Svjetska ekonomija u 2026. godinu ulazi iz ambijenta 2025. obilježenog usporenim rastom, trendom deglobalizacije i geopolitičkim fragmentacijama. Rast globalnog bruto društvenog proizvoda postoji i trenutno niko ne vidi scenarij u kojem globalna ekonomija ulazi u hard landing, odnosno u recesiju. Ali bez spektakularnog rasta.
Međunarodni monetarni fond u oktobru 2025. projicira da globalni rast BDP-a usporava sa 3,2 posto u 2025. na 3,1 posto u 2026, uz znatno sporiji tempo u razvijenim ekonomijama. U isto vrijeme, Svjetska trgovinska organizacija u svom "Global Trade Outlook" upozorava na vrlo oštar pad dinamike robne trgovine: nakon procijenjenih +2,4 posto rasta volumena svjetske robne trgovine u 2025, za 2026. očekuje svega +0,5 posto, uz objašnjenje da "frontloading" uoči implementacije carina, rast neizvjesnosti i usporavanje BDP-a vode daljnjem slabljenju trgovinskih tokova, odnosno jačanju trenda deglobalizacije.
U globalnom vrhu, SAD i Kina pokazuju otpornost, ali njihov rast počiva na relativno uskim segmentima: u SAD-u prije svega na AI-investicijama, a u Kini i dalje na snažnom izvozu. Za Kinu su prognoze revidirane, uz važno objašnjenje: dio dobrih rezultata ove godine potiče od tzv. "frontloading" efekta. Naime, firme su ubrzavale narudžbe i akumulirale zalihe iz straha od novih carina, pa rast djeluje bolje nego što zapravo jeste, odnosno nego što je dugoročno održivo.
Evropa: ni recesija ni boom, nego produžena faza slabog rasta i sporog industrijskog oporavka
Evropa je pritom i dalje slaba tačka, jer su nove carine i slabija globalna investiciona potrošnja dodatno odgodile oporavak industrije. U 2026. bi po rastu u Evropi mogle prednjačiti nordijske zemlje, CIE (Centralna i Istočna Evropa) i dio Južne Evrope, dok ključna tržišta, odnosno najveće evropske ekonomije poput Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva ostaju u zoni relativno skromnog rasta, nadmašene "turizmom blagoslovljenim" ekonomijama poput Španije i Portugala. Kao dodatna svijetla tačka izvan Evrope, Bliski istok ostaje interesantan zbog stabilnih investicionih ciklusa i potražnje.
Prema najnovijoj anketi ifo Instituta, njemačke kompanije u 2026. ulaze izrazito oprezno: oko četvrtine (26 posto) očekuje pogoršanje poslovanja, gotovo 60 posto ne očekuje promjene, a tek oko 15 posto vidi prostor za poboljšanje, uz poruku istraživača Instituta da se "ne vidi nikakav duh optimizma". Skepsa je široko rasprostranjena po sektorima, posebno u trgovini i građevini, što za BiH izvoznike znači da će potražnja iz Njemačke vjerovatno ostati selektivna i pod većim pritiskom na cijene.
Fiskalni stimulus koji je njemačka vlada usvojila ove godine definitivno je pozitivan impuls, ali će se najveći dio tog zamaha realno preliti na ekonomiju tek od 2027. godine. Pomenuti fiskalni paket (infrastrukturni fond od 500 milijardi eura i veća vojna potrošnja) potencijalno je važan za BiH jer otvara višegodišnji investicioni ciklus u transportu, energiji, digitalizaciji i javnoj infrastrukturi, a to podiže potražnju u lancima dobave glavnih njemačkih izvođača. Za BiH je najrealniji put ulaska indirektan: komponente i poluproizvodi za gradnju i infrastrukturu (metalne konstrukcije, elektro-oprema, kablovi), oprema i dijelovi za energetsku tranziciju, ali i inženjering i IT usluge. Ipak, efekti neće doći odmah: projekti trebaju vrijeme da se pripreme i realiziraju, pa se jači impuls može osjetiti tek kasnije. Zato će šansu iskoristiti firme koje već sada mapiraju njemačke partnere i podizvođače, usklađuju certifikate i standarde i nastupaju proaktivno, umjesto da čekaju da "tenderi dođu do nas".
Za BiH to znači da potražnja iz tradicionalnih EU industrijskih lanaca (auto-komponente, metal, namještaj, mašinogradnja) može ostati "na leru". Zato se šanse prebacuju u dvije zone: prvo, osvajanje niša i zamjena dobavljača (nearshoring i pouzdanost lanca), i drugo, rast usluga i proizvoda koji prate nove EU politike (zelena tranzicija, digitalizacija, usklađivanje standarda).
Gdje je BiH danas: umjeren rast, ali s jasnim upozorenjima
Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond upozoravaju da slabljenje domaće i vanjske potražnje predstavlja povišen rizik za rast, uz jasnu poruku da je potreban prelazak s modela potrošnje na izvozno vođen rast. Centralna banka BiH je u jesen 2025. revidirala projekciju rasta za 2025. naniže (na 2,0 posto), upravo zbog slabljenja domaće i vanjske potražnje. Drugim riječima: BiH može rasti, ali bez reformi i "upgradea" izvozne strukture taj rast ostaje vrlo nizak i ranjiv.
