text size
Bosna i Hercegovina je ekonomski sistem koji ima fantastične predispozicije za naredni period. Kao jedan sistem koji ima mnogo nedostataka, koji se suočava s izazovima, imamo toliko prostora za popravak i za napredak. Sistem smo koji je prema dohotku u svijetu na 76. mjestu od 182 zemlje, ukoliko to mjerimo paritetom kupovne moći, činjenica da smo prema kultu rada na začelju u svijetu pruža jasan pravac ekonomskih politika. Prema participaciji na tržištu rada, mi smo na 167. mjestu od 180 zemalja.
Iako kroz generacije, kroz vjekove ovaj sistem pokazuje otpornost na promjene, izazovi koji predstoje u narednom periodu pogodovaće domaćem ekonomskom sistemu. Proizvodnja ekonomskih dobara počiva na prirodi, radu i kapitalu. Umješnost u kombinovanju prethodno dvoje je rezidual koji se obuhvata faktorskom produktivnošću. Kada prirodu iskoristimo pravilno, vrlo lako to pretvaramo u kapital. Trenutno u BiH živi oko 400 hiljada mladih ljudi u dobi od 15 do 24 godine. Zamislimo situaciju da ovaj potencijal aktiviramo na tržištu rada i potencijal njihovog doprinosa ekonomskoj aktivnosti.
Bosna i Hercegovina je prema ovom pokazatelju loša i to je odlična stvar. Napredak sistema se postiže kada ono što je loše pretvaramo u dobro. Sav loš narativ koji je u BiH, ti identifikovani nedostaci su ogroman potencijal. Kada sve ono što je loše, pretvorimo u dobro, mijenjamo sistem. Razmišljajući o lošem u našem ekonomskom sistemu, mi smo već identifikovali put ka dobrom. Potencijal je ogroman jer resurs postoji.
Kada razmišljamo o načinu na koji se može uposliti navedeni potencijal, na koji način uključiti na tržište rada mlade ljude koji su na školovanju u srednjim školama, visokim školama i fakultetima, rješenje se ne čini komplikovanim. Iako je cilj svake zajednice da povećava obrazovanje stanovništva, identifikovani su nedostaci da postoji neusklađenost između školovanja i praktičnih znanja.
Potencijal mladih
Više prakse obogaćuje i teoriju. Teorija nastaje na osnovu empirije. Ako je prosječna produktivnost jednog radnika u BiH oko 54.000 KM, i prosječni radnik u Bosni i Hercegovini godišnje utroši oko 2.000 sati na svom radnom mjestu, onda je potencijal fonda radnih sati kod kategorije mladih koji su u srednjoj školi ili na fakultetu, a kojih ima oko 180.000, ukoliko rade samo dva sata dnevno ili jedan dan u toku sedmice, 90 miliona sati. Da li će doprinos biti manji, veći ili isti kao radnika - vjerovatno prvih nekoliko mjeseci manji, a vremenom mnogo veći.
Saša Stevanović/Privatni arhiv
Prva stvar koju treba naglasiti je da mladi čovjek osim energije i optimizma nema mnogo vještina. Da li je za društvo dobro da vještine razvija što ranije. Svakako da jeste. Nekom se posao neće svidjeti, pa će učiti više, neko neće da radi za drugog, onda imamo preduzetnika. Nekom će novac koji dobije biti motiv za još više novca. Pored obrazovno-vaspitnog karaktera, u početku će se ogroman resurs u energiji i optimizmu pojaviti u ekonomskom sistemu.
Koliko košta ova mjera. Pa ukoliko pretpostavimo da je iznos jedne četvrtine prosječne plate u vidu stipendije - to iznosi 650 miliona KM. Ukoliko je potrebno, ova mjera se može isfinansirati zaduživanjem, ne mora godišnje odjednom, može kvartalno. Šta se dešava s tim novcem datim mladim ljudima, on se vraća putem javnog prihoda, jer se povećava privatna potrošnja domaćinstava. Iznos novca koji se vraća jednak je 40 posto novca namijenjenog za finansiranje.
Vrijednost ovog programa je novac koji je jednak četvrtini rasta dobiti privrede u 2022. u odnosu na 2021. godinu. A koliki je doprinos ekonomiji - slobodna procjena je više od dvije milijarde dodatnog ekonomskog rasta. Fiskalni prostor Bosne i Hercegovine trenutno se procjenjuje na više od 14 milijardi KM. Fiskalni prostor je razlika između ograničenja ugovora iz Maastichta da javni dug ne prelazi 60 posto BDP-a i trenutnog stanja. BDP u BiH prethodne godine je iznosio 45 milijardi KM. Na pitanje gdje možemo pronaći ta sredstva, odgovor je u deviznim rezervama.
Šta je osnov ekonomskog rasta
BiH ima deviznih rezervi u inostranstvu jednako fiskalnom prostoru. Ukoliko postoji strah da se ova sredstva neće vratiti, tom strahu posvećujemo dva argumenta. BiH, tj. njeni entiteti imaju tradiciju da se sredstva vraćaju, kredibilitet postoji. Drugi argument je da se iz prikupljenog javnog prihoda prvo izmiruju dugovi, pa tek nakon toga penzije, plate i ostali troškovi. Ukoliko nam je tvrdnja da treba mijenjati neki zakon, onda argument može biti da zakone treba postavljati tako da su način stvaranja ekonomskog dobra, a ne zla.
Već dugo stavove da su investicije osnov rasta možemo tretirati kao barijeru ekonomskog rasta. Ovi stavovi su proizvod starih škola, koje su bile aktuelne u prošlom periodu, prije 100 godina, kada su ekonomski sistemi bili zatvoreni, a učešće rada u investiciji znatno veće. Između investicije i privatne potrošnje uvijek treba birati privatnu potrošnju, jer je ona osnova investicije na makro nivou. Kada imate veću tražnju, vi ćete imati veću investiciju.
Prethodni period je period očuvanja radnog mjesta i standarda stanovništva. Ne treba isključiti investicije, ali prioritet treba biti mjera koja brže stvara ekonomski rast. Investicije prepustiti privatnoj inicijativi, a javne investicije usmjeriti u onaj resurs gdje privatna inicijativa više šteti nego koristi. Efekte politika usmjerene na očuvanje dohotka, stimulisanje privatne potrošnje imamo u prošloj godini i početkom ove godine. Iznenađuju nas podaci o većem punjenju javnih fondova socijalne sigurnosti, većoj dobiti, većoj zaposlenosti. Ako nastavimo da radimo na taj način, iznenadiće nas šta je moguće.
Trenutno zemlje OECD-a imaju više od 40 miliona upražnjenih radnih mjesta. Ukoliko mi ne budemo radili s našim potencijalom, dijelom stanovništva koje nije uključeno, radiće neko drugi. Vrijeme u kojem je radnik tražio radno mjesto je iza nas, danas radno mjesto traži radnika. Rast dobiti, upražnjena radna mjesta su faktori koji opredjeljujuće djeluju na to da će se radnici više cijeniti, da će plate više rasti, da rad postaje resurs budućnosti. Ono čime BiH raspolaže je rad koji nije uključen na tržište rada. Resurs kojim smo bogati.
Saša Stevanović je analitičar, doktor ekonomskih nauka i izvršni direktor za investicione poslove Društva zа uprаvljаnje Penzijskim rezervnim fondom Republike Srpske. Autor je knjige Ekonomski život Republike.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenim na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
