Ovogodišnjoj moskovskoj vojnoj paradi povodom sovjetske pobjede nad nacistima u Drugom svjetskom ratu nedostajao je uobičajeni prikaz tenkova i raketa, ali je tradicionalno najveći događaj na Crvenom trgu iznjedrio nešto što se mnogima činilo neočekivanim – najavu prekida jednog aktuelnog rata. Ruski predsjednik Vladimir Putin nagovijestio je da bi sukob Rusije s Ukrajinom mogao da se bliži kraju, iako je samo nekoliko sati ranije u govoru povodom Dana pobjede opravdavao rusku invaziju na Ukrajinu, koja traje više od četiri godine, uz brojne ljudske žrtve, razaranja i već godinama na manje-više istoj liniji razdvajanja.
"Mislim da se stvar bliži kraju", rekao je Putin o ratu za koji je u govoru istakao da je "pravedan", a da je Ukrajina "agresivna sila" koju "naoružava i podržava cijeli NATO". "Oni (sa Zapada) su obećali pomoć, a zatim su počeli podsticati sukob s Rusijom koji traje i danas. Mislim da se stvar bliži kraju, ali to je ozbiljna stvar."
I dok su Rusija i Ukrajina imali u kratkom roku dva kratkoročna primirja – jedno za pravoslavni Uskrs, a drugo oko Dana pobjede – oprečna su mišljenja da li bi nakon Putinove izjave zaista trebalo očekivati kraj ratnih dejstava.
S jedne strane, Ukrajina i pojedini američki instituti ističu da Rusija na frontu ne pokazuje znake spremnosti za prekid vatre, naprotiv. A s druge strane, geostratezi ukazuju na to da će 2026. godina zaista biti godina u kojoj će doći do dugoročnijeg primirja, to jeste do zamrzavanja ukrajinskog konflikta u kojem je Rusija pripojila ukrajinsko poluostrvo Krim, a od 2022. u borbama zauzela dijelove jugoistočnih ukrajinskih regija tako da sada kontrolira ukupno skoro petinu međunarodno priznate teritorije Ukrajine. Osim toga, u Moskvi više ne odbacuju pregovore s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, pa čak i navode spremnost pregovora s Evropskom unijom o evropskoj sigurnosti, predlažući bivšeg njemačkog kancelara Gerhardara Schroedera kao "najboljeg pregovarača za mogući dijalog između Rusije i EU".
Kijev sumnjičav u Putinove namjere
Trodnevno primirje između Rusije i Ukrajine, koje je prvi najavio američki predsjednik Donald Trump, prošlo je bez incidenata, mada su se nakon tri dana i Moskva i Kijev međusobno optužili za kršenje primirja. U Kijevu su poprilični sumnjičavi prema iskrenosti Putinove spremnosti za kraj rata, jer naglašavaju da je 90. ruska tenkovska divizija viđena u Pokrovsku, u Donjeckoj oblasti, a da u Mirnogradu Rusi raspoređuju komandne punktove u pripremi za napredovanje ka Rodinskom. Kako je objasnila ukrajinska vojska, ruska vojska koristi Pokrovsk za prikupljanje ljudstva i opreme za daljnje ofanzivne operacije.
I vašingtonski Institut za proučavanje rata ističe da trenutno nema znakova da Kremlj namjerava okončati svoju agresiju. Pojedini analitičari primjećuju da su ruski državni mediji predstavili Putinove riječi kao da je on direktno najavio skori kraj rata, ali da on nije zaista naznačio da je Moskva spremna obustaviti svoju agresiju, već da je u govoru naglasio da se ruske trupe moraju fokusirati na konačan poraz Ukrajine.
Bloomberg
Prema ocjeni Instituta za proučavanje rata, takva retorika ukazuje na to da strateški cilj Kremlja ostaje nepromijenjen – kapitulacija ukrajinske države – te da su Putinove izjave prvenstveno usmjerene na domaću rusku publiku, koja sve više osjeća posljedice rata, kao i nemogućnost ruskog odbrambenog sistema da parira ukrajinskim udarima dugog dometa.
