Vještačka inteligencija (ne)će nas ostaviti bez posla

U svijetu rada dešava se tiha revolucija, alati vještačke inteligencije (AI) ubrzano postaju dio svakodnevice preduzeća i zaposlenih. Ova tehnologija istovremeno donosi strah od gubitka poslova i nadu u nove mogućnosti. Najnovije analize pokazuju da će AI u narednim godinama znatno izmijeniti strukturu zaposlenosti, ali da ukupni ishod zavisi od načina na koji se društvo prilagodi ovim promjenama.

U ovom analitičkom prikazu sagledavamo globalne trendove u uticaju vještačke inteligencije na radna mjesta, konkretnu situaciju i prognoze, pouke iz prethodnih tehnoloških revolucija, nove oblike zaposlenja koji se javljaju, i na kraju – preporuke akcija za državu, obrazovni sistem i radnike.

U izvještaju Future of Jobs 2025, Svjetski ekonomski forum je korigovao svoje pesimistične projekcije iz 2023. i sad izgledaju znatno optimističnije jer se i tržište rada i ljudi počinju prilagođavati i postepeno nestaju efekti šoka, prvo prebrzom i strateški nekontrolisanom digitalnom transformacijom u periodu pandemije 2021-2022., a onda i objavom Chat-GPT AI baziranog alata kompanije OpenAI u novembru 2022. godine.

Najnovija procjena kaže da će na globalnom nivou do 2030. godine AI zamijeniti "samo" 90 miliona radnih mjesta, dok će istovremeno kreirati oko 170 miliona radnih mjesta koja danas ne postoje. Sva druga radna mjesta će se sroditi s AI i AI će postati dopuna u većoj ili manjoj mjeri, gdje ćemo se učiti kako da koristimo AI i da s tim alatima sarađujemo na dnevnom nivou.

Prognoze različitih uglednih svjetskih institucija variraju u nijansama. Investiciona banka Goldman Sachs procjenjuje da bi napredak generativne AI mogao dovesti do automatizacije koja utiče na ekvivalent od 300 miliona radnih mjesta širom svijeta u narednim godinama. Drugim riječima, oko 18 odsto globalne radne snage moglo bi da osjeti neku formu automatizacije svojih zadataka.

Ipak, važno je naglasiti da "izloženost automatizaciji" ne znači nužno i potpuni nestanak tih poslova. Analiza Goldman Sachsa naglašava da će većina zanimanja biti samo djelimično automatizovana i vjerovatnije dopunjena, nego u potpunosti zamijenjena AI tehnologijom. U praksi, to znači da će u mnogim poslovima AI preuzeti određene rutinske ili ponavljajuće zadatke, dok će ljudi nastaviti da obavljaju složenije poslove koji zahtijevaju ljudsku kreativnost, prosuđivanje ili interakciju. Posljedica toga je da se priroda mnogih poslova mijenja – AI preuzima "dosadan" dio posla, a ljudi se fokusiraju na kreativnije i složenije aspekte.

Podaci pokazuju jasnu dvostruku sliku tržišta rada u AI eri. S jedne strane, administrativni i klerikalni poslovi spadaju među najugroženije. WEF navodi da se najveći pad broja radnih mjesta očekuje u administrativnim ulogama i tradicionalnim poslovima koji obuhvataju rutinske zadatke, kao što su daktilografi, službenici za unos podataka, blagajnici, službenici na šalterima i sekretari.

Ovi poslovi često uključuju ponavljajuće procedure i rukovanje informacijama – upravo one aktivnosti u kojima AI i automatizacija već sada mogu da nadmaše čovjeka po brzini i tačnosti. Na primjer, bankarski službenici, blagajnici i administrativni referenti su pod visokim rizikom od smanjenja potražnje kako se uvode chatbotovi, digitalni bankarski servisi i automatizovana obrada podataka.

Aleksandar Mastilović (DDays)

Sa druge strane, pojedine struke bilježe ubrzan rast potražnje zahvaljujući tehnološkim promjenama i novim potrebama. Prema WEF-u, većina najbrže rastućih zanimanja su tehnološka i digitalna zanimanja, kao i poslovi vezani za održivi razvoj. Specijalisti za vještačku inteligenciju i mašinsko učenje nalaze se na samom vrhu liste najperspektivnijih profesija s projektovanim najvećim rastom do 2027. godine.

Odmah za njima su specijalisti za održivost (sustainability), zatim analitičari poslovne inteligencije (BI) i analitičari za informacionu bezbjednost. Ova zanimanja reflektuju dva velika megatrenda – digitalnu transformaciju i zelenu tranziciju – koji generišu novu tražnju za vještinama. Na listi rastućih su i inženjeri za obnovljivu energiju (npr. solarni inženjeri), kao i inženjeri robotike – što potvrđuje da se paralelno s AI razvijaju i druge tehnologije (automatizacija proizvodnje, zelene tehnologije) koje otvaraju radna mjesta. Pored tehnoloških uloga, zanimljivo je da WEF primjećuje i značajan globalni rast broja radnih mjesta u sektorima obrazovanja i poljoprivrede – predviđa se, na primjer, više od tri miliona novih poslova u obrazovanju (nastavnici u stručnim školama, profesori na fakultetima) i više od četiri miliona u poljoprivredi do 2027. godine. Ovi pomaci su dijelom posljedica društvenih potreba (obrazovanje, hrana), a dijelom i uvođenja novih tehnologija u te sektore (npr. e-učenje u obrazovanju, pametna poljoprivreda).

