Prvo su došli kič influenseri koji su partijali na jahtama i prenosili sve svojim pratiocima po društvenim mrežama dok su ovi bili spriječeni da se kreću zbog pandemiju. Zatim su stigli ruski bogataši, sa imovinom od gotovine do kriptovaluta, u potrazi za domom bez dosadnih sankcija nakon invazije njihove zemlje na Ukrajinu.
Najnovija demografska grupa digitalnih nomada koja sada naseljava Dubai jesu bogataši hedž fondova. Ovo bi se dalo zaključiti po nedavnom prilivu visokokvalifikovanih radnika iz kompanija poput Millennium Management i ExodusPoint Capital Management, dok se emirat i njegov susjed Abu Dabi udvaraju bogatima i moćnima nudeći status bez poreza, manje strogu regulativu i vremensku usklađenost sa azijskim tržištima.
Ovo može izgledati kao deja vu za neke - i možda ne odgovara stagnacijom u sektoru hedž fondova, lošim učinkom i sve gorim okruženjem za prikupljanje novca - ali postoje dobre šanse da će Zaliv postati eksperiment u trci za bogatim talentima u svijetu kojim dominiraju geopolitika i rat. Takođe će vjerovatno izazvati probleme za poreske vlasti širom Zapada u vrijeme preopterećenih budžeta.
Bloomberg Mercury
Vremena su se promijenila od posljednjeg velikog pokušaja Dubaija da postane globalni finansijski centar, za koji se ispostavilo da je u suštini špekulativni balon na tržištu nekretnina izgrađen na slabim temeljima. Kada sam posjetio emirat tokom perioda finansijske krize 2009. godine, bio sam iznenađen koliko je stranih investitora izgubilo malo bogatstvo prebacujući imovinu. Kada je balon pukao, njegove manje liberalne komšije iz Abu Dabija su ponudile spas.
Danas Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) imaju Luvr u Abu Dabiju, najvišu zgradu na svijetu u Dubaiju, i finansijski centar koji hedž fondovi vide kao novi Cug ili Ženevu. Pomenuti švajcarski gradovi više ne mogu da ponude ovakvu tajnost banak ili račun u Credit Suisseu. Oko 50 hedž fondova koji zajednički upravljaju imovinom vrijednom više od bilion dolara navodno želi da dobije licencu u Dubaiju, koji na sve strane promoviše svoj "režim nultog poreza na dohodak". Poređenja radi, u evropskim zemljama ovi porezi umiju da se kreću i u rasponu od 45 odsto do 55 odsto. Emirati takođe pokušavaju da istaknu i svoju ulogu "neutralnog saveznika" i Zapadu i Istoku u ratnom vremenu.
Kretanja radne snage zbog Bregzita su nekada značila pobjedu za Evropsku uniju, ali sada takođe znače pobjedu za UAE: U intervjuu za Financial News, David Denison iz Florin Court Capitala naveo je sunce (mada možda ne u julu), uslove stanovanja i odziv regulatora kao prednosti Abu Dabija u odnosu na London.
Zapad će vjerovatno biti sve više frustriran zbog količine napora utrošenog na okončanje globalne trke po pitanju korporativnih poreza na dobit; ako se konkurencija proširi na bogate digitalne nomade, to bi moglo dodatno smanjiti oporezivu bazu. Postoji i tamnija strana sankcija i rizika od pranja novca: trgovina UAE sa Rusijom je porasla kako nafta i plemeniti metali ulaze u Emirate, dok mikročipovi i civilni dronovi idu u suprotnom smjeru. UAE su prošle godine dodati na "sivu listu" zemalja za koje se smatra da zaostaju u borbi protiv nezakonitog finansiranja.
Međutim, ovdje nema čarobnog trika. UAE nisu poreski raj starog kova. Zemlja je uložila napor da zadrži jednake uslove tako što je prvi put usvojila porez na dobit u svom pokušaju da diverzifikuje prihode od nafte, a takođe je odgovorila na pritisak zapadnih sankcija tako što je efektivno prisilila lokalne ruske banke na zatvaranje. Zemlja profitira od svoje pozicije "geopolitičke 'swing' države" (aluzija na države za koje se ne zna da li će u američkim izborima pripasti republikancima ili demokratama), kako je rekao Jared Cohen iz Goldman Sachs Group Inc.
Visoke cijene energije državi su dale neproporcionalno veliku količinu kapitala i mogućnost da ga upotrijebi na strateške ciljeve, uključujući finansije, a rat u Ukrajini joj je dao još jedan argument u pregovorima. Njemačka je bila prinuđena da se okrene Abu Dabiju kako bi obezbijedila snabdjevanje gasom i prebrodila zimu, dok Vašington želi da ih iskoristi za proširenje svog uticaja, što znači da bi mogao da zažmiri na pomenute rizike od pranja novca, prenosi Politico.
Dakle, ako uticaj Dubaija čini malo vjerovatnim da se pojavi globalna alijansa za oporezivanje pojedinaca, a SAD ostane jedina zemlja koja je dovoljno moćna da oporezuje svoje građane širom svijeta, možda će se ići na to da se odlazak učini težim. To može značiti da će se sve više uvoditi izlazni porezi - kao što je porez na nerealizovanu kapitalnu dobit.
Ovaj porez možda nije dovoljno precizno riješenje, ali bivši šef poreske uprave OECD-a Pascal Saint-Amans smatra da je takmičenje u privlačenju bogatih bila u "slijepoj tački" ove organizacije. Pravednije oporezivanje kapitala uz ograničavanje svjetske konkurencije mogao bi biti dobar korak u borbi protiv nejednakosti, dodao je.
Ako ta poruka naiđe na prihvatanje, bolje da odložite ludu žurku na jahti u Dubaiju.
.webp){kind=icon}
