U Bosni i Hercegovini, ali i čitavom Adria regionu, u posljednjih nekoliko godina pojavljuje se više inicijativa sa ciljem dekriminalizacije i legalizacije kanabisa, kao i drugih opojnih droga u medicinske i druge svrhe. Ovo je vjerovatno rezultat refleksija na globalna dešavanja - širom svijeta dolazi do liberalizacije po pitanju opojnih droga - od Portugala, koji je prije više od 20 godina dekriminalizirao sve opojne droge, pa sve do Njemačke, koja je početkom ove godine legalizovala kanabis.
Pored zdravstvenih, društvenih i drugih razloga zašto bi se ovo trebalo uraditi, niz je ekonomskih argumenata kojim se potvrđuje navedeno. Čak se i smatra da je ovo prije svega ekonomsko pitanje, a ne društveno, zdravstveno ili moralno. Ako se kao takvo posmatra, društvena rasprava postaje manje kompleksna, a ekonomija legalizacije itekako ima smisla. Kako bi je razumjeli, potrebno je definisati postojeće stanje.
Crno (ne sivo) tržište
Kanabis i druge opojne droge su zakonom zabranjene. Nekada se logika tih zabrana propituje, jer vjerovatno da postoje opasniji proizvodi koji prave više društvene i zdravstvene štete, a koji nisu zabranjeni. Međutim, to je manje bitno za ovu analizu. Kanabis i druge opojne droge čine crno, ne sivo tržište. Zašto je potrebno naglasiti ovu distinkciju? Prije svega jer postoji konfuzija u javnosti u vezi s datim pojmovima, što otežava razumijevanje suštinskih nedostataka crnog tržišta. Kanabis i opojne droge nisu legalne poput proizvoda/usluga na sivom tržištu i posljedično ne mogu biti predmet oporezivanja od države.
Komparacija kanabisa odnosno opojnih droga i cigareta je eklatantan primjer prethodno navedene distinkcije. Cigarete se, naime, uz ostale duhanske proizvode, do 35 posto ilegalno konzumiraju u Bosni i Hercegovini. Trgovinom i jednih i drugih na crnom/sivom tržištu se obično bave kriminalne grupacije. Međutim, droge se vežu za kartele, dok cigaretama trguju šverceri. Pritom, u švercu može sudjelovati znatan dio učesnika formalnog tržišta. Cigarete su legalne, i kao takve ih proizvode radnici u okviru proizvodnih pogona, međutim zbog akciznih i drugih fiskalnih politika koje ih opterećuju, postoji inicijativa da se njima trguje na sivom tržištu.
Proizvodnja kanabisa i opojnih droga s druge strane se dešava na tajnim lokacijama, skrivenim plantažama, bez učešća klasične radne snage. Provjeriti kvalitet kanabisa npr. u komparaciji sa cigaretama dosta je teško. Pošto je zabranjen, ne postoje ovlaštene provjere kvaliteta, niti se može vršiti komparacija cijena, što je sa cigaretama slučaj, razumijevajući da ipak postoji formalno tržište. Tako cijena cigareta na neformalnom, sivom tržištu ne može biti viša od one na formalnom, niti kvalitet pretjerano niži.
Kod crnog tržišta je sve moguće - što rezultira asimetrijom informacija na tržištu, na štetu kupaca. Konkretno, cijene su visoke, a kvalitet nizak, te su kupci, a koji to nerijetko nabavljaju kako bi se izliječili, apsolutno dezinformisani. Jedna od posljedica navedenog jeste niska pregovaračka moć kupaca i nemogućnost kolektivnog organizovanja, a kako bi se ona povećala. Rezultat je jasan: apsolutno monopol mafije.
Uvijek postoje pobjednici i gubitnici
Ko su pobjednici, a ko gubitnici postojanja ovog tržišta? Ekonomski posmatrano, pobjednici su ponuđači, a gubitnici potrošači. Dakle, pobjednici su dileri, kriminalci i predstavnici kriminalnog miljea, mafije i slično. Kao i svi ostali koji na jedan ili drugi način učestvuju u kriminalnom lancu - poput npr. onih koji peru novac, a što je posebno lukrativno na području Adria regiona - Bosnu i Hercegovinu upravo potresaju brojne afere u vezi s djelovanjem kartela "Tito i Dino".