Međutim, rizik nije ravnomjerno raspoređen među svim grupama radnika. Posebno je znakovit rodni aspekt: žene su pod znatno većim rizikom od gubitka posla zbog uvođenja AI nego muškarci. Razlog za ovo vjerovatno leži u tome što su žene pretežno zaposlene u sektorima poput administracije, finansija, trgovine i usluga, gdje ima dosta repetitivnih i rutinskih zadataka podložnih automatizaciji.

Nasuprot tome, veći dio muške radne snage je u sektorima kao što su građevinarstvo, transport, proizvodnja i IT, gdje je ili teže zamijeniti ljudski rad (npr. fizički rad na terenu) ili se otvaraju nove prilike zahvaljujući tehnologiji. Ovaj nalaz zahtijeva pažnju kreatora politika – digitalizacija može produbiti rodnu nejednakost na tržištu rada ako se ne osiguraju programi prekvalifikacije i podrške koji posebno targetiraju ugrožene grupe. Isto tako, neke rane analize ukazuju na nejednaku raspodjelu rizika geografski, gdje će više pogođenih biti u većim urbanim centrima, ali na drugu stranu to možda doprinese i ravnomjernijem ekonomskom razvoju i usporavanju depopulizacije nekih regija.

Kada je riječ o vrstama poslova, koje su najviše podložne AI automatizaciji: administrativni službenici (kancelarijski poslovi, evidentičari, sekretari) suočavaju se s ubjedljivo najvećim rizikom – procjenjuje se da čak 82 odsto radnih zadataka u okviru ovih zanimanja može biti automatizovano primjenom AI tehnologije, što je alarmantno visok udio. Zaista, posao klasične sekretarice ili administrativnog referenta već sada mogu olakšati ili djelimično preuzeti alati poput digitalnih asistenata, sistema za obradu dokumenata i softvera za upravljanje bazama podataka.

 

Slijede inženjerska i tehnička zanimanja, gdje oko 27 odsto zadataka može biti automatizovano pomoću AI. To podrazumijeva, na primjer, da će inženjeri sve više koristiti AI za simulacije, projektovanje ili analizu podataka, ali su i dalje potrebne njihove stručne odluke i nadzor. Stručnjaci i umjetnici – visokoobrazovani kadrovi u oblastima nauke, kulture, umjetnosti – imaju nešto manji, ali i dalje značajan potencijal automatizacije od oko 26 odsto zadataka. Generativna AI može asistirati, recimo, u pisanju izvještaja, pravljenju nacrta, pa čak i kreiranju vizuelnih i muzičkih sadržaja, što znači da ni kreativna zanimanja nisu potpuno imuna.

Nasuprot njima, zanimanja koja zahtijevaju manualne vještine, interpersonalnu komunikaciju i terenski rad (npr. zanatlije, zdravstveni njegovatelji, nastavnici, ugostitelji, građevinski radnici) trenutno su mnogo manje pogođena – tu se vještačka inteligencija tek sporadično koristi i uglavnom služi kao pomoćni alat, ne zamjena za radnika.

Već smo spomenuli neka nova zanimanja koja ulaze u opticaj: inženjer za AI modele, AI instruktor (trener), specijalista za podatke, AI etičar, dizajner interakcije čovjek-mašina, itd. Ove titule upućuju na to da će mnoge uloge biti međudisciplinarne – npr. spoj informatičkog znanja s razumijevanjem određene industrije ili domene. Biće potrebe za ljudima koji razumiju i medicinu i vještačku inteligenciju (za razvoj AI dijagnostike), ili pravnike koji su ujedno vješti u analiziranju izlaza algoritama (za npr. pravne aspekte AI odluka), i slično.

Takođe, poslove će karakterisati veća projektna i fleksibilna priroda. AI omogućava automatizaciju rutine, pa će ljudi biti angažovani na rješavanju specifičnih problema, projektima i kreativnim zadacima, često u okviru timova koji se formiraju po potrebi. To praktično znači da tradicionalni rad "od 9 do 5" ustupa mjesto raznovrsnijim formama: od freelance angažmana, gdje stručnjak pruža svoje vještine mnogim klijentima uz pomoć digitalnih platformi, preko gig ekonomije, pa sve do remote (daljinskog) rada uz AI alatke koje omogućavaju saradnju širom svijeta.

Na kraju, valja naglasiti da vještačka inteligencija nije ni prva ni posljednja tehnologija koja mijenja tržište rada – možda je to jedino brže nego ranije, ali od našeg odgovora zavisi da li će promjene donijeti više koristi nego štete. Male ekonomije država Zapadnog Balkana možda u tome imaju prednost – agilnost i brze reforme lakše se sprovode nego u velikim sistemima. Ako iskoristimo globalna znanja i lokalne potencijale, AI može postati šansa za ubrzani razvoj, a ne prijetnja, a ova revolucija šansa da smanjimo ekonomski, obrazovni i digitalni jaz prema razvijenim ekonomijama EU i SAD.

U suprotnom, rizikujemo da se nađemo nespremni, sa zastarjelim vještinama u populaciji i firmama koje ne mogu naći kadrove za nove poslove. Izbor je sada u našim rukama: da anticipiramo budućnost i aktivno je oblikujemo. Vještačka inteligencija može oslobađati ljude repetitivnog rada i otvoriti prostor za više kreativnosti i produktivnosti – ali prelazni period treba pažljivo upravljati da niko ne ostane zapostavljen. Upravo sada je vrijeme da se ulaže u ljude bar onoliko koliko i u tehnologiju, kako bismo u eri inteligentnih mašina zadržali ono suštinski ljudsko: inovativnost, prilagodljivost i solidarnost.

 

Aleksandar Mastilović je ekspert za pametne tehnologije. 

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.