Trump protiv Castra: Meta postaje milijardersko turističko carstvo porodice Castro

"Očigledno u Trumpovoj administraciji preovladava procjena da je nakon Venezuele i potpune izolacije Kube došao trenutak da SAD preuzme kontrolu nad ostrvom. To, međutim, ne mora nužno značiti i promjenu režima", rekao je geopolitički stručnjak Klemen Grošelj, nakon podizanja historijske optužnice protiv bivšeg predsjednika Kube, 94-godišnjeg Raula Castra, brata pokojnog revolucionarnog vođe Fidela Castra, o američkim interesima prema ostrvskoj komunističkoj tvrđavi u predvorju SAD-a.

Kuba je spremna za pad

Nakon prijetnje Grenlandu, napada na Iran, a sada i prijetnji Havani, jasno je da je spektakularna otmica venezuelanskog lidera Nicolasa Madura bila najava godine u kojoj će američko miješanje, uprkos Trumpovim tvrdnjama o suprotnom, dobiti zamah. Hirurško uklanjanje Madura u munjevitoj akciji američkih komandosa i jednako brzo preoblikovanje političkog rukovodstva, ali ne i smjena represivnog režima, uz poslušnu podizvođačicu američkih interesa, potpredsjednicu Delcy Rodriguez, bili su dovoljan razlog da administracija Donalda Trumpa pragmatično preuzme Venezuelu kao model za provođenje američkih interesa bilo gdje u svijetu, a posebno u američkom predvorju Kariba i Latinske Amerike.

"Ključni interes SAD-a je učvršćivanje sopstvene interesne sfere na zapadnoj hemisferi, u skladu s proširenom Monroeovom doktrinom s Trumpovim dodatkom (tzv. Donroeova doktrina)", objašnjava Grošelj.

Ali zapelo je u Iranu, a zapinje i na prkosnoj Kubi, dok se u SAD-u približavaju međuizbori. Podrška administraciji je niska, moraju popraviti utisak nedorečene vanjske politike i prethodnih grešaka, a karipsku groznicu u predizborna dešavanja u SAD-u smješta politolog i predavač na Fakultetu društvenih nauka u Ljubljani Marko Lovec. Slično kao i Grošelj, i on naglašava utjecaj kubanske dijaspore na Floridi, koja je tradicionalni podržavalac republikanaca, dok "svog čovjeka" u vrhu administracije imaju u kubanskom jastrebu, ministru vanjskih poslova Marcu Rubiju, čiji su roditelji kubanski imigranti.

Marko Lovec intervenciju u Venezueli vidi kao generalnu probu za Kubu i modus operandi uklanjanja nekooperativnog režima. "U Venezueli je SAD uspio ukloniti Madura, koji se suočavao s nepopularnošću, dok su istovremeno pregovarali sa ostatkom režima. Ishod je povezan sa smanjenjem veza između Venezuele i Kube. SAD je pokazao da nije moguće oslanjati se na pomoć Rusije", o geopolitičkom aspektu američkih poteza kaže poznavalac prilika. Trump je tako samo dan nakon intervencije u Venezueli novinarima poručio: "Kuba je spremna za pad".

Nafta za bezbjednjake

Latinoameričke države nisu bile samo politički saveznici, već i ekonomski partneri, pošto je Venezuela najveći trgovinski partner Kube. Ogromni naftni resursi Venezuele održavali su osiromašeni komunistički režim u Havani, dok je Kuba svojim vrhunskim sigurnosno-obavještajnim znanjem snabdijevala i obučavala Madurov sigurnosni aparat koji je štitio njegov režim. Zatim je američka intervencija odsjekla Kubu od venezuelanske nafte i povezala je s američkom. "Izvoz nafte preusmjeren je na zapadna tržišta", o ekonomskim posljedicama američke akcije u Venezueli kaže Lovec.

Osiromašena Havana osim turizma, čiji je sastavni dio i prostitucija, nije imala mnogo izvoznih proizvoda, ali je revolucionarni režim tokom decenija prkosio američkim sankcijama i usavršio trgovinu obavještajnim znanjem i vještinama. Kubanski bezbjednjaci bili su sastavni dio Madurove lične garde. Američki specijalci su početkom januara diktatora i njegovu suprugu oteli tek nakon što su usred strogo čuvane vojne baze likvidirali 32 kubanska sigurnosna operativca, navodi Wall Street Journal.

