Šta je Rusija uspjela invazijom na Ukrajinu

Desetine hiljada poginulih civila, stotine hiljada poginulih vojnika, milioni raseljenih i oko 20 odsto osvojene ukrajinske teritorije predstavlja samo dio bilansa četiri godine sveobuhvatne invazije Rusije na Ukrajinu, koju vlast ruskog predsjednika Vladimira Putina eufemistički naziva "specijalna vojna operacija".

Ono što se u Kremlju činilo da može da bude brza vojna akcija u kojoj je, kako se vjerovalo i u tadašnjoj njemačkoj vladi, "pitanje dana kada će vlast u Kijevu biti svrgnuta", danas ulazi u petu godinu intenzivnog ratovanja u kojem se linija fronta poprilično malo pomjera, a pokušaji mirovnih pregovora i dalje idu tempom "korak naprijed, dva unazad".

Uprkos tome što zapadni mediji četvrtu godišnjicu rata opisuju kao dokaz "fatalno loše procjene Putinove Rusije" da može u roku od deset dana da preuzme kontrolu nad Ukrajinom, ovaj ratni sukob dvije teritorijalno najveće evropske zemlje doveo je do jasne transformacije međunarodne politike, odbrambenih saveza, evropske bezbjednosti i geopolitičkih pozicija Evropske unije.

Uprkos tome što mnogi zapadni mediji ističu da nakon četiri godine nijedna strana ne može da se pohvali odlučujućom pobjedom, a da je Kremlj poražen i time što se NATO dodatno proširio, ipak ne može ni da se zanemari činjenica da je gledano iz druge perspektive Putin ipak uspio da strateški napravi izvjesne uspjehe.

Bloomberg

Ne samo što je uspio da produbi podjele unutar transatlantskog savezništva i oslabi jedinstvo onog što ruski zvaničnici nazivaju "kolektivnim Zapadom", Putin je ovim ratom očvrsnuo ulogu Rusije u savezništvu s Kinom, natjeravši pritom Washington da ga tretira u pregovorima kao lidera jedne od tri dominantne svjetske sile. Doduše, ovi uspjesi su plaćeni visokom cijenama na svim frontovima, od vojnog do ekonomskog.

Ukrajina kao predstraža

Ovaj rat je za Ukrajince egzistencijalna borba za odbranu suvereniteta i nezavisnosti, što su mnogi potcijenili, pa se i danas mnogi u Evropi dive kako Kijev, uprkos ogromnim ljudskim i materijalnim gubicima, nastavlja da se odupire ruskoj invaziji, pokazujući značajnu vojnu otpornost.

Ukrajinske snage ne samo što su čak osvajale teritoriju Rusije te sporadično bespilotnim letjelicama vrše diverzije na ključnu energetsku i vojnu infrastrukturu u popriličnoj dubini ruske teritorije, već su uspijevale i da vrate dijelove teritorije koje su ruske trupe osvojile.

Bloomberg

 

Iako se mnogima to ne čini tako, ukrajinske snage su po tome koliko teritorije Ukrajine kontrolišu sada u mnogo boljoj pregovaračkoj i vojnoj poziciji nego sredinom 2022. godine. Naime, mape ukrajinskih teritorija koje drže pod kontrolom ruske snage su sada manje nego kada su prvi preliminarni pregovori o prekidu vatre vođeni krajem marta 2022. godine. Tada je Rusija kontrolisala oko 28 odsto teritorije Ukrajine, a sada je to oko 18 odsto na istoku i jugu zemlje. A ta razlika od 10 procenata zapravo predstavlja oko 60.000 kvadratnih kilometara, što je površina nešto veća od teritorije Hrvatske.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski insistira na tome da Ukrajina ne gubi i da zadržavaju snažnu međunarodnu podršku. U razgovoru za britanski javni servis Zelenski je istakao da je protivvazdušna odbrana "danas najzahtjevnije pitanje", da bi Ukrajini bila najveća pomoć "zatvaranje neba" te da bi onda civili bili zaštićeni, ekonomija funkcionisala te bi bilo više novca za finansiranje i jačanje vojske na frontu.

I dok nastoji da od zapadnih saveznika dobije odobrenje za nabavku i korišćenje raketa dugog dometa, Zelenski ističe da postoje različiti stavovi o Trećem svjetskom ratu, a da on vjeruje "da ga je Putin već započeo".

