Nakon niza ohrabrujućih podataka, tržišta pokazuju sve veći optimizam da bi Federalne rezerve mogle završiti sa svojom borbom protiv inflacije – i da će SAD doživeti rijetko "mehko slijetanje", u kojem inflacija pada na dva odsto i ekonomija se hladi bez uranjanja u recesiju.
Mogu da zamislim kako bi se to moglo dogoditi, ali za to je potrebno neko izuzetno pozitivno razmišljanje.
Da biste procijenili šanse za mehko slijetanje, morate razmotriti tri pitanja. Prvo, da li će efekti pooštravanja Feda nastaviti da rastu, zahvaljujući zaostajanju u monetarnoj politici? Drugo, kada se ta zaostajanja odigraju, da li će Fedov stav biti dovoljno čvrst da zadrži rast pod kontrolom? I treće, da li stopa nezaposlenosti treba da bude mnogo veća da bi se inflacija vratila na cilj Feda od dva odsto?
Počnimo sa zaostajanjima. Postoje značajni dokazi da su zaostajanja smanjena, što znači da je ekonomija već osjetila skoro sav uticaj akcija Feda. Ovo ima smisla u svijetu u kojem centralna banka saopštava svoje planove mnogo unaprijed, pomjerajući tržišta čak i prije nego što se planovi sprovedu. Očekivanje da će Fed uskoro pooštriti, na primjer, već je olakšalo finansijske uslove u širem smislu: cijene akcija su veće, kreditni rasponi su se smanjili, a dolar je oslabio. Čak je i stambeni sektor osjetljiv na kamatne stope počeo da se oporavlja, sa novim izgradnjama i prodajom u porastu.
Ako nema više zatezanja na tapetu, onda zagovornici scenarija mehkog slijetanja moraju vjerovati da je Fed učinio dovoljno. Ipak, stalna zategnutost tržišta rada ukazuje suprotno. Štaviše, sa inicijativama Bidenove administracije za infrastrukturu, poluprovodnike i klimatske promjene koje jačaju potražnju za investicijama, i sa velikim i hroničnim fiskalnim deficitima koji smanjuju skup raspoloživih ušteda, postoji ubjedljiv slučaj da je neutralni nivo kratkoročnih kamatnih stopa (nivo koji niti ograničava niti stimuliše rast) porastao. Ako je tako, monetarna politika možda neće biti toliko restriktivna kao što se trenutno vjeruje i Fed će možda morati da podigne svoju ciljnu stopu više od 5,25 do 5,5 odsto da bi znatno povećao stopu nezaposlenosti.
Što nas dovodi do trećeg pitanja: da li trenutna stopa nezaposlenosti od 3,6 odsto može biti u skladu sa stabilnom inflacijom, što znači da ne mora da raste. Kako ja vidim, ovo je jedini vjerovatan put do mehkog slijetanja. Stopa nezaposlenosti nije porasla ni u jednoj od tri kampanje pooštravanja Feda koje su završile mehkim slijetanjem (1965-66, 1984-85. i 1993-95). I u svakoj od 11 epizoda u kojima je stopa porasla za najmanje pola procentnog poena, na kraju je porasla mnogo više i dovela do recesije.
Depositphotos
Nažalost, teško je znati stopu nezaposlenosti koja se ne ubrzava, ili NAIRU (engl. non-accelerating inflation rate of unemployment). Zvaničnici Feda ga procjenjuju na između 3,8 odsto i 4,3 odsto, što je pad sa 5,2 odsto do 6,0 odsto deset godina ranije. Može li biti još niže? Prošlonedjeljni izvještaj o indeksu troškova zapošljavanja ponudio je neke dokaze u prilog: naknade u privatnom sektoru porasle su na 4,5 odsto godišnje u drugom tromjesečju, što je za čitav procentni poen manje u odnosu na godinu ranije. Ali ovo se kosi sa drugim pokazateljima nenormalno zategnutog tržišta rada - kao što je odnos nepopunjenih radnih mjesta i nezaposlenih radnika, koji je i dalje povišen na 1,6.
Predsjednik Feda Jerome Powell, na svojoj konferenciji za novinare, priznao je da će vjerovatno biti potrebno više zastoja na američkom tržištu rada da bi se inflacija vratila na dva odsto. Među članovima Saveznog komiteta za otvoreno tržište (engl. Federal Open Market Committee) koji kreira politiku, srednja projekcija od juna bila je da će stopa nezaposlenosti porasti na 4,5 odsto sljedeće godine, skoro za procentni poen više nego danas. Ne bih očekivao da se ta perspektiva promijeni bez značajnih dokaza da privreda može da funkcioniše sa stopom nezaposlenosti ispod četiri odsto i da to može biti u skladu sa inflacijom od dva odsto na održivoj osnovi.
Iako su nedavne ekonomske vijesti bile umirujuće, ekonomija nije izbjegla opasnost. Tvrdo slijetanje je možda jednostavno bilo odloženo, a ne izbjegnuto.
- William C. Dudley je američki ekonomista koji je bio predsjednik Banke federalnih rezervi New York od 2009. do 2018. i potpredsjednik Saveznog komiteta za otvoreno tržište.
.webp){kind=icon}