Mnogo govori činjenica da se njihovoj vrhunskoj sigurnosnoj službi obratio čak i legendarni sovjetski KGB. Kubanski obavještajci imaju izuzetne izvore kako u južnoameričkoj regiji tako i u Africi, gdje su nakon Castrove revolucije uspješno izvozili komunističku ideologiju i usput izgradili razgranatu i utjecajnu međunarodnu mrežu korisnika svojih usluga. Castrova Kuba podržavala je ustanke u Boliviji, Kolumbiji, Gvatemali, Kongu, revolucionarni rat u Angoli, Etiopiji i drugdje.

Tamo mogu da se zarade milijarde dolara

Međutim, Kuba nema samo vrhunske špijune i komunizam, već i izuzetne prirodne resurse i veliki broj atraktivnih turističkih lokacija. Nešto što snažno privlači investitora u nekretnine i biznismena u Bijeloj kući. "Trumpova administracija često ima poslovni pristup međunarodnoj politici", ocjenjuje Lovec, "iskorištava prilike za bolji rezultat, prije svega u bilateralnim odnosima, što joj nekada uspijeva, a nekada već kratkoročno izaziva brojne direktne troškove", razmišlja o Venezueli i Iranu.

Dok je Trumpa u Venezueli zanimala nafta, na Kubi ga zanima turizam zajedno sa hotelima i poslovima sa nekretninama, potvrđuju izjave članova predsjednikovog užeg kruga. "Tamo mogu da se zarade milijarde dolara", povjerio je The Atlanticu neimenovani izvor iz administracije. "Kuba ga zanima kao tržište, a politika uopće ne, za nju ga nije nimalo briga", objasnio je Trumpovu motivaciju kada je riječ o Kubi.

Prema zvaničnim vladinim podacima, Kuba je 2024. godine potrošila skoro 40 posto državnog budžeta na turizam i ugostiteljstvo, što iznosi približno 1,5 milijardi dolara. Međutim, popunjenost hotela te godine kretala se oko skromnih 30 posto. Godine 2016. Trump je ponovo uveo sankcije i američkim turistima zabranio posjetu ostrvu, dok je kubanska ekonomija 2020. doživjela novi udarac kada je pandemija zaustavila turizam. Ipak, budžet za turizam je 2024. godine i dalje bio oko 11 puta veći od budžeta za obrazovanje i zdravstvo.

Trump se od svojih prethodnika ne razlikuje po tome što ga miješanje u druge države ne zanima, već po tome što ga ne zanima izgradnja država i demokratskih sistema. "Kada je riječ o ekonomskom položaju, demokratizaciji, migracijama i ostalom, efekta nema ili je čak negativan", kaže Lovec o "kolateralnoj šteti" američke intervencije u Venezueli. Sva američka posredovanja i diplomatski napori pod Trumpom, od rata u Iranu pa sve do trgovinskog sukoba s Kinom, predstavljaju presjek geopolitike, geoekonomije i ličnih poslovnih interesa Trumpa i njegovog porodičnog klana.

Međutim, i kubanski režim je odavno zaboravio ideale revolucije, pošto većina privrede funkcionira kao dobro podmazan korporativni sistem u rukama malog broja elita. Kubanska ekonomija je sankcionisana država odsječena od svojih saveznika (Venecuele, Rusije, Kine) i nalazi se na ivici ekonomskog kolapsa. "Ekonomski model ne funkcionira, ljudi koji vode državu ne znaju da ga poprave zato što su komunisti, a uz to su i nesposobni komunisti", rekao je američki državni sekretar Rubio.

Inflacija je rekordna i vjerovatno znatno viša od zvaničnih 25 posto, 89 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva, SAD je od januara uveo embargo, a pored goriva nema ni električne energije, stanovništvo se suočava s nestancima struje koji traju i po 20 sati, dok kubanske elite okupljene oko Raula Castra ne osjećaju nestašicu. "Sistem se raspao, nema hrane, struje, ničega, ali elita i dalje ima sve. Brodovi s Floride dovoze hranu koju šalju članovi dijaspore, unuci generala, ali ljudi, osim elita, nemaju novca da to kupe", rekao je u podcastu Studio ob 17 bivši dopisnik iz Havane Tone Hočevar.