"Pitanje je koliko teritorije može da zauzme i kako da bude zaustavljen. Ne da bi spriječio Rusiju da pobjedi, već zato što Rusija želi da nametne svoj svijet i promijeni živote ljudi, koje oni vole i biraju za sebe", rekao je za BBC Zelenski i to objavio na društvenoj mreži X. "Zato vjerujem, i dugo vjerujem, da je Putin već započeo ovaj rat. I sprječavamo ga da ovo pretvori u širi, potpuni Treći svjetski rat. Danas smo mi predstraža koja zaustavlja Putina."

Rat koji odgovara Kini

U praktičnom vojnom smislu, jasno je da je linija fronta zamrznuta, kao u Prvom svjetskom ratu, pri čemu se, prema ocjeni ruskih politologa u Njemačkoj, čeka ili mir, ili kolaps u pozadini, što je za Ukrajinu mnogo bliže nego što bi željela, ili novi skok u vojnoj tehnologiji. Ovo posljednje je već veoma blizu, smatra ruski politolog Nikolaj Mitrohin na Univerzitetu u Bremenu, ističući da se Ukrajina "drži na frontu, ali funkcionalnost njenog energetskog sistema visi o koncu, što bi moglo imati značajne posljedice".

Bloomberg

 

"Rusiji trenutno nedostaje dovoljno vojnika i nove tehnologije za odlučnu i uspješnu ofanzivu, ali može da probije ukrajinsku odbranu na nekoliko uskih tačaka, po cijenu desetina hiljada ljudskih života, te da napreduje brzinom od oko tri kilometra mjesečno. Još ne znamo šta će se desiti ako iz Kine budu dovedene firme za proizvodnju humanoidnih borbenih robota, ali trebalo bi da budemo spremni da će to da se dogodi uskoro", ističe Mitrohin, koji smatra da ćemo za godinu vjerovatno vidjeti praktičnu i široku upotrebu humanoidnih robota na frontu, što će "drastično smanjiti potrebu za ostatkom vojnog osoblja na liniji borbenog kontakta, ali će znatno povećati značaj operatera dronova svih vrsta, kao i programera softvera u ovoj i srodnim oblastima, kao što je elektronsko ratovanje".

U tom smislu, ovaj ruski istraživač smatra da je kolektivna greška EU i SAD to što su odbili priliku da Putina liše stotina hiljada IT stručnjaka i inženjera 2022. godine i ponude im mogućnost da emigriraju i rade za globalne korporacije, ako ne na Zapadu, onda u neutralnim zemljama. Prema njegovoj ocjeni, to će imati značajan uticaj, koji će se sve više osjećati.

A uloga Kine u ratu u Ukrajini postaje sve očiglednija, čime se raspršuju evropske nade prethodne četiri godine da će uspjeti da ubijede zvanični Peking da utiče na Kremlj da što prije okonča rat.

Ne samo što je ojačano strateško partnerstvo Pekinga i Moskve kroz kinesku kupovinu nafte i gasa, političku podršku i strateško usklađivanje interesa, već je ruska industrija borbenih dronova ojačala savezništvo i s kineskom namjenskom industrijom. Vlasnik glavnog kineskog snabdjevača dijelovima za dronove kupio je udio vodećeg ruskog proizvođača FPV dronova i jurišnog drona VT-40, što je predstavljalo novi nivo rusko-kineske saradnje koja se u toj oblasti dosad zasnivala na tome što je Kina dala Moskvi veliki pristup svojim ogromnim kapacitetima za proizvodnju elektronike.

Dronovi su postali oružje od kritične važnosti za ratne napore Rusije i Ukrajine tako da je ova saradnja s kineskim dobavljačima od presudne važnosti za rusku vojsku, ali i kinesku. Naime, nije u interesu Kine da Rusija izgubi rat u Ukrajini, budući da ovaj sukob predstavlja ne samo pokaznu vježbu za to kako bi Zapad reagovao na eventualnu kinesku invaziju na Tajvan, već i konkretno iskustvo korišćenja novih tehnologija, poput dronova i humanoidnih robota ratnika, u pravim, a ne samo simuliranim ratnim dejstvima.

Ruski taktički gubici i strateški dobici

Prvobitni ciljevi Rusije da brzo svrgne ukrajinsku vlast i potčini zemlju nisu ostvareni "specijalnom vojnom operacijom", uprkos ogromnim gubicima u ljudstvu, vojnoj opremi i ekonomiji. Doduše, Rusija je pod svoju kontrolu stavila poluostrvo Krim i oko 75 odsto četiri jugoistočna ukrajinska regiona u kojem stanovništvo većinski govori ruski jezik i koji je dekretom Putin pripojio teritoriji Ruske Federacije.

Ruski bilans četiri godine ukrajinskog rata mogao bi da se svede da taktičke gubitke i pojedine strateške dobitke, koji su sveukupno daleko od vojnog ili političkog trijumfa.

