Prošle godine su Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici iz Grupe sedam (G7) ograničili cijenu izvoza ruske nafte, zabranjujući trgovcima koji koriste zapadnjačke usluge da prodaju rusku sirovu naftu iznad 60 dolara po barelu. Ideja je bila da ograniče sposobnost predsjednika Vladimira Putina da finansira rat u Ukrajini bez izazivanja skoka cijena na globalnim energetskim tržištima.
Barem u početku, politika je djelovala kako je planirano, uskrativši Kremlju desetine milijardi dolara prihoda. Ali kako istraga Bloomberg Newsa i popratni dokumentarni film otkrivaju, Rusija je osmislila sve efikasniji sistem za zaobilaženje sankcija i nastavak prodaje nafte zemljama u razvoju po cijenama iznad gornje granice od 60 dolara po barelu. Održavanje pritiska na Putina zahtijevaće od zapadnih vlada da usvoje oštriji pristup.
Mjesečni ruski prihod od izvoza nafte udvostručio se od aprila, na više od 11 milijardi dolara, s oktobarskim prihodom koji je bio na najvišem nivou od maja 2022. Umjesto korišćenja zapadnih tankera i osiguravača koji bi bili predmet ograničenja cijena, Rusija se uglavnom okrenula "floti u sjenci" zastarjelih i nereguliranih transportnih brodova, kojom upravljaju posrednici na Bliskom istoku i u Aziji.
Više od 70 odsto ruske nafte prevoze prevoznici u sjenci, u poređenju s manje od 30 odsto prije rata. Niz malih i uglavnom anonimnih brodarskih kompanija, trgovaca i posrednika ubrao je velik dio od 11 milijardi dolara koji je ostvario pomažući Rusiji da izbjegne ograničenje cijena, prema procjeni Bloomberga.
Uspon ovog crnog tržišta predstavlja izazov za Ukrajinu i Zapad. Omogućio je Rusiji da prodaje svoju naftu po cijeni iznad ograničene, popunjavajući ratni budžet Kremlja. Bez obzira na to koliko dugo sukob u Ukrajini traje, pojava tolikog broja mutnih novih igrača u industriji prijeti da učini trgovinu naftom manje predvidljivom i težom za regulaciju.
To je posebno zabrinjavajuće zbog povećanog rizika od nesreća koje uključuju stari i neosigurani tankeri, a koji bi mogli izazvati i značajnu štetu životnoj sredini i zapadnim vladama nametnuti velike troškove čišćenja.
Šta se može učiniti
Važno je napomenuti da, iako je ograničenje cijena bilo manje efektivno nego što su se čelnici nadali, ipak je prisililo Rusiju da prodaje svoju naftu s djelimičnim popustom ispod tržišnih stopa. Umjesto napuštanja ograničenja cijena, SAD, Evropska unija i njihovi partneri trebalo bi da urade nešto da ga strožije primjenjuju.
Trebalo bi nametnuti strožije kazne protiv stranih brodova, entiteta i pojedinaca za koje se utvrdi da su se dogovarali kako bi prekršili gornju granicu od 60 dolara – kao što su prošlonedjeljne sankcije američkog Ministarstva finansija protiv dvije kompanije sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima namjeravale da učine.
Od brodova koji prolaze kroz teritorijalne vode zemalja G7 trebalo bi zahtijevati da pokažu da imaju odgovarajuće osiguranje od izliva nafte, što je obavezno prema međunarodnom pravu. Više koordinirani napori za reviziju transakcija i provjeru da li se trgovci koji transportuju ruske zalihe pridržavaju ograničenja takođe bi spriječili prevare i povećali transparentnost.
Nametanje ograničenja cijena ruske nafte nikada neće dovesti do Putinovog poraza, ali ostaje vrijedan alat za obuzdavanje njegovih ambicija. I dalje je potrebna dosljedna primjena politike kako bi ona funkcionisala.
- Urednici: Romesh Ratnesar, Timothy Lavin.
.webp){kind=icon}