Glavni vanjskotrgovinski partneri BiH su prije svega EU i susjedne zemlje, Njemačka i Hrvatska, a zatim Srbija, Italija i Austrija. U robnoj razmjeni dominira metalska industrija, koja se najčešće pojavljuje kao dobavljač za automobilsku industriju i general machinery, zatim drvna industrija i industrija namještaja, dok u lancima usluga doprinosimo kroz transport i logistiku, turizam, te sve više kroz IT/ICT usluge za evropske klijente.
SWOT analiza: šanse za BiH u 2026.
Snage BiH u 2026. polaze od činjenice da smo geografski blizu EU i već dokazano kompatibilni s evropskim lancima dobave, što znači kraće rokove, fleksibilnost i mogućnost brzih isporuka kada kupcima "gori". Tome se dodaje solidna industrijska baza – metal, drvna industrija, namještaj i komponente, koja može biti dobra odskočna daska za prelazak iz poluproizvoda u složenije proizvode i veći stepen obrade. Velika prednost je i dijaspora: ne samo kao emotivna veza, nego i kao realna tržišna infrastruktura kroz prodajne mreže, distribuciju, reputaciju i lakši ulazak u kanale distribucije, traženje partnera i slično.
Slabosti su, međutim, dobro poznate i u ovakvom globalnom ciklusu postaju skuplje. Fragmentirano odlučivanje i spore reforme koče investicije i EU usklađivanje. Uz to, niska produktivnost i manjak kvalifikovanog kadra, posebno u tehničkim i proizvodnim zanimanjima, direktno ograničavaju kapacitet rasta i sposobnost da se preuzmu zahtjevniji ugovori. Infrastrukturna i logistička uska grla (trošak transporta, vrijeme isporuke i pouzdanost) dodatno umanjuju konkurentnost, a zelena i energetska neefikasnost povećava rizik da dio industrije postane nekonkurentan kako se pooštravaju pravila i očekivanja EU kupaca.
Prilike su ipak vrlo konkretne za one koji se pozicioniraju na vrijeme. Logika nearshoringa, friendshoringa i "China+1" strategija kod EU kupaca znači da se sve češće traže bliži i pouzdaniji dobavljači, a BiH može biti dobitnik kao "tier-2" ili "tier-3" partner, pod uslovom da ponudi kvalitet, certifikate i stabilne isporuke. Zelena tranzicija se može tretirati kao tržište, a ne samo trošak: raste potražnja za komponentama i rješenjima za energetsku infrastrukturu, obnovljive izvore, energetsku efikasnost, reciklažu i kružnu ekonomiju. Važna šansa je i u uslugama koje prate industriju (inženjering, softver, embedded rješenja, CAD/CAM, data/AI usluge), jer manje zavise od fizičke logistike i često brže skaliraju.
U agro-prehrambenom sektoru prostor se otvara kroz premium i nišne proizvode (clean label, halal, funkcionalna hrana), gdje uz priču o porijeklu i standarde marže mogu biti veće nego u sirovinskom izvozu.
Prijetnje dolaze iz okruženja koje postaje nervoznije i skuplje za trgovinu. Carine i fragmentacija podižu troškove i uvode mogućnost naglih promjena pravila, dok slabija industrijska potražnja u Njemačkoj i EU, ta produžena faza slabog rasta i sporog industrijskog oporavka ostavlja manje prostora za rast izvoza bez aktivnog osvajanja tržišta. Dodatno, CBAM/karbonski zahtjevi i širi "green compliance" mogu direktno utjecati na cijenu i pristup tržištu izvoznika metala i energetski intenzivnih proizvoda.
Šta je realna strategija za 2026: tri poteza
Prvi potez je pametna diversifikacija: ne "svugdje pomalo", nego fokus na 2-3 jasno odabrana tržišta ili kanala, uz pouzdane lokalne partnere i jasnu prodajnu strategiju. Drugi potez je pomak s polukomponenti na rješenja, prodavati sklopove, modularne sisteme, private label finalne proizvode ili ugovornu proizvodnju koja uključuje dizajn i razvoj, jer se upravo tu stvara marža i pregovaračka moć. Treći potez je da se compliance tretira kao dio proizvoda: EU standardi, porijeklo proizvoda, ESG i CBAM zahtjevi moraju biti ugrađeni u ponudu.
U radu s našim firmama često pitam kako prate tržišta i gdje traže naredne kupce, a u 98 posto slučajeva odgovor je isti: "Nama kupac kaže šta mu treba". Taj pristup može funkcionirati dok je potražnja stabilna i kad ste već "u lancu", ali dugoročno nije održiv jer vas drži u pasivnoj poziciji, reagujete umjesto da birate. Posebno je opasan u klimi koju očekujemo u 2026. U sporijem rastu i trgovinskoj neizvjesnosti to znači veći rizik da jedan ili dva kupca promijene plan, a firma ostane bez pipelinea, bez pregovaračke moći i bez prostora da podigne cijenu kroz novu ponudu ili novo tržište. Zato je diverzifikacija kupaca, tržišta i proizvoda manje "marketing", a više osiguranje poslovanja.
Za BiH 2026. godina treba biti godina discipline: fokus, standardi i jasne vertikale, umjesto ad-hoc izvoza "kad dođe upit".
Izvozna agentica i savjetnica Oxford Analitics za globalnu tržišnu analitiku, s iskustvom u radu s vladama i malim i srednjim poduzećima.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