Ruski opozicioni projekt "Dosje", koji se fokusira na aktivnosti ruskih vlasti i elite, izvijestio je da su ruski zvaničnici počeli pripremati informativnu kampanju koju će pokušati objasniti Rusima kako se mogući kraj rata protiv Ukrajine može smatrati "pobjedom", uprkos ogromnim gubicima koje je Kremlj pretrpio i nedostatku ostvarenih ciljeva koje je proglasio. Ruske vlasti planiraju promijeniti tumačenje ciljeva "specijalne vojne operacije".
Dok je ranije ruska propaganda otvoreno govorila o zauzimanju Kijeva i promjeni režima u Ukrajini, sada je glavno "dostignuće" koje se može identificirati kontrola nad dijelom Donbasa, kao i okupiranim teritorijama u Zaporoškoj i Hersonskoj oblasti. Ranije navedeni cilj "denacifikacije" planira se objasniti samom činjenicom rata i uništenja ukrajinske vojske.
Nasuprot tome, vlast u Kijevu nastoji istaknuti da parira Moskvi, pa je Zelenski 8. maja izdao predsjednički dekret kojim dozvoljava da se održi vojna parada u Moskvi, naređujući ukrajinskoj vojsci da ne napada Crveni trg i time ukloni ruske strahove od napada dronovima u toku događaja, koji se tradicionalno u Rusiji smatra jednim od najvažnijih u jednoj godini.
Pregovori sa Zelenskim
Putin je, pak, na konferenciji za novinare nakon parade, izrazio spremnost da se sastane s ukrajinskim predsjednikom, ne samo u Moskvi, već i na teritoriji treće zemlje, uz uslov koji je i ranije pominjao.
"Sastanak u trećoj zemlji je također moguć, ali tek kada se postignu konačni dogovori o mirovnom sporazumu za dugoročnu historijsku perspektivu, da bi se učestvovalo u ovom događaju i potpisao (sporazum), ali to mora biti posljednji korak", rekao je Putin i dodao da je čuo da je "gospodin Zelenski spreman da održi lični sastanak", ali je dodao da "ovo nije prvi put da čujemo takve izjave".
Pritom je insistirao da svaki mirovni sporazum mora biti "osmišljen imajući u vidu dugoročnu historijsku perspektivu" te da su pregovori "stvar koju Rusija i Ukrajina treba da riješe", iako se "ne protivi posredničkoj pomoći Sjedinjenih Država".
Bloomberg
Iako analitičari primjećuju da Kremlj i dalje pokazuje nevoljnost da odmah održi bilateralne pregovore s Ukrajinom o okončanju rata, komentatorica italijanskog lista "La Stampa" Anna Zafesova ističe da se Putinov ton fundamentalno promijenio te da ruski predsjednik sada govori "'gospodin Zelenski', umjesto 'vođa neonacističke klike', 'vođa nelegitimnog režima u Kijevu', 'neonacista' ili 'komičar'".
"S obzirom na gotovo sujevjernu naviku Vladimira Putina da nikada ne naziva svoje najomraženije neprijatelje njihovim imenima, odluka da se upravo to uradi – u kombinaciji s idejom da se zakaže lični sastanak s njim – mogla bi značiti promjenu raspoloženja u Moskvi, gotovo više nego obećanje rata koji se 'bliži kraju'", istakla je Zafesova.
Nasuprot tome, analitičar Bethany Elliot smatra da Putin nema namjeru za obustavi rat u Ukrajini te da o tome govore signali iz izjava drugih zvaničnika Kremlja, koji su se razlikovali od izjave Putina, koji inače ima potpunu kontrolu nad porukama njegove administracije. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov je govorio o "veoma dugom putu" ka mirovnom sporazumu, dok je pomoćnik Kremlja Jurij Ušakov rekao da će se pregovori "vjerovatno nastaviti", ali nije naznačio kada.
"Putinove izjave su imale za cilj oblikovanje narativa, a ne tok rata. Iako bi taktička pauza mogla biti privlačna, Kremlj ne pokazuje istinsku namjeru da se kreće ka formalnom i trajnom rješenju. Iako je Putin možda govorio o miru, njegovi postupci su pokazali neumoljiv fokus na rat, pri čemu je Moskva izvodila smrtonosne napade i kršila trodnevni prekid vatre", ističe Elliot za britanski portal "Unherd". "Ako se sukob u Ukrajini bliži kraju, Putin ne čini ništa da mu pomogne".
