Može li Donald Trump okončati rat prije kraja mandata

Američki ministar obrane bio je na konferenciji za novinare u utorak vrlo oprezan pri upotrebi riječi koja je dio njegova naziva – rat. Pete Hegseth se jako trudio naglasiti da privremeno primirje između SAD-a i Irana još uvijek traje. Uz to je priznao da su američki ratni brodovi u Hormuškom tjesnacu posljednjih dana doista spriječili više od deset iranskih napada, ali da se pritom radilo isključivo o obrambenim aktivnostima.

Američki ministar je pritom izričito odbacio nagađanja da bi SAD bio spreman na bilo kakvu daljnju eskalaciju neprijateljstava te je naglasio da ni u buduće neće ulaziti u iranski zračni prostor niti u teritorijalne vode, a kamoli na kopno. Američka pratnja trgovačke flote u Hormuškom tjesnacu privremena je i obrambene naravi, naglasio je.

Sustegnute riječi ministra u oštrom su kontrastu s razularenom retorikom o potpunom uništenju i zračnoj nadmoći te nagađanjima o mogućoj kopnenoj intervenciji u Iranu, o čemu su on i predsjednik Donald Trump otvoreno govorili sve do 1. svibnja.

Prije svega, one imaju jasnu svrhu jer su nakon tog datuma sva daljnja neprijateljstva, odnosno rat s Iranom, u suprotnosti s američkim zakonodavstvom. To, prema mišljenju kritičara iz redova demokrata, stavlja administraciju i njezinog predsjednika pred realnu mogućnost ustavne tužbe, odnosno impeachmenta.

Lekcija iz Vijetnama

Nastavak neprijateljstava, naime, prema američkom ustavu znači kršenje saveznog zakona o ratnim ovlastima "War Powers Resolution", što bi moglo biti temelj za pokretanje postupka u kojem bi se predsjednika teretilo da je prisvajanjem ratnih ovlasti izravno prekršio svoju prisegu o čuvanju ustava. Prema procjenama pravnih stručnjaka, pravne bi se posljedice mogle preliti i na civilne sudove, primjerice putem tužbi koje bi podnijeli članovi Kongresa ili čak vojnici i njihove obitelji. Oni bi mogli tvrditi da su zapovijedi za nastavak sukoba nakon isteka roka od 60 dana nezakonite.

Zašto baš rok od 60 dana? Glavni pravni mehanizam koji uređuje ovo pitanje je zakon iz 1973. godine, koji je donesen nakon gorkih iskustava Vijetnamskog rata s ciljem ograničavanja moći predsjednika pri uključivanju države u dugotrajne konflikte bez suglasnosti Kongresa. Prema tom zakonu, predsjednik kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga ima ovlasti poslati postrojbe u situacije gdje su neprijateljstva neizbježna, ali o tome mora obavijestiti Kongres u roku od 48 sati. Ključni članak pak propisuje da se snage moraju povući u roku od 60 dana, osim ako Kongres službeno ne objavi rat, izda specifično odobrenje za uporabu vojne sile ili produži rok za povlačenje snaga za 30 dana.

Zato je Trump već u petak, po isteku roka od 60 dana, zakonodavcima na Kapitolu poslao pismo u kojem je ustvrdio da od početka primirja nije bilo razmjene vatre s Iranom. "Neprijateljstva koja su započela 28. veljače 2026. su završila," ustvrdio je predsjednik. Pravna ograničenja dodatno kompliciraju ionako nepovoljan ishod iranskog rata i njegovih gospodarskih posljedica jer Trumpu sužavaju manevarski prostor u pregovorima s Iranom te ga tako sprječavaju da rat privede kraju u skladu sa zahtjevima SAD-a.

Iran: Još nismo ni počeli

Unatoč tome što je Trump prošlog vikenda odbio izmijenjeni iranski mirovni prijedlog kao nezadovoljavajući jer se novo iransko vodstvo nije spremno obvezati na napuštanje nuklearnog programa, veliko je pitanje kakvu pregovaračku polugu predsjednik SAD-a uopće još ima, ako zbog pravnih ograničenja ne može upotrijebiti silnu koncentraciju vojske u regiji Bliskog istoka. Na širem području Perzijskog zaljeva trenutno je raspoređeno čak 50 tisuća američkih vojnika, što je najveći broj u posljednjim desetljećima.

Toga je vrlo svjesno i novo iransko vodstvo, jer je predsjednik parlamenta i bivši general Islamske revolucionarne garde (IRGC) Mohamed Bager Galibaf na svom profilu na mreži X napisao da je Iran itekako svjestan koliko je status quo neodrživ za SAD te da još nisu ni počeli.

