.webp){kind=icon}
Početkom aprila, Hidrometeorološki zavod Srbije saopštio je podatak koji izaziva nelagodu – prethodni mjesec mart je bio najtopliji u Beogradu od 1888. godine, dok je isti mjesec zabilježen kao najtopliji od 1952. godine na nivou Srbije.
Nagli pad temperature s ljetnog na jesenji nivo koji je uslijedio sredinom aprila svakako nije poboljšao ovu alarmantnu sliku. Ono što je pred našim očima nije prolazna greška u sistemu, već posljedica normalnog vremenskog sistema koji je pogoršan klimatskim promjenama. Date promjene ubrzane su i pogoršane sveukupnim ljudskim aktivnostima.
Nekako su svijet u istom trenutku zapljusnuli apokaliptični prizori obilnih kišnih padavina u emiratskom Dubaiju, gradu koji ne važi baš za kišovito mjesto. Oko 25 centimetara kiše, otprilike dvostruko više od godišnjeg prosjeka UAE, palo je u jednom danu, ostavljajući veliki dio spoljne gradske infrastrukture pod vodom.
Neki od najvećih poremećaja dogodili su se na Međunarodnom aerodromu u Dubaiju, drugom po prometu na svijetu, kroz koji se očekuje da će skoro 90 miliona ljudi, više od stanovništva Njemačke, proći 2024. godine. Državna avio-kompanija Emirates bila je prinuđena da tokom tog kobnog dana potpuno prestane da prima putnike u procesu čekiranja.
Ove nagle vremenske promjene koje svako od nas može primijetiti, predstavljaju tek vrh ledenog brijega procesa koji se zove globalno zagrijavanje. Klimatske promjene su evoluirale iz udaljenog ekološkog problema u ključni faktor oblikovanja putanje globalne ekonomije današnjice.
Naše stoljeće svjedoči nezapamćenom ubrzanju negativnih efekata klimatskih promjena, od ekstremnih vremenskih nepogoda do porasta nivoa mora i gubitka biodiverziteta. Kako se ovi ekološki prevrati intenziviraju, njihove posljedice se sve više osjećaju u različitim sektorima globalne ekonomije.
Od poljoprivrede i sektora energetike do finansija i sfere transporta, nijedan aspekt ekonomske aktivnosti nije imun na posljedice volatilne promjenjivosti klimatskih uslova.
Međutim, usred ovih izazova leži jedinstvena prilika za države širom svijeta da se odluče za održive prakse i time podstaknu sopstvenu ekonomsku izdržljivost. Razumijevanje složenih ekonomskih uticaja klimatskih promjena ključno je za osmišljavanje efikasnih strategija ublažavanja i prilagođavanja istim kako bi bio obezbijeđen održivi razvoj globalne ekonomije.
Jedan od vidljivijih ekonomskih rizika koje klimatske promjene donose jesu prekidi u globalnim lancima snabdijevanja, a koliko su oni važni za ekonomski rast, mogli smo se uvjeriti tokom pandemijskih ograničenja, kada je zbog usporavanja globalnog transporta pala ekonomska aktivnost čitave planete.
Ekstremne vremenske nepogode, pogoršane efektima klimatskih promjena dovode do kašnjenja u proizvodnji, nedostatka proizvodnih resursa i povećanih operativnih troškova. Događaji poput uragana, poplava i požara mogu nanijeti štetu ključnoj infrastrukturi, uključujući tu i transportne mreže i proizvodne pogone, što dovodi do remećenja protoka robe i usluga. Primjera radi, poplave u Tajlandu 2011. godine ozbiljno su poremetile globalnu elektronsku industriju, dovodeći do opšte nestašice hard diskova za računare, što je ostvarilo negativan uticaj na globalne kompanije poput Western Digital i Toyote.
Slični poremećaji ne dovode samo do kratkoročnih ekonomskih gubitaka, već i podrivaju povjerenje investitora, te dugoročnu tržišnu konkurentnost, pošto moramo imati u vidu da su određeni dijelovi zemljine kugle više pogođeni efektima klimatskih promjena od drugih.
