Zašto bi Rusija mogla da napadne Evropsku uniju

Šećerni uskršnji zečevi koji voze tenkove i protivavionske topove osvanuli su poslije više od osam decenija u jednoj pekari u njemačkom gradu Tuebingenu. Pravljenje prazničnih slatkiša, koji su bili uobičajeni u vrijeme nacizma, majstor poslastičar Ulrich Boub pravda time da je to bila uobičajena praksa u toku ratova. Kako kaže, "oklopni zečići" napravljeni korištenjem starih kalupa "nažalost, uklapaju se u vrijeme".

To da su negativne reakcije i komentari bili rijetki možda najbolje pokazuje koliko je militarizacija u Njemačkoj i širom cijele Evropske unije ponovo postala kao slatka poslastica, pa čak i kad ima veze s najmračnijim dijelovima istorije. Od oglašavanja Bundesvera tako što su tramvaji obojeni maskirnozelenom bojom, preko maskirnih čaša za kokice u bioskopu, do širenja straha od skorog rata, čime se opravdava potreba za brzim i obimnim naoružavanjem i mogućim vraćanjem obaveznog vojnog roka – rat se uvlači u svijest građana Njemačke, ne kao izuzetna situacija, već kao dio normalnosti. Kako ističe komentator "Berliner Zeitunga", "ili još gore, kao zabavni dodatak".

Strah od skorog ruskog vojnog napada na EU i evropske članice NATO-a postao je nova politička normalnost. U Poljskoj je premijer Donald Tusk saopštio plan vojne obuke za sve muškarce, dok je prije nekoliko mjeseci u poljske škole uvedena obavezna obuka školaraca za rukovanje oružjem i ciljanje u metu. O neminovnom napadu Rusije govori se i u baltičkim zemljama, Danskoj, pa čak i u Njemačkoj.

Šef njemačke spoljnoobavještajne službe BND Bruno Kahl je u razgovoru za "Deutsche welle" rekao da "ako se rat u Ukrajini završi prije 2029. ili 2030. godine, Rusija bi bila u mogućnosti da iskoristi svoje tehničke, materijalne i kadrovske resurse da brže predstavlja prijetnju Evropi", dok su pojedini njemački stručnjaci za bezbjednost na njemačkom javnom medijskom servisu utvrdili da je ovo posljednje mirno ljeto u EU te da najesen može da uslijedi vojni sukob Rusije i EU.

Izjava "Putin će napasti Evropu" postala je savremena verzija tvrdnje "Irak ima oružje za masovno uništenje" s početka ovog vijeka. Ali, osim Putinovih imperijalnih ambicija, malo se govori šta bi moglo da bude okidač za takav napad.

Jedino s njemačkim raketama Ukrajinci bi dosegli Moskvu

Kao prelazak "crvene linije" zbog koje bi Evropsku uniju smatrao napadačem na Rusiju, Kremlj je u više navrata istakao eventualno njemačko odobravanje da Ukrajini budu isporučene rakete dugog dometa Taurus. Te krstareće rakete njemačko-švedske proizvodnje odlazeći kancelar Olaf Scholz je odbijao da isporuči Kijevu, smatrajući da bi to bila "eskalacija sukoba". Nasuprot tome, budući kancelar Friedrich Merz je u Bundestagu još krajem prošle godine govorio kako će Putinu dati ultimatum od 24 sata da prekine bombardovanje Ukrajine i povuče vojsku, u suprotnom šalje Ukrajini Tauruse s dozvolom da gađaju i teritoriju Rusije.

Taurusi imaju domet za 200 kilometara veći nego američke rakete dugog dometa za koje je Joseph Biden Ukrajincima dao odobrenje da ciljaju Rusiju. Jedino s njemačkim raketama Ukrajinci bi teoretski mogli da gađaju i samu Moskvu.

Bloomberg Ukrajinci bi njemačkim raketama Taurus mogli da gađaju i Moskvu

 

Merz je u međuvremenu sam sebe demantovao po pitanju ultimatuma Putinu, ali je minulih dana u razgovoru za njemački javni servis ARD istakao da ne odbacuje opciju isporuke Taurusa Ukrajini, ali da to mora da se dogovori s evropskim partnerima. Lider njemačkih demohrišćana je istakao da mnoge zemlje već isporučuju krstareće rakete Kijevu.