Bloomberg

 

Ako se izuzme poginulo ljudstvo, u gubitke bi moglo da se računa to što su se Finska i Švedska pridružile NATO-u, čime se alijansa još više približila Rusiji i pritom ojačala naprasnim naoružavanjem evropskih vojski. Osim toga, ruski prihodi od prodaje nafte i gasa pali su sada na najniži nivo u posljednjih pet godina, između ostalog, i zbog gubitka velikih evropskih kupaca, pri čemu je čak i uspješan prelazak ruske privrede na ratnu ekonomiju počeo postepeno da blijedi. Ipak, to ne znači da će sankcije i posrtanje ruske ekonomije promijeniti Putinov stav prema ratu u Ukrajini.

Štaviše, dugo ratovanje bez trijumfa ne donosi mu ni politički poraz na domaćem terenu, uprkos očekivanjima brojnih zapadnih analitičara. Ankete konstantno pokazuju da je podrška ratu među Rusima ostala prilično stabilna na 70-80 procenata, iako i dalje postoji mnogo neslaganja oko konkretnih ratnih ciljeva.

Prema riječima Marije Snegovoje, ekspertice za Rusiju u Centru za strateške i međunarodne studije, političari i kreatori politike u Washingtonu i Zapadnoj Evropi se samozavaravaju da ruska javnost počinje da se umara od rata.

"Četiri godine nakon početka rata ne vidimo veće antiratne proteste, čak ni u ruskoj dijaspori u inostranstvu", rekla je ona za američki "The Foreign Policy" i dodala da iako većina anketiranih Rusa ne vjeruje u potpunosti u zvanične razloge Kremlja za rat, kao što je "denacifikacija" Ukrajine, to jeste promjenu režima u Kijevu, mlađi Rusi, ali i starije konzervativnije generacije ostaju "neobično ujedinjeni" u okrivljavanju Zapada za provociranje Putina na rat.

Razlog za to leži u tome što je izuzetno veliki broj Rusa saglasan s Putinovom izjavom iz 2021. godine da su "Rusi i Ukrajinci bili jedan narod – jedinstvena cjelina"  te da je "Kijevska Rusija" – kraljevstvo kojim je prije više od hiljadu godina vladao Vladimir Veliki u današnjem Kijevu – kolijevka ruske civilizacije".

"Za mnoge Ruse, potpuni gubitak Ukrajine bio bi gotovo kao što bi gubitak dijela američkog jugozapada bio za Amerikance", rekao je za "The Foreign Policy" Petar Jelcov, stručnjak za Rusiju na Nacionalnom univerzitetu za odbranu.

Podjele u alijansi

Osim toga, Putin ima dobar razlog da izgleda samouvjereno kada vidi koliko je rat u Ukrajini zapravo podijelio "kolektivni Zapad", naročito otkad je američki predsjednik Donald Trump krenuo sa nediplomatskim pritiscima na evropske saveznike u NATO-u, ocjenjujući ih često kao "slabe" i "propadajuće".

Kada se na razjedinjenost alijanse doda da ga je Trump samitom na Aljasci, bez učešća Zelenskog i evropskih lidera, suštinski priznao kao lidera svjetske sile s kojom samo Amerikanci mogu da pregovaraju na "ravnoj nozi", Putin je umnogome postigao da se igra po "njegovim pravilima".

Bloomberg

 

Čak i aktuelni mirovni pregovori pod koordinacijom Amerikanaca, čini se, idu po "Putinovom taktu". Pa tako Rusi nižu izjave o "poslovnim" i "intenzivnim" razgovorima s Amerikancima s jasnim ciljem da to "prija Trumpovom uhu" dok istovremeno od američkih pregovarača zahtijevaju da izvrše pritisak na Zelenskog da se ukrajinska vojska povuče sa cjelokupne teritorije Donbasa.

"Za Rusiju ovi pregovori nisu o miru, već o zabijanju razdora između Ukrajine i SAD-a. Za Ukrajinu je od vitalnog značaja da spriječi Moskvu da postigne ovaj cilj. To ne približava dvije strane miru", smatra komentator njemačkog lista "Frankfurter Allgemeine Zeitung" Reinhard Veser, smatrajući da će prekid vatre biti dostižan "samo ako stalni pritisak pogorša unutrašnje probleme u Rusiji do te mjere da Vladimir Putin smatra pauzu u borbama taktički povoljnom".

Takvo nešto zasad nije na vidiku. Ono što je pak očigledno jeste da ovaj rat nema jasnog pobjednika, ali da je dugoročno preoblikovao strateški pejzaž u Evropi i šire.