Hrvatski državni statističari prošlog su tjedna objavili prvu procjenu kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP) u četvrtom lanjskom kvartalu koja pokazuje da je hrvatska ekonomska aktivnost krajem godine bila 1,3 posto viša nego u prethodnom tromjesečju te 4,3 posto viša nego godinu dana prije. Ukupan lanjski realni rast BDP-a procjenjuje se na 2,8 posto, a detaljniju analizu postojanosti i održivosti hrvatskog ekonomskog rasta daje Ivan Odrčić, voditelj analize makroekonomije i tržišta kapitala Bloomberg Adrije.
Stopa rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) ugodno je iznenadila u posljednjem kvartalu 2023. godine, zabilježivši godišnje povećanje od čak 4,3 posto, dok je na međukvartalnoj razini rast također bio relativno snažnih 1,3 posto. Ali takav ishod ne treba glorificirati, jer se radi o rastu koji je na klimavim nogama.
Iako se, prvenstveno na krilima dobrih pokazatelja tekuće potrošnje u maloprodaji s godišnjim porastom od 7,4 posto u četvrtom tromjesečju, prema realnim, neprilagođenim podacima, na kraju godine očekivao bitno brži rast od prosjeka prethodnih triju kvartala, koji je iznosio 2,3 posto, ne može se pobjeći osjećaju da je ukupno gospodarstvo možda čak i presnažno pod utjecajem tekuće potrošnje. Kako bi stope rasta bile održivije, neophodno je da one budu zasnovane na proizvodnji i izvozu, a to su kategorije koje su trenutno u sjeni.
Naime, ukupan je gospodarski rast bio pod snažnim utjecajem osobne potrošnje koja je skočila za 5,3 posto u četvrtom kvartalu, a rasla je na krilima slabljenja inflacijskih pritisaka, relativno visokog nominalnog rasta plaća, zaposlenosti, kao i turističkih noćenja. Tako je godišnja stopa porasta cijena mjerena harmoniziranim potrošačkim indeksom smanjena s osam posto u trećem kvartalu na 5,9 posto u četvrtom, plaće su nominalno rasle 14,5 posto, zaposlenost 2,5 posto, a turistička noćenja deset posto.
Relativno snažan poticaj BDP-u u posljednja tri mjeseca 2023. je došao i od 6-postotnog rasta investicija, što je dijelom posljedica visoke stope aktivnosti u građevinarstvu, gdje je pad na godišnjoj razini od 1,4 posto u trećem kvartalu pretvoren u rast od 8,1 posto u četvrtom, a dijelom i apsorpcije sredstava europskih fondova, kao i nastavka pozitivnih učinaka ulaska u eurozonu i Schengen. S druge pak strane državna je potrošnja pred kraj prošle godine bitno usporila međugodišnji rast koji je srezan s 2,1 posto u trećem na 0,2 posto u četvrtom tromjesečju.
Slabija strana gospodarstva očituje se u 4,4-postotnom padu ukupnog izvoza u posljednjem lanjskom tromjesečju, što se pripisuje u prvom redu 8,7-postotnom smanjenju robnog izvoza. Uvoz je istovremeno smanjen 7,1 posto. Posljedica je to bitno narušene inozemne komponente, odnosno recesijskog okruženja glavnih trgovinskih partnera.
Potrebno je istaknuti i mršavi rast izvoza usluga od 0,9 posto, koji u najvećem dijelu čini turizam, što sa slabim rezultatima u turistički udarnom trećem kvartalu, kad je ostvaren pad od pola postotka, zapravo nagovješćuje potencijalne probleme pred otvaranje nove turističke 2024. godine. Ako primijetimo da je u drugoj polovici 2023. godine zabilježen blagi, ali indikativan pad izvoza usluga od 0,2 posto, možemo naslutiti da će ovogodišnja turistička sezona biti jedna od najizazovnijih u dugo vremena jer se oporavak nama najbitnijih emitivnih tržišta ne nazire.
Njemačka je, primjerice, u 2023. godini zabilježila recesiju, a oporavak i dalje nije na vidiku, dok se konkurencija hrvatskom turističkom sektoru u potpunosti oporavila nakon pandemijskog razdoblja. Ukupna stopa rasta hrvatskog izvoza usluga u 2023. godini iznosila je 4 posto, što je, izuzev pandemijske 2020. godine s tadašnjim padom od 42 posto, najmanje povećanje od 2013. godine, kada je zabilježen pad od 0,6 posto.
Brojke odražavaju utjecaj recesije u nama emitivnim državama, ali i mogućnost da hrvatski turizam polako, ali sigurno dolazi do svojega razvojnog "plafona" u trenutnom modelu kakav jest. Novi Zakon o turizmu bi to samo trebao još i više potvrditi tijekom ove godine, s obzirom na to da se njime uvode mnoga ograničenja u turističkom poslovanju kako bi se potaknula održivost.
Sva navedena kretanja impliciraju da relativno visok ekonomski rast zabilježen na kraju 2023. počiva na šupljikavim temeljima, odnosno da je previše orijentiran na rast osobne potrošnje, pri čemu će vrlo snažan rast plaća državnih i javnih službenika ove godine taj problem još i više potencirati – a da ne govorimo i o mogućem utjecaju na održavanje relativno visokih inflacijskih stopa – dok su industrijska proizvodnja i s njome povezan robni izvoz u teškoj situaciji. Industrijska proizvodnja je trenutno na desetak posto nižoj razini u odnosu na vrh zabilježen u lipnju 2008. godine, a u posljednjih je 7 godina gotovo stagnirala.
Slijedom svega, može se zaključiti da bi ovakav trend rasta BDP-a – ukupno ostvareni rast u 2023. iznosio je 2,8 posto – trebao potrajati još relativno kraće vrijeme, dok bi se održavanje ovakvih stopa moglo ostvariti jedino ako se, posebno od drugog dijela godine, reaktivira inozemna potražnja i njome stope izvoza vrate u pozitivno područje.