Otvaranje tjesnaca, u kojem je prema navodima Bloomberga trenutno zarobljeno više od 1550 komercijalnih plovila koja prevoze približno 22 tisuće mornara, tisuće tona goriva i druge robe ključne za funkcioniranje svjetskog gospodarstva, stoga je u okviru operacije "Projekt Sloboda", započete u ponedjeljak, potpuno neizvjesno.

Napadi Teherana na plovila u Perzijskom zaljevu i na luku Fujairah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima stoga nisu predstavljali kršenje primirja, ustvrdio je jučer novinarima u Pentagonu general Dan Caine, načelnik stožera oružanih snaga.

Suzdržane su i ocjene promatrača američke unutarnje politike, poput Terryja Hainesa iz agencije Pangaea Policy: "Operaciju ne tumačite kao početak kraja rata. Ne dopustite si da vidite ono što želite. To nije to", upozorio je ulagače i donositelje odluka na financijskim tržištima. "Ovo nije najava da je tjesnac otvoren ili da će uskoro biti potpuno otvoren. Ovo nije još jedan korak na konačnom putu prema kraju konflikta. Naš osnovni scenarij je barem 60-postotna mogućnost da će se SAD, uz gospodarsku blokadu, ponovno vojno uključiti", napisao je u komentaru.

Trump inače ustraje na stajalištu da je Zakon o ratnim ovlastima neustavan. "Kao što znate, brojni su predsjednici prekršili taj zakon", rekao je, "gotovo svaki predsjednik ga je ocijenio potpuno neustavnim."

U međuvremenu, pravni stručnjaci upozoravaju da nema odgovarajuće sudske prakse jer sudovi u sličnom predmetu još nikada dosad nisu odlučivali. Iako se aktualno primirje ne poštuje ni s jedne strane, predsjednik ustraje u tome da ono predstavlja odgovarajuću osnovu za automatsko produljenje roka.

No demokrati u Kongresu tome se protive i dosad su već nekoliko puta pokušali nametnuti zakonodavna ograničenja koja bi Trumpa prisilila da okonča rat ili se obrati Kongresu za odobrenje njegovog nastavka. Pritom se pozivaju na tekst zakona, tvrdeći da u njemu nema ničega što bi dopuštalo iznimku zbog primirja.

Oklijevajući kongresnici

"Nakon 60 dana sukoba, predsjednik Trump još uvijek nema strategiju ili izlaz iz ovog loše planiranog rata", izjavila je senatorica Jeanne Shaheen iz New Hampshirea, vodeća demokratska članica senatskog odbora za vanjske odnose.

Međutim, svaka demokratska inicijativa za okončanje rata, koji se već očituje kroz porast troškova života prosječnih Amerikanaca, bila je neuspješna zbog suzdržanosti republikanaca koji kontroliraju oba doma američkog Kongresa. Groznica debate raste i zbog financijskih posljedica, budući da Kongres nadzire i javne financije, pri čemu je Hegseth prošlog tjedna potvrdio da je rat američki proračun dosad opteretio s 25 milijardi dolara.

Iako je rat zbog rastućih cijena energenata i jačanja inflacije dodatno srezao ionako nisku potporu javnosti kako predsjedniku, tako i republikancima uoči ključnih studenoga izbora, republikanski zakonodavci nipošto ne žele započeti otvoreni sukob s predsjednikom. Time bi u već osjetljivom predizbornom razdoblju ukazali na unutarnja trvenja u stranci, iako nervoza zbog negativnih posljedica rata već raste. Njihova strategija do sada je bila odugovlačenje rata, čime Trumpu omogućuju da ekonomskim pritiskom blokade tjesnaca iranske pregovarače dovede za stol i prisili na prihvaćanje američkih mirovnih uvjeta.

 

Kako pokazuju reakcije vodećih republikanaca, toj će strategiji ostati vjerni i ubuduće. Tako je senator John Thune, koji je još sredinom travnja govorio da Bijela kuća treba plan za smirivanje rata, izjavio kako trenutno ne očekuje glasovanje o predsjednikovim ratnim ovlastima. "Zaista ne vidim da bi do toga došlo sada", bio je skeptičan. Predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson, također republikanac, za mrežu NBC je pak izjavio da se u osjetljivom vremenu pregovora SAD-a s Iranom "vrlo nerado postavlja ispred stajališta administracije", pri čemu je i sam ustvrdio da SAD trenutno više nije u ratu s Iranom.