Naravno, poljoprivreda je sektor ekonomije koji je nezaobilazno pod uticajem klimatskih izmjena. Promjene u vremenskim obrascima, uključujući izmijenjene nivoe padavina i temperature, predstavljaju značajne rizike za poljoprivrednu produktivnost.
One remete proizvodne procese hrane i pospješuju volatilnost cijena datih proizvoda na globalnom tržištu. Suše, poplave i toplotni talasi mogu dovesti do propadanja usjeva, smanjenja stočnog fonda i prinosa, što dovodi u pitanje materijalnu egzistenciju poljoprivrednika i uskraćuje pristup hrani ranjivim dijelovima populacija širom svijeta. Štaviše, poremećaji u poljoprivrednoj proizvodnji mogu imati kaskadne efekte u toku lanca snabdijevanja prehrambenim proizvodima, što djeluje negativno na proces prerade hrane, distribuciju proizvoda i sektor maloprodaje.
Negativni ekonomski uticaji klimatskih promjena na propadanje usjeva posebno su izraženi u zemljama u razvoju, gdje poljoprivreda igra centralnu ulogu u ekonomiji i gdje se veliki dio populacije oslanja na mala poljoprivredna gazdinstva kao osnovni izvor prihoda. Pobrojani efekti su pogoršani činjenicom da se većina najnerazvijenijih zemalja svijeta nalazi upravo u dijelovima Afrike i Azije, koji su direktnije pogođeni klimatskim promjenama zbog već postojećih oštrih klimatskih uslova.
Investiranje u mjere prilagođavanja i mjere zaštite infrastrukture sve više opterećuje državne budžete i u određenoj mjeri umanjuje profitabilnost investicija u privatnom sektoru. Na primjer, obalni gradovi moraju ulagati u odbrane od poplava i brane za zaštitu od olujnih talasa kako bi bili ublaženi rizici od porasta nivoa mora i ekstremnih vremenskih prilika.
Slično tome, prelazak na niskougljenične tehnologije i smanjenje emisija gasova s efektom staklene bašte zahtijeva značajne investicije u infrastrukturu obnovljive energije, mjere energetske efikasnosti i tehnološke inovacije. Iako su troškovi nečinjenja daleko veći od troškova prilagođavanja i ublažavanja u dugoročnom smislu, trenutni finansijski teret može biti prepreka za sprovođenje neophodnih mjera, posebno za zemlje s ograničenim finansijskim resursima.
U praktičnom smislu, to znači da nerazvijene zemlje jednostavno nisu u poziciji da odvoje dovoljno resursa kako bi se strateški prilagodile nadolazećim klimatskim promjenama i usvojile nove zelene tehnologije. To će dalje produbiti jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja, ali i pospješiti migracione tokove, što je nepopularna tema širom demokratskog svijeta.
Osim konkretnih ekonomskih sektora i povećanih fiskalnih tereta, klimatske promjene djeluju i na finansijski sektor. Eskalirajuća učestalost i ozbiljnost klimatskih katastrofa, uključujući uragane, požare i poplave, doveli su do pooštravanja osiguravajućih uslova i povećanja premija za osiguranje kako za preduzeća, tako i za pojedince.
Depositphotos
Osiguravači se bore s rastućim gubicima i prilagođavaju svoje modele rizika kako bi uzeli u obzir povećanu vjerovatnoću ekstremnih vremenskih događaja. Dalje, međusobna povezanost finansijskih tržišta znači da klimatski rizici mogu predstavljati sistemsku prijetnju stabilnosti globalnog finansijskog sistema. Na primjer, izloženost osiguravajućeg sektora sve većim troškovima mogla bi prouzrokovati kaskadne finansijske uticaje na investitore, zajmodavce i penzione fondove.
Pozitivni primjeri odgovora na klimatske izazove susreću se širom svijeta. Švedska se ističe kao pionir u globalnoj tranziciji ka obnovljivoj energiji i održivom razvoju. S predanošću da postepeno isključi iz upotrebe fosilna goriva i postigne neutralnost u emisiji ugljenika do 2045. godine, Švedska je napravila značajne korake u odvajanju ekonomskog rasta od emisija ugljenika.