"Britanci to rade, Francuzi to rade, Amerikanci to rade. Isporuka mora biti koordinirana, a ako je koordinirana, onda bi Njemačka trebalo da učestvuje", rekao je Merz za ARD, dodajući da "ukrajinska vojska mora da izađe iz defanzive", ukazujući na to da bi joj bilo od koristi uništenje Krimskog mosta kao "najvažnije kopnene veze između Rusije i Krima" preko koje dolazi "većina vojnih zaliha za rusku vojsku". "Putin mora u jednom trenutku prepoznati beznadežnost ovog rata – zato moramo pomoći Ukrajini."

Bloomberg

Na ove izjave iz Rusije su stigle žestoke reakcije. Od toga da je portparol Kremlja Dmitrij Peskov novinarima u Moskvi rekao da Merz "podržava različite mjere koje mogu i neizbježno će dovesti do nove eskalacije", preko toga da je zamjenik šefa ruskog Savjeta za nacionalnu bezbjednost i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev na društvenoj mreži X nazvao Merza "nacistom" kojeg progone sjećanja na oca, do toga da je portparolka ruskog ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova rekla da će Moskva udar Taurusa na bilo koju rusku metu smatrati učešćem Berlina u vojnim operacijama na strani Kijeva.

"Sve će se to smatrati direktnim učešćem njemačke vojske u vojnim akcijama na strani kijevskog režima sa svim posljedicama koje iz toga proizilaze po Njemačku", istakla je ona.

U najvećem riziku od ruskog napada države koje su bile članice SSSR-a

Iako se u javnosti pominju mogući napadi na Poljsku i Dansku, poznavaoci prilika ukazuju na to da su u najvećem riziku od ruskog napada upravo države koje su nekad bile članice Sovjetskog Saveza, a u kojima žive Rusi i stanovništvo kojem je ruski maternji jezik. Konkretno, Moldavija i baltičke zemlje, pri čemu su potonje napravile značajne korake u suzbijanju prava ruskog stanovništva, pod obrazloženjem da se to radi iz bezbjednosnih razloga.

Prije nepunih mjesec dana, estonski parlament je izglasao ustavne izmjene, kojima se zabranjuje brojnoj ruskoj manjini u zemlji i drugim stanovnicima, koji nemaju državljanstvo neke države članice EU, da glasaju na lokalnim izborima. Ove ustavne izmjene su predložene u vrijeme dok je aktuelna visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Kaja Kallas bila premijerka Estonije.

"Ovo je pobjeda za sve. Odluke u našem lokalnom životu neće donositi građani država agresora, već naše zemlje. Mi ćemo sami odlučivati", napisao je na društvenoj mreži X aktuelni estonski premijer Kristen Michal.

Skoro 80.000 ruskih državljana ima boravišnu dozvolu u toj bivšoj sovjetskoj republici koja ima oko 1,3 miliona stanovnika. Osim toga, oko bezmalo 60.000 ljudi ostalo je u Estoniji bez državljanstva nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. U Estoniji su tada oko trećine stanovnika bili pripadnici manjina koje govore ruski, čije su porodice emigrirale iz drugih sovjetskih republika.

Bloomberg

 

Pravo glasa je samo najnoviji simbolični čin prekida veza s Rusijom, budući da su Estonija, Letonija i Litvanija počele da uklanjaju i ruše neke od svojih ratnih spomenika iz sovjetskog doba kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu. To je izazvalo ogorčenje u Moskvi, koja je podigla potjernicu za bivšom estonskom šeficom vlade i nekoliko drugih evropskih zvaničnika zbog njihove navodne umiješanosti u uništavanje spomenika.

Estonski dnevni list "Postimees" u uredničkom uvodniku hvali ovu izmjenu ustava, ocjenjujući da je brza akcija "bila jedina opcija, jer nam je ruski napad na Ukrajinu paradoksalno dao istorijsku priliku da konsolidujemo estonsku državnost".

"Međutim, ovaj istorijski prozor možda neće biti otvoren još dugo, i dobro je što smo uspjeli da ga iskoristimo uprkos dugotrajnim prepirkama", smatra "Postimees" i podsjeća da su prošle 34 godine od kada je Estonija obnovila nezavisnost. "To je dovoljno vremena da se nauči estonski, upoznaju estonski običaji i podnese zahtjev za državljanstvo. Nadamo se da će posljednja odluka parlamenta biti dodatni podsticaj za one koji to još nisu učinili."