Fidelov brat i nasljednik Raul, koji sa 94 godine postaje glavna figura iz sjenke vlasti predsjednika Miguela Diaz-Canela, i dalje upravlja kubanskom ekonomijom preko grupe Gaesa. Klan Castro preko konglomerata kontrolira između 40 i 70 posto kubanske ekonomije, pošto je aktivan u ugostiteljstvu, bankarstvu, trgovini, mjenjačnicama i lukama, kao i u oblasti luksuznog turističkog smještaja. Strani mediji navode da vojni koncern kontrolira čak 18 milijardi dolara imovine, dok je turistička kćerka-kompanija grupe u prvom kvartalu 2024. ostvarila profitnu maržu od 42 posto.

Kompanija koju je Raul osnovao osamdesetih godina uz Fidelovo odobrenje, uz obrazloženje da će samo tako tokom ekonomske krize moći da osigura plate vojnicima, ne plaća poreze, ne uplaćuje dividende u državni budžet i zakonski je oslobođena revizija. Grupa, prema navodima New York Timesa, ima i međunarodna predstavništva, posebno u afričkim državama poput Angole, gdje je režim u prošlosti širio revoluciju.

U kompaniji glavnu riječ vode generali, članovi i podržavaoci režima i, naravno, članovi dinastije Castro. Gaesu je više od decenije do svoje smrti 2022. godine vodio general Luis Alberto Rodríguez López-Calleja, Raulov zet. Nakon njegove smrti poslove je preuzela generalka Ania Guillermina Lastres Morera, preko koje iz sjenke interese klana Castro štiti i zastupa Raulov unuk, Raul Guillermo Rodríguez Castro. Hočevar kaže da je upravo on najutjecajniji čovjek u Havani: "Bio je šef dedinog osiguranja i obavještajnih službi, trenutno je najvažnija ličnost u državi."

"Riječ je o imovini porodice Castro, ti hoteli su ogromni, luksuzni i u centru Havane, ali turista nema, a novac se sliva u ruke porodice Castro", dodaje o poslovanju grupe i centralnoj ulozi klana Castro u njoj. Trump je početkom ovog mjeseca potpisao izvršnu uredbu o proširenju sankcija na konglomerat, u kojoj se navodi da su prihodi Gaese vjerovatno više nego tri puta veći od državnog budžeta.

Analitičari smatraju da bi tajna struktura grupe mogla biti osmišljena kao način za zaobilaženje američkih sankcija, dok kompanija istovremeno finansira aktivnosti vojske i obavještajnih struktura mimo državnog budžeta. Poznavaoci prilika, uključujući predstavnike američke vlade, zato preoblikovanje režima povezuju sa ekonomskim reformama, a njih sa razgradnjom Gaese.

Nije slučajno što se Rubio u srijedu direktno obratio Kubancima na španskom jeziku, kritikovao kubansku elitu zbog korupcije i ponudio "novi put" u vidu pošiljki hrane i lijekova u vrijednosti od 100 miliona dolara. Uslov za pomoć je da ona ne bude distribuirana preko sistema Gaese. Rubio je rekao da pomoć mora stizati preko Katoličke crkve i drugih humanitarnih grupa. "Predsjednik Trump nudi novi odnos između SAD-a i Kube", rekao je Rubio u videoporuci, "ali on mora biti uspostavljen direktno s vama, kubanskim narodom, a ne preko Gaese".

Vojna kontrola nad koncernom i američko insistiranje na njegovoj reformi, prema ocjenama posmatrača, glavna su prepreka za provođenje "venezuelanskog modela" preoblikovanja režima na Kubi. Američko upućivanje borbene grupe Nimitz, koja je jučer stigla na Karibe, zajedno s Trumpovim prijetnjama, ukazuje na veliku vjerovatnoću vojnog zaoštravanja. Trump je u srijedu Kubu označio kao državu izopćenika koja pruža utočište neprijateljskim stranim vojnim snagama, a politiku prema ostrvu predstavio kao dio širih nastojanja za širenje utjecaja SADa- na zapadnoj hemisferi. "Od obale Havane do obala Panamskog kanala prognat ćemo sile bezakonja, kriminala i stranog miješanja", poručio je.

"S obzirom na to da su u toku razgovori između SAD-a i Kube, procjenjujem da će doći do neke vrste 'dobrovoljnog' potčinjavanja Kube uz malo ili čak bez upotrebe sile", smatra Grošelj i očekuje neku vrstu ponavljanja venezuelanskog modela. Njegov kolega Lovec, međutim, postavlja pitanje: "Ko i kako bi mogao zamijeniti režim koji je toliko dugo na vlasti''?