Pritisak ruske ekonomije
Prema ocjeni Elliota, Putinova izjava je vjerovatno predstavljala jedan od njegovih uobičajenih pokušaja da uvjeri Trumpa u svoju posvećenost miru, ali da smiri svoje građane budući da je, zbog pada ruske ekonomije početkom ove godine i značajnog pritiska na javne finansije, prošlog mjeseca priznao da je ekonomska situacija gora nego što je predviđeno.
"U takvim okolnostima, njegove izjave su možda poslužile da uvjere zabrinute potrošače, radnike i oligarhe da će teškoće rata na kraju ublažiti", ističe Elliot i dodaje da je u trenutnoj pat-poziciji na frontu, gdje nijedna strana nije u stanju da napravi značajniji proboj, Rusiji neophodna "taktička pauza za pregrupisavanje i obnavljanje zaliha".
Iako na Zapadu postoji preovlađujući konsenzus da rusko-ukrajinski rat ne smije postati zamrznuti konflikt te da mora doći do sveobuhvatnog mira, realističniji analitičari ukazuju na to da bi ove godine – i to najvjerovatnije krajem maja, početkom juna – moglo doći do "zamrzavanja" ovog sukoba. Prema ocjeni ekspertice za geostrategiju Veline Čakarove, ovo nije iznenadni prelazak na diplomatiju, niti je podstaknut time što je bilo koja strana pronašla sklonost ka miru, već zato što zajednički pritisci na Rusiju postaju neodrživi. Ona ističe da je Putinovo obraćanje lišeno "diplomatskog laka" te istovremeno čini tri stvari.
Bloomberg
"Prvo, on rat prikazuje kao približavanje završnici pod ruskim uslovima, projektujući povjerenje da vrijeme i putanja idu u korist Moskve, a ne Kijeva. Drugo, postavlja visok proceduralni uslov za razgovore zahtijevajući unaprijed dogovorene ishode prije bilo kojeg samita, što Rusiji omogućava da odugovlači unedogled dok se čini da je spremna.
Treće, marginalizira Zapad insistirajući na bilateralizmu, dok američko posredovanje priznaje samo kao pomoćno sredstvo, što je poruka usmjerena i evropskim prijestonicama i Washingtonu, signalizirajući da Moskva prave pregovore vidi kao pregovore o interesima velikih sila, a ne o ukrajinskom suverenitetu", ističe ova bivša direktorica Austrijskog instituta za evropsku i sigurnosnu politiku, koja dodaje da element koji naviše razotkriva Putina nije način na koji govori, već činjenica da je uopće govorio na taj način. "Vođa koji je vjerovao da će samo vojni zamah ostvariti njegove ciljeve ne bi predstavio sukob kao nešto što se bliži kraju. Pustio bi da bojno polje govori. To što je Putin odlučio da javno govori, na najsimboličniji dan ruskog kalendara, govori nam da samo bojno polje više nije dovoljno".
Prema njenoj ocjeni, dvije taktičke pauze u roku od šest sedmica nisu slučajnost, već obrazac koji se pojavljuje zato što se strukturni pritisci na Rusiju pojačavaju.
"Ruska ekonomija je zaglavljena. Inflacija ostaje povišena, Centralna banka održava visoke kamatne stope koje guše domaće investicije, a odbrambeno-industrijski kompleks troši sve veći dio BDP-a bez generiranja šireg rasta produktivnosti", ističe Čakarova, dodajući da sistemska globalna kriza, izazvana ratom u Iranu i blokadom Hormuškog moreuza, "ubrzava početak sinhronizirane globalne recesije koju ruska ekonomija, iskrivljena ratom, jedinstveno ne može preživjeti". "Putin ne traži prekid vatre zato što je izgubio rat. On ga traži zato što njegovo nastavljanje u sadašnjim uslovima rizikuje gubitak nečeg mnogo važnijeg: ekonomskog temelja svog režima".
Realnost nakon prekida vatre
Analitičari ukazuju da je u periodu između 2014. i 2022. godine bilo 29 prekida vatre između ruskih i ukrajinskih snaga, koje je Kremlj kršio, i da tretira prekide vatre kao operativne pauze, a ne kao krajnje tačke. Stoga očekivani prekid vatre ove godine, ukazuje Čakarova, neće okončati rat.