Ristkok: Marginalizacija ruskih građana štetna i za Estonce

S druge strane, sociolog Andrus Ristkok ističe da je marginalizacija ruskih građana štetna i za Estonce. On u razgovoru za estonski nedjeljnik Maaleht ističe da se sada kao opravdanje navodi bezbjednosna situacija, ali da "ostaje nejasno kako ova izmjena izbornog zakona treba da obezbijedi nezavisnost države ako njena administracija više ne vodi računa o društvenim, ekonomskim, kulturnim i prirodnim interesima pojedinih regiona".

"Ravnodušnost prema kulturi i prirodi ovih regiona, kao i prema demografskim problemima s kojima se susreću, pretočiće se u direktnu štetu interesa Estonaca. Na kraju krajeva, i oni su dio Estonije", ističe Ristkok.

Kako ocjenjuje Sergej Metlev, glavni i odgovorni urednik verzije "Postimees" na ruskom jeziku, ove izmjene ustava mijenjaju političku realnost u Estoniji i zajedno sa drugim odlukama "pokazuju da se Estonija prema Rusiji opredijelila za strategiju 'sve ili ništa'".

"Ipak, najveća opasnost je da oko trećine Rusa, koji već žive nekako odvojeno od estonske stvarnosti, sada protestuje s novom snagom i nisu zainteresovani za legitimna strahovanja Estonaca", ističe Metlev i dodaje da će ova situacija imati veoma negativan preokret u bliskoj budućnosti. "Dakle, sada nam je potreban pozitivan program. U slobodnom društvu ne možete se osloniti samo na zavrtanje."

Estonija podijeljena na dva dijela, integracija propala

Ove izmjene estonskog ustava izazvale su zaprepaštenje i političara iz regiona u kojem u većem broju žive Rusi. Kako za dnevni list "Eesti Paevaleht" kaže Katri Raik, gradonačelnica grada Narva, koji je na granici s Rusijom i u kojem oko 30 odsto stanovništva čine ruski državljani, zemlja je "podijeljena na dva dijela: vi Estonci i mi Rusi u koje Estonci nemaju povjerenja".

Bloomberg      Gradonačelnica grada Narva Katri Raik

"Integracija kakvu smo poznavali je zaista propala. Nisu toliko uvrijeđeni građani Rusije - iako su i oni uvrijeđeni - već građani Estonije kojima je ruski maternji jezik. Svi koji žive u Narvi imaju ruske građane ili osobe bez državljanstva u svojoj porodici ili proširenoj familiji. Zašto moja svekrva nije dovoljno dobra za Estoniju? Zašto se moj otac, koji je ovdje živio i radio cijeli svoj život i pridržavao se zakona, ne uklapa više ovdje", pita se gradonačelnica ovog estonskog pograničnog grada.

Osim ovog propisa, proteklih nedjelja estonski parlament je usvojio zakon kojim se predviđa odvajanje Pravoslavne crkve Estonije od Moskovske patrijaršije Ruske pravoslavne crkve, dok pravo glasa na lokalnim izborima postaje preduslov da bi neko bio sveštenik u Estoniji. Ovaj direktan udar na rad Ruske pravoslavne crkve, estonske vlasti pravdaju time da je ruski patrijarh podržao rusku invaziju na Ukrajinu.

Estonski dnevnik "Eesti Paevaleht" strahuje da bi ovaj potez mogao dodatno da otuđi brojnu manjinu u zemlji koja govori ruski jezik.

"Postoji jasna etnička dimenzija u svim ovim koracima, koji bi mogli imati dalekosežne posljedice po bezbjednost Estonije. Oni kojima je ruski maternji jezik identifikuju se s Pravoslavnom crkvom, a posebno s Pravoslavnom crkvom Estonije, koja je kanonski podređena Moskovskoj patrijaršiji. To ne podrazumijeva jaka religiozna osjećanja ili odlazak u crkvu svaki dan, ali može da bude važan dio nečijeg identiteta", ističe ovaj blago lijevo orijentisan dnevnik, dodajući da bi "političari koji su stvorili ovu situaciju" morali da znaju i "kako se te tenzije mogu smanjiti". "Nadamo se da su poslanici mislili o tome."

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar