Kako bi obustava rada vlade u SAD-u mogla da utiče na tržišta

Savezna vlada SAD-a obustavila je rad, prvi put nakon šest godina. To ne znači da država u SAD-u sasvim prestaje funkcionisati jer bi gašenje osnovnih funkcija izazvalo društveni kolaps, ali ekonomska šteta može da bude dalekosežna.

Ovakvi događaji nisu nepoznanica u SAD-u. Radi se o dijelu političkog folklora, uz već tradicionalne krize oko "plafona zaduživanja" (što nije isto kao zatvaranje vlade, iako se često miješa u medijima). Prijepor je nastao oko zakona kojim se omogućava finansiranje institucija i usluga saveznog nivoa vlasti za septembar i dalje. Zapravo samo tehnička stvar, ali koja može da se koristi za politički pritisak.

Demokrati odbijaju da podrže zakon o nastavku finansiranja savezne države zbog toga što, prema njima, Donald Trump i republikanci ugrožavaju zdravstveni sistem SAD-a. Konkretnije, traže produženje poreznih olakšica za zdravstveno osiguranje miliona građana SAD-a koje uskoro ističu. Uz to zahtijevaju poništavanje rezova Medicaida (državno sponzoriranog zdravstvenog osiguranja za siromašne) koje je uveo Trump i rezovima u finansiranju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH).

Demokratija je haotičan i skup proces. Prošli put kada je obustavljen rad saveznog nivoa vlasti SAD-a, 2019. za vrijeme prvog Trumpovog mandata, trošak za ekonomiju SAD-a je prema procjenama iznosio tri milijarde dolara. Doduše, to je bio najduži period u istoriji, trajao je 34 dana i nastao je zbog samog Trumpa i njegovog insistiranja da se finansira gradnja zida na granici između SAD-a i Meksika.

Od posljednjih devet predsjednika SAD-a, u mandatima sedmorice se pojavio problem blokade finansiranja institucija saveznog nivoa vlasti. Samo se Joe Biden i George W. Bush (tzv. Bush mlađi) nisu morali nositi s tim problemom. Ukupno 20 blokada od 1976. godine, između jednog i 34 dana.

Kao svaki drugi zakon, zakon o finansiranju mora proći i Zastupnički dom i Senat, nakon čega ga potpisuje predsjednik. Većina blokada je počinjala između 30. oktobra i kraja godine zbog toga što u SAD-u fiskalna godina, što predstavlja budžetsko razdoblje, počinje 1. septembra kalendarske godine, a zakoni o finansiranju se odobravaju za fiskalnu godinu. Na primjer, 1. septembra ove godine je počela fiskalna 2026., zbog čega je i trebalo odobriti zakon o finansiranju.

Šta se sve gasi?

Do 1980. godine nije bilo značajnih reperkusija blokade finansiranja jer bi institucije nastavile normalno funkcionisati za vrijeme blokade, a po isteku bi im se isplatila sva sredstva koja su trebala biti isplaćena da nije bilo blokade. Te godine je postroženo tumačenje zakona i rad nekih institucija odmah prestaje. Temeljne institucije, kao vojska i sudovi, nastavljaju raditi.

Ipak, stotine hiljada zaposlenih u raznim saveznim tijelima će biti poslano na dopust ili će nastaviti raditi bez plate. To neće ozbiljnije ugroziti ekonomiju, pod uslovom da ne potraje jako dugo.

Tržišta u pravilu zanemaruju zatvaranja vlade, ali...

Iako zatvaranja vlade izazivaju poremećaje i nekada paniku, uglavnom su kratkog trajanja i s ograničenim ekonomskim posljedicama. Tržišta u pravilu zanemaruju takva zatvaranja vlade jer rijetko utiču na zarade kompanija. Postoje neki izuzeci.

Duža ili ponovljena zatvaranja znaju narušiti povjerenje i potaknuti bijeg u sigurniju imovinu (zlato ili obveznice). Na primjer, prije najdužeg shutdowna u decembru 2018. (fiskalna godina 2019.), S&P 500 je imao korekciju od 13 odsto, prinos na desetogodišnje obveznice pao je za 13 baznih bodova uoči samog početka, a cijene zlata rasle su oko pet odsto u periodu oko zatvaranja.

Već 20 dana nakon zatvaranja S&P je rastao i gotovo potpuno se oporavio. Ova blokada (eng. "shutdown") također bi mogla potencijalno imati veći učinak od uobičajenog, s obzirom na duboke političke podjele, osjetljivu ekonomiju i monetarne promjene koje su već unijele volatilnost u 2025. godinu. Sve će zavisiti od samog trajanja, no vrlo je izgledno da dugoročno neće ostaviti značajniji trag na tržištima.

Za investitore je poruka jasna: politički teatar ne smije da vas paralizira, ključ je pragmatično upravljanje rizikom. Stoga naglasak ostaje na diverzifikaciji kroz asset klase i ulaganja u kvalitetne kompanije radi izbjegavanja nepotrebne volatilnosti.

Erozija povjerenja u SAD zbog neodgovorne politike

U konačnici može da se zaključi da se radi o političkoj igri u SAD-u, koja na kratki rok neće imati značajan uticaj ni na Wall Streetu ni na Main Streetu. Istorija pokazuje da zatvaranje/blokada (eng. "shutdown") nema odlučujući faktor na kretanje dioničkih indeksa. Dapače, nakon najduže blokade (kalendarski iz 2018.) je S&P 500 indeks narastao za 7,43 odsto u roku od 20 dana. Ali treba biti oprezan, jer se fiskalna pozicija SAD-a drastično promijenila posljednjih nekoliko godina.

Kao što smo već na Bloomberg Adriji pisali, javni dug SAD-a je najveći od kraja Drugog svjetskog rata, a prošle godine je probio granicu od 120 odsto BDP-a. Trenutno je oko 37,5 biliona dolara, što je više od ukupnog godišnjeg troška cijele vojne sile SAD-a.

Zatvaranje vlade neće da promijeni puno po tom pitanju. Upravo suprotno, novi zakon o finansiranju samo nastavlja praksu rasta rashoda i dodatnog zaduživanja. Zahtjev demokrata predstavlja samo mali dio dodataka na ukupne rashode.

Glavna opasnost od ovog zatvaranja je nastavak erozije povjerenja u to da političko vodstvo SAD-a uopšte može da kontroliše rashode, rastući budžetski deficit i javni dug. Ta erozija povjerenja postoji već godinama i zbog nje je SAD-u smanjen kreditni rejting kod svih većih kreditnih agencija.

Problema su političke elite u SAD-u svjesne, ali ne žele ništa da naprave po tom pitanju. DOGE Elona Muska je uveo tek kozmetičke promjene po pitanju troškova, a prihod od Trumpovih carina ni izbliza nije dovoljan da zaustavi spiralu duga u koju je upao SAD.

Osim umjetne inteligencije, koja je zasigurno glavni faktor koji "vuče" tržišta, značajan uticaj ima državna potrošnja. Analitičari pomno prate podatke o mjesečnoj potrošnji, novim radnim mjestima i platama po satu rada. Velikim dijelom rast ekonomije SAD-a potiče upravo državna potrošnja, koja je postala neodrživa. Finansiranje za fiskalnu godinu 2026., oko kojeg se stvorila trenutna blokada, nastavlja tu praksu. Ipak, to ne može da se nastavi vječno. U situaciji kada i republikanci i demokrati zagovaraju nastavak rasta javnog duga, treba pomno pratiti šta se s njim događa da bi se moglo reagovati na vrijeme kada se bude naglo morala "povući kočnica".