"Privremeno će ga zamrznuti, dok Putin pokušava rekonstruirati ekonomske i vojne kapacitete Rusije za sljedeću fazu", ističe ova ekspertkinja, dodajući da Putinova maksimalistička retorika o "cijeloj Ukrajini" nije formalno napuštena te da je njegova namjera da vodi veoma dug rat, onaj koji se proteže daleko nakon 2030. godine, isprekidan "kompromisima" koji legitimišu privremene teritorijalne dobitke i kupuju vrijeme za strateški oporavak. "Zelenski već ukazuje na realnost koja slijedi nakon prekida vatre, a to je realnost koju većina zapadnih prijestonica nije počela shvatati. Prekid vatre ne znači kraj konfrontacije. To znači transformaciju konfrontacije u novu fazu Drugog hladnog rata, u kojoj Rusija ostaje revanšistička sila s neriješenim teritorijalnim zahtjevima, nesmanjenim nuklearnim kapacitetom i liderskom klasom koja trenutni međunarodni poredak posmatra kao prijetnju koju treba demontirati".
U ovoj fazi, evropske sile će se suočiti s izazovom koji su decenijama izbjegavale, a to je, prema ocjeni Čakarove, da izgrade kredibilno vojno odvraćanje kako bi koegzistirale s neprijateljskom Rusijom, uz istovremeno upravljanje rizikom od direktnog vojnog sukoba.
"Istočno krilo NATO-a, od baltičkih zemalja preko Poljske do Rumunije, postat će nova željezna zavjesa, stalna granica vojne spremnosti koja definira evropsku sigurnosnu arhitekturu za jednu generaciju", ističe ova austrijsko-bugarska ekspertica i dodaje da nije pitanje dolazi li do prekida vatre već "hoće li Zapad iskoristiti prostor za disanje koji pruža prekid vatre da se pripremi za ono što dolazi poslije – ili će ponoviti grešku iz perioda poslije 2014. godine, kada je Minski proces, za koji su svi znali da ne uspijeva, tretiran kao zamjena za stratešku spremnost". "Prekid vatre dolazi. Ono što slijedi bit će test koji je važan".
Schroeder kao (ne)poželjni posrednik
I dok još nije jasno jesu Evropljani ozbiljno spremni da poboljšaju svoje odbrambene kapacitete, prošle sedmice je predsjednik Evropskog vijeća Antonio Costa rekao kako vjeruje da postoji "potencijal" da EU pregovara s Rusijom i kako Zelenski podržava takav potez. On je istakao da se već konsultira s liderima EU o tome o čemu treba efikasno razgovarati s Rusijom kada dođe pravi trenutak za to.
Bloomberg
S druge strane, i Putin je minulog vikenda signalizirao spremnost za pregovore s Evropom, ali istovremeno uveo i prepreke za to, predloživši da bivši njemački kancelar i njegov dugogodišnji saveznik Gerhard Schroeder posreduje u tim pregovorima. Berlin je odbacio prijedlog, baš kao i visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost Kaja Kallas, koja je istakla da je Schroeder kontroverzan zbog svog rada za ruske državne energetske kompanije.
"Putin želi izazvati probleme u Evropi pretvarajući se da je otvoren za razgovore. Ovo nije ništa novo. To je kao da on ističe da se 'ova stvar' – pod čime misli na rat – 'bliži kraju'. Ove riječi, ovaj prijedlog, sušta su suprotnost ozbiljnoj diplomatiji orijentiranoj ka rezultatima", ističe komentator njemačkog lista "Sueddeutsche Zeitung" Sebastian Gierke. "I ovog puta je to posebno lako vidjeti. Postoji li ovdje možda nota očaja? Putin svakako ima sve razloge da daje simbolične ponude. Vojna pozicija Ukrajine nije bila ovako jaka već dugo vremena".
I komentator "Frankfurter Allgemaine Zeitunga" Nikolas Busse smatra da bivši kancelar ne bi bio pogodan posrednik, jer je dugo bio na platnom spisku Rusije.
"Dakle, on ne bi bio neutralni posrednik ni između Kijeva i Moskve, niti između Evrope i Moskve. Niko u Ukrajini mu ne bi vjerovao, niti bi trebalo da mu vjeruje bilo ko u Evropi", ističe Busse i dodaje da je Schroeder "Putinov čovjek" i da ga činjenica da je, nakon što je napustio funkciju, odlučio prihvatiti (značajne) sume novca od Rusije, danas diskvalificira kao diplomatu.
.webp){kind=icon}
