Kriza u IT industriji u svijetu ne jenjava. Bližimo se kraju trećeg poslovnog kvartala i, kako se čini, situacija se neće ubrzo značajno promijeniti. Svojom ustaljenom dinamikom Balkan poprilično kasni za ostatkom svijeta, pa tako i u negativnim globalnim trendovima. Kriza koja je zahvatila svjetske tehnološke gigante još početkom 2022. godine, nas je stigla u ovoj godini.
Krajem prošle, ali i početkom ove godine, pomno smo pratili kako se masovni otkazi odvijaju u velikim kompanijama kao što su Google, Amazon, Facebook (Meta), Twitter i druge, a ovaj val velikih strukturalnih promjena - redukcija troškova i pravljenje ušteda, prelio se i u druge industrije. Kompanije su, vodeći se preciznim dubokim rezom ušteda, otpuštale dijelove svoje radne snage, smanjujući brojke za pet, sedam, deset posto, a neke čak i više, zavisno u kojoj industriji poslovanja im je glavni fokus.
Porast kamatnih stopa i inflacija jedni su od bitnijih faktora koji su utjecali na razvoj situacije. Vlasnici tech kompanija našli su se na tržišnoj klackalici, s poskupljenjem pozajmljivanja novca (investicija) s jedne strane i porastom troškova i cijena s druge. Kako bi osigurale održivost i kako ne bi izgubile u igri, kompanije su bile prisiljene praviti velike uštede, povećati cijenu svojih proizvoda i/ili usluga, a u nekim slučajevima i posegnuti za oba rješenja.
Dok su kompanije sa stabilnim poslovnim modelima lakše iznijele ekonomski udar, one druge, koje su poslovale u rizičnijim oblastima, poput kriptovaluta, ili koje su često ovisile o investicijama, osjetile su udarac mnogo jače. Ishodi su bili ili potpuno nestajanje ili svođenje poslovanja na apsolutni minimum.
Edin Deljkić/Licencirane fotografije/Klika
Drugi opet vjeruju da je bitan faktor "kriza srednjih godina" koju prolaze tehnološke kompanije - faza gdje duboko vjerujemo da ovakvi kakvi jesmo više nemamo šta novo i uzbudljivo ponuditi – i tako se nađemo u situaciji da iznalazimo mehanizme da sebi damo novu vrijednost. Upravo na sličnom principu rade direktori velikih kompanija – digitalizacija na svoju ruku stiže svoj vrhunac, a oni se okreću novim, velikim poduhvatima s neizvjesnim rezultatima.
Šta je bilo s gigantima?
Microsoft je napravio veliki iskorak i sada se već nalazi na samom vrhu kada je riječ o razvoju vještačke inteligencije. Druge kompanije ne žele kaskati i pokušavaju pronaći svoju nišu kada govorimo o tehnološkoj budućnosti. Amazon je napravio veliki tim koji radi na svom vlastitom AI - Alexi. U Meti je oko 15.000 ljudi radilo na njihovom sada već poznatom produktu Metaverseu, a Apple je nedavno najavio svoj prvi AR uređaj koji bi se trebao pojaviti na tržištu početkom iduće godine, dok kolege u Googleu neumorno rade na Google Assistantu.
Sve ovo se dešava u vremenu koje nije nimalo prijateljski nastrojeno prema tech industriji, u postpandemijskoj ekonomskoj krizi, koja je kulminirala sada već epohalnim masovnim otpuštanjima. Ovaj scenarij nismo mogli ni pretpostaviti prije koju godinu kada je IT industrija eksponencijalno rasla i kupila medalje za trasiranje puta najboljeg poslovanja i za druge industrije.
Šest mjeseci poslije velikih turbulencija u Americi, krizu dočekujemo i na Balkanu, jer nakon što su završile internu reorganizaciju, kompanije su se okrenule eksternim saradnicama - nama. Naša IT industrija većinski je orijentisana ka izvozu usluga, tj. razvoju softwarea za te iste svjetske kompanije, tako da je bilo vrlo izvjesno da dolazi i naše vrijeme za redukciju troškova. U kojim industrijama su naše kompanije veslale, to je odlučilo koliko će ih ova oluja zahvatiti, ali je neminovno da smo svi na neki način poljuljani.
Osim toga, kako su neke kompanije navigirale kroz ovu krizu, to je nešto što je samo po sebi jako zanimljivo. Domaće IT kompanije imaju mješovitu vlasničku strukturu. Neke kompanije su isključivo u stranom vlasništvu, neke u kombinovanom, dok su treće u potpuno domaćoj vlasničkoj strukturi.
Kompanije pod stranim šeširom koristile su model redukcije troškova sličan onim u Americi - njihov pristup obuhvatio je smanjenje broja zaposlenih za otprilike sedam posto ukupne radne snage. S druge strane, kompanije pod domaćim vlasništvom izabrale su drugačije, manje radikalne, strategije za kompenzaciju troškova, poput optimizacije radnih prostora, redukcije operativnih troškova koji nisu neophodni i privremenog obustavljanja investicija.
People first i skok u stomak
Neke "people first" kompanije donijele su odluke kojima su same sebi skočile u stomak i stresle sa sebe perje marketinga koji je imao dobrobit uposlenika na prvom mjestu, što nas dovodi do pitanja šta zaista znači biti "people first" kompanija? Da li to znači donositi odluke koje su u interesu cijele kompanije i svih njenih uposlenika ili u interesu pojedinaca i stakeholdera? I da li se u kapitalističkom društvu, u teškim ekonomskim uslovima, uopšte mogu donijeti ispravne odluke kojima će svi biti zadovoljni? Izgleda da ne postoji univerzalno rješenje niti imamo prave odgovore na ova pitanja, tako da će kompanije nastaviti poslovati u skladu sa svojim poslovnim filozofijama i odlukama svojih investitora.
Paralelno s rješavanjem internih problema, kompanije se i dalje aktivno, ako ne i više nego ikada, bave prodajom tj. pronalaskom novih klijenata, a sudeći po informacijama s terena, i to ide veoma sporo i teško - ali ne iznenađujuće. Cijeli svijet konzervativnije troši pa su i sve neesencijalne investicije stavljene po strani dok ne dočekamo oporavak ekonomije koja, gledano kroz prizmu dinamične i agilne tech industrije, dolazi poprilično sporo.
Ovako pesimistično postavljeno, čini se da se ne nazire kraj krizi. Ipak, unatoč padu tržišta koji smo ispratili prošle 2022. godine, investitori su odlučili fokus usmjeriti na dugoročne izglede i benefite koji dolaze s povoljnijom ekonomskom klimom, a ne na kratkoročne fluktuacije. Moguće je da bi rastuće kamatne stope mogle imati negativan efekt na performanse tehnoloških dionica, ali očekuje se da određeni segmenti tržišta i dalje mogu imati dobre rezultate uprkos ekonomskim izazovima, a investitori mogu zadržati svoja ulaganja u godinama koje dolaze.
Ovu godinu karakteriše određeni stepen opreznog optimizma u performanse tržišta, s rastom od oko 20 posto u prvom kvartalu na američkom tržištu. Međutim, balkanskom dinamikom, naš oporavak će kasniti, a koliko dugo, to još uvijek niko ne zna. Svi smo se fokusirali na to da prebrodimo ovu godinu, i da optimistično, ali s velikim oprezom, gledamo u godinu koja nam predstoji.
Edin Deljkić je cofounder i CEO Klika Grupe.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
