OPEC+ i cijena nafte: Kako funkcioniše najmoćniji naftni savez

Malo koja organizacija ima direktan uticaj na cijenu koju plaćate na benzinskoj pumpi kao OPEC+. Svaki put kada se ta grupa zemalja sastane i donese odluku o proizvodnji nafte, cijene sirove nafte na globalnom tržištu mogu da skoče ili padnu u veoma kratkom roku. Ipak, mnogi znaju da OPEC+ postoji, a da pritom ne razumiju tačno šta ta skraćenica znači, ko su njegovi članovi i zašto njihovi sastanci toliko utiču na tržište. U ovom tekstu se to razjašnjava, uz osvrt na ono što grupa trenutno radi u sjenci sukoba na Bliskom istoku.

Šta je OPEC i kako je nastao

OPEC (Organization of the Petroleum Exporting Countries) osnovan je 1960. godine u Bagdadu, sa ciljem da koordiniše naftnu politiku svojih članica, obezbijedi stabilne prihode zemljama proizvođačima, redovno snabdijevanje potrošača i odgovarajući prinos investitorima u naftnu industriju. Danas organizacija ima 11 zemalja, uglavnom s Bliskog istoka i iz Afrike, uz Venecuelu kao jedinu članicu iz Južne Amerike. Ono što OPEC čini strateški značajnim pored same trenutne proizvodnje, jesu rezerve, s obzirom na to da zemlje članice zajedno drže gotovo 80 odsto svih dokazanih svjetskih rezervi sirove nafte. U normalnim tržišnim okolnostima članice OPEC-a proizvode približno trećinu svjetske sirove nafte, ali je njihov trenutni udio znatno niži zbog ratnih poremećaja i ograničenja izvoza.

Zašto 'plus' - i šta je to promijenilo

OPEC+ je proširena verzija ove koalicije, nastala 2016. godine, kada su se OPEC-u pridružili i veliki proizvođači van organizacije, predvođeni Rusijom, kako bi zajednički koordinisali nivoe proizvodnje. Razlog za to proširenje bio je taj da je ekspanzija američke proizvodnje nafte iz škriljaca (shale) tokom prethodne decenije oslabila sposobnost samog OPEC-a da presudno utiče na ravnotežu između ponude i potražnje, pa je uključivanje Rusije i drugih proizvođača poput Kazahstana i Omana omogućilo grupi da ponovo kontroliše znatno veći dio globalne ponude. Uključivanjem Rusije i drugih proizvođača van OPEC-a, širi savez OPEC+ povećao je svoj udio na približno polovinu svjetske proizvodnje nafte, međutim, nakon izlaska UAE iz saveza, taj udio se korigovao na oko 45 odsto. To grupi daje ogroman uticaj na globalnu cijenu, čak i kada pojedinačne zemlje članice nemaju istu motivaciju ili interese.

Kako grupa zapravo funkcioniše

Mehanizam OPEC+ zasniva se na ugovorenim proizvodnim ciljevima, kojima se zemljama uključenim u sporazum određuje nivo proizvodnje. Pojedine članice, poput Irana, Libije i Venezuele, mogu biti izuzete iz ograničenja zbog sankcija, političke nestabilnosti ili problema s proizvodnjom. Grupa se sastaje periodično, pri čemu se učestalost sastanaka mijenja u zavisnosti od tržišnih okolnosti. Pored sastanaka svih članica, održavaju se i sjednice Zajedničkog ministarskog komiteta za monitoring (JMMC), kao i sastanci užeg kruga zemalja koje učestvuju u dobrovoljnim promjenama proizvodnje.

JMMC prati da li se članice pridržavaju ugovorenih proizvodnih ciljeva i daje preporuke o daljnjim potezima grupe. U praksi disciplina nije uvijek potpuna, a Irak i Kazahstan više puta su proizvodili iznad dogovorenih nivoa, zbog čega su morali da predstave planove kojima bi naknadno nadoknadili prekoračenja.

Zašto su sastanci OPEC+ toliko važni za cijenu nafte

Svaki sastanak OPEC+ predstavlja važnu poruku tržištu o budućem pravcu ponude nafte. S obzirom na veliki dio svjetske proizvodnje koji grupa kontroliše, čak i manje promjene u tonu ili donijetim odlukama mogu izazvati značajne oscilacije cijena. To je posebno došlo do izražaja tokom pandemije 2020, kada je OPEC+ sproveo rekordno smanjenje proizvodnje od gotovo deset miliona barela dnevno, čime je pomogao da se ograniči višak ponude i postavio osnovu za kasniji oporavak cijena.

Najave povećanja proizvodnih ciljeva tokom 2025. i 2026. povremeno su vršile pritisak na cijenu nafte jer su podsticale očekivanja veće ponude. Ipak, njihov stvarni efekat ostao je ograničen, pošto su ratni poremećaji i problemi s izvozom spriječili brojne članice da dostignu dozvoljene nivoe proizvodnje.

Šta OPEC+ trenutno radi povodom Bliskog istoka

Trenutna situacija posebno je osjetljiva zbog sukoba između SAD-a i Izraela s jedne i Irana s druge strane, koji je direktno poremetio naftne tokove iz Persijskog zaliva. Iako se regionalni izvoz djelimično oporavio, i dalje je znatno ispod predratnog nivoa, pri čemu približno trećina ranijih isporuka nedostaje s tržišta. JMMC je na augustovskom sastanku izrazio zabrinutost zbog napada na energetsku infrastrukturu, čije posljedice mogu biti skupe i dugotrajne za otklanjanje.

Uprkos poremećajima, OPEC+ je do septembra završio planirano ukidanje jednog sloja dobrovoljnih ograničenja proizvodnje. Međutim, povećanje dozvoljenih nivoa nije donijelo odgovarajući rast stvarne ponude, jer rat, oštećenja infrastrukture i problemi s izvoznim rutama sprječavaju pojedine članice da povećane kvote pretvore u dodatne količine na tržištu.

OPEC+ je početkom septembra odlučio da za oktobar ne mijenja proizvodne ciljeve. Izvori upoznati s razgovorima očekuju da bi pauza mogla da traje do kraja godine, ali odluke za novembar i decembar još nisu formalno donesene. Grupa se istovremeno priprema za osjetljive pregovore o kvotama za 2027. godinu, u okviru kojih se procjenjuje maksimalni održivi proizvodni kapacitet članica. Irak već traži veću individualnu kvotu, tvrdeći da njegove proizvodne mogućnosti premašuju trenutno dodijeljeni nivo, što ukazuje na potencijalno teške pregovore u narednim mjesecima.

Prednosti modela OPEC+

Najveća prednost OPEC+ modela je sposobnost koordinisanog djelovanja, jer kada nekoliko najvećih svjetskih proizvođača djeluje zajedno, grupa može znatno brže i efikasnije da reaguje na šokove ponude ili tražnje nego što bi to mogao pojedinačan proizvođač. Saudijska Arabija tradicionalno raspolaže najvećim rezervnim proizvodnim kapacitetom unutar grupe i zbog toga može da funkcioniše kao neka vrsta "amortizera" tržišta, jer je u stanju da relativno brzo poveća proizvodnju u slučaju ozbiljnijeg poremećaja ponude, što doprinosi stabilnosti tržišta i može da spriječi ekstremne skokove cijena.

Ipak, sadašnja kriza pokazuje granice tog mehanizma, pošto sama dodatna proizvodnja malo znači ako su luke, naftovodi ili pomorski pravci ugroženi i proizvedena nafta ne može bezbjedno da stigne do kupaca.

Ključne mane i kritike

S druge strane, OPEC+ se često kritikuje kao svojevrsni kartel. Kritičari tvrde da grupa koordinisanim ograničavanjem ponude može održavati cijene nafte iznad nivoa koji bi se formirao uz slobodnu konkurenciju, na štetu potrošača širom svijeta. Model se suočava i s problemima unutrašnje discipline, jer pojedine zemlje više puta su premašivale ugovorene proizvodne ciljeve, što slabi kredibilitet i efikasnost čitavog sistema.

Dugoročno, OPEC+ postepeno gubi tržišni udio u korist proizvođača van grupe, prije svega SAD-a, ali i Kanade, Brazila i Gvajane. Njihova proizvodnja raste dok savez svjesno ograničava dio sopstvene ponude kako bi podržao cijenu, mada rast konkurenata nije posljedica samo politike OPEC+ već i ulaganja u nove proizvodne kapacitete.

Konačno, različiti politički interesi članica, od sankcija Rusiji do sukoba s Iranom, unose dodatnu nepredvidivost u odlučivanje grupe, jer ekonomski ciljevi moraju stalno da se usklađuju s geopolitičkim okolnostima.

OPEC+ ima veliku moć, ali ne i potpunu kontrolu

OPEC+ ostaje najuticajnija organizovana grupa proizvođača na strani globalne ponude nafte. Njene članice proizvode oko 45 odsto svjetske nafte i raspolažu najvećim dijelom dokazanih rezervi, ali njihova stvarna moć zavisi od poštovanja ugovorenih ciljeva, raspoloživih kapaciteta i mogućnosti da proizvedenu naftu dopreme do kupaca.

Za investitore i potrošače zato će biti ključno da prate nekoliko paralelnih tokova - daljnji razvoj sukoba na Bliskom istoku, brzinu oporavka proizvodnje i izvoza iz Persijskog zaliva, odluke s narednih sastanaka OPEC+ i sposobnost članica da stvarnu proizvodnju približe zvanično dozvoljenim nivoima.