Što je bitno, ova država je iskoristila svoje obilne obnovljive resurse – vjetar, sunce i hidroenergiju kao temelj infrastrukture za čistu energiju. Inicijative poput ulaganja Švedske agencije za energiju u istraživanje i razvoj, u kombinaciji s povoljnim politikama poput tarifa za podsticaj proizvodnje i poreza na ugljenik, podstakle su inovacije i privukle privatne investicije u projekte obnovljive energije.
Kao rezultat toga, Švedska ne samo da smanjuje svoju zavisnost od fosilnih goriva, nego i stvara mogućnosti za stvaranje radnih mjesta u sektoru čiste energije. Ona tako doprinosi dugoročnom ekonomskom rastu i ekološkoj održivosti.
Nisu najbogatije evropske države jedine koje usvajaju uspješne zelene politike. Ambiciozna predanost Kostarike postizanju ugljenične neutralnosti do 2050. godine pozicionirala je ovu malu centralnoameričku državu kao globalnog lidera u održivom razvoju.
Uprkos svojoj skromnoj veličini, Kostarika se ponosi obilnim obnovljivim resursima, koji čine većinu njene ukupne proizvodnje električne energije. I ne samo to, Kostarika je usvojila naprednu strategiju usmjerenu na očuvanje svoje raskošne biološke raznovrsnosti, poput inicijativa za očuvanje šuma i projekata pošumljavanja.
Depositphotos
Dajući principu održivosti prioritet, u sklopu svoje agende razvoja, Kostarika ne samo da čuva svoj prirodni kapital, ona postaje privlačna destinacija za eko-turizam. Dodatno, inicijative poput programa Plaćanja za ekološke usluge (PES) podstiču vlasnike zemljišta da se angažuju u aktivnostima prezervacije prirode, dodatno jačajući status Kostarike kao simbola očuvanja životne sredine van kluba vodećih svjetskih ekonomija.
Zeleni new deal Južne Koreje predstavlja paradigmu prelaska ka niskougljeničnoj ekonomiji i ispunjenje strategije održivog rasta. Nadograđujući svoju obimnu industrijsku osnovu i oslanjajući se na svoje zavidno tehnološko umijeće, Južna Koreja je postavila sebi ambiciozan cilj smanjenja emisije gasova s efektom staklene bašte i prelazak na obnovljive izvore energije.
Koreja planira da time istovremeno podstakne ekonomski razvoj i stvaranje radnih mjesta. Zeleni new deal obuhvata širok spektar inicijativa, među kojima su investicije u infrastrukturu obnovljive energije, proširenje javnih mreža prevoza i promocija izgradnje energetski efikasnih objekata.
Depositphotos
Naglasak Južne Koreje na inovacijama i istraživanjima u oblasti zelenih tehnologija, što je ilustrovano inicijativama poput osnivanja Korejskog centra za zelene tehnologije, pozicionira ovu dalekoistočnu državu na čelo inovacija u domenu čiste energije i izvoza datih tehnologija. Južna Koreja je primjer visoko-industrijalizovane ekonomije koja nastoji da prođe put zelene tranzicije, obraćajući pažnju, prije svega, na investiranje u sferu tehnologije.
Za odgovor na klimatske promjene potreban je globalni napor, kako je ranije pisao Ulrich Beck, rizici se danas raspodjeljuju na čitavu planetu i biti slobodni jahač pod takvim okolnostima, to jeste izbjegavati svoj dio odgovornosti, osuđuje sve aktere na veće troškove, a u konačnici i na katastrofalan ishod planetarnih razmjera.
Dio Zemlje se probudio i pojmio date rizike, a drugi dio još uvijek stavlja geopolitiku, a ponekad i tako prolaznu stvar kao što je izborni rejting, ispred dugoročne ekonomske održivosti, pa i opstanka planete. Procesi zelene tranzicije koji su započeti širom svijeta jesu revolucionarni, ali još uvijek je nedovoljan broj ekonomija privržen pomenutim procesima, što ne može, a da ne unese strepnju.
Komentar ne odražava nužno mišljenje uredništva Bloomberg Adrije i njenih vlasnika.