Gubitnici su oni koji kupuju kanabis - obično iz potrebe, a kako bi liječili neko od teških oboljenja kao što su karcinom, multipla skleroza, nešto drugo, kao i poremećaja poput PTSP-a, koji je zbog ratova tokom devedesetih dosta čest u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Adria regiona. Sekundarni pobjednici/gubitnici mogu biti država - koja gubi prihode, farmaceutska industrija - koja nema konkurenciju, privredni subjekti - koji nemaju mogućnost učešća u ekonomskom lancu, zdravstveni sistem - koji snosi dodatne troškove, policija i zatvorski sistem - koji dodatno rade i gube fokus za druge bitnije poslove itd.
Ekonomski argumenti u prilog legalizaciji
U ekonomskoj nauci se pojavljuje niz argumenata za legalizaciju kanabisa, prije svega u zdravstvene, međutim i sve ostale svrhe. Prije svega smanjuju ukupni troškovi koji su povezani sa crnim tržištem. Ti troškovi se vežu za pravosuđe, djelovanje policije, održavanje zatvora i slično. Sve navedeno košta i konačni račun rata protiv droga plaćaju porezni obveznici. Formalizacija ovog tržišta podrazumijeva dodatne javne prihode. Konkretno, rasli bi budžetski prihodi po osnovu proizvodnje, distribucije i drugih ekonomskih aktivnosti u vezi s kanabisom.
Dati prihodi se mogu namjenski trošiti za prevenciju ovisnosti, kao podrška ukupnom zdravstvenom sistemu jedne zemlje. To je posebno bitno za zemlje Adria regiona koje zbog odlaska radne snage imaju izuzetnih problema s održivosti velikih sistema poput zdravstvenog. Na ovaj način se povećava efikasnost korištenja dostupnih resursa.
Pošto se formalizuje proizvodnja nove vrijednosti poput kanabisa, to automatski znači i rast BDP-a, odnosno ekonomije jedne zemlje. Naravno, riječ je o minimalnom (poljoprivrednom) učešću u rastu, koji je nemoguće procijeniti, jer nemamo osnovne inpute. Potpuna formalizacija podrazumijeva i otvaranje novih radnih mjesta koja će se vezati za proizvodni i lanac distribucije. Legalizacija znači i zov za poduzetnike da se uključe u tržišnu utakmicu, kao i za inovatore da pokrenu kreativnu destrukciju i disrupciju tržišta - sve u korist potrošača, društva i ekonomije.
BBA
Također, uključuju se i drugi dijelovi ekonomije - provjera kvaliteta u postojećim laboratorijama, marketinške, prodajne i logističke usluge, izdavanje prostora itd. Pritom, najviše štete se pravi crnom tržištu koje se postepeno zatvara. To znači potencijalno manje kriminala, nasilja, korupcije i drugih štetnih radnji. Povećanje formalne konkurencije neminovno razbija monopol mafije i drugih kriminalnih organizacija. Posebna korist se odnosi na regulaciju/kontrolu, tj. unapređenje kvaliteta jer, što uz sile konkurencije i konzumerizma garantuje pad cijene. Tako će teško oboljeli moći pregovarati o proizvodima, te javno komunicirati cijenu i kvalitet - nešto što je sasvim normalna pojava na formalnom tržištu gdje vladaju zakoni ponude i potražnje.
(Mala) šansa za Adria regiju
Legalizacija kanabisa je još uvijek tabu tema kod donosilaca odluka na području Adria regiona. Moguće da je to rezultat činjenice da upravo navedeni nerijetko imaju poslovne poduhvate s predstavnicima kriminalnih grupacija. Zbog toga je status quo nešto što odgovara prethodno opisanim "pobjednicima", dok "gubitnici", odnosno potrošači nemaju dovoljno snage da lobiraju, pregovaraju i slično. Tu i tamo se pojavljuje nekoliko inicijativa, uz skromne korake naprijed poput Hrvatske. Hodogramski, prvi korak treba biti dekriminalizacija, nakon čega slijedi legalizacija i onda potpuna formalizacija, tj. uključivanje kanabisa u formalno tržište.
Kriminalizacija pravi troškove, ilegalnost hrani crno tržište, dok neformalnost onemogućava djelovanje tržišnih sila. Poznavajući političke prilike u Adria regionu, to je sve na dugom štapu i zbog toga su male šanse da će doći do navedenog u skorije vrijeme. Svejedno, i kada dođe na red, iako postoje potencijali i ranije se pisalo o zaboravljenom zelenom blagu Adria regiona - pitanje je da li će zemlje regiona biti konkurentne u navedenom - ili će tržišni "kajmak" pokupiti oni koji su sve to uradili dosta ranije.
Admir Čavalić je ekonomski analitičar i profesor.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
