Evropska unija privodi kraju donošenje svoje regulacije vrijedne 15 milijardi dolara protiv velikih tehnoloških kompanija, s propisima o umjetnoj inteligenciji koji stupaju na snagu upravo dok pobjednici na polju AI-ja, poput Microsofta i Nvidije, testiraju strpljenje finansijskih tržišta nakon velikih investicija. Nova pravila imaju za cilj povećati transparentnost i upravljati rizicima koje nose, poput deepfakea, dok također promiču ulaganja i inovacije u regiji kojoj nedostaju tehnološki šampioni. Kršenja znače kazne od čak sedam posto godišnjeg prihoda.
Međutim, postoji rizik da će ova nova pravila samo učvrstiti transatlantski tehnološki jaz.
Evropski startupi, umjesto da vide priliku u trenutnim problemima tehnološkog svijeta u SAD-u, kažu da se bore sa složenošću EU Zakona o umjetnoj inteligenciji. Njegov pristup temeljen na riziku povećava zahtjeve za transparentnošću podataka, otkrivanjem i nadzorom ovisno o tome je li slučaj upotrebe minimalan (filtri za neželjenu poštu), ograničen (chatbotovi) ili visokorizičan (zapošljavanje) — pri čemu su neki slučajevi jednostavno zabranjeni. Definicije su opsežne i može biti da se dosta više od procijenjenih 5-15 posto visokorizičnih sistema klasificira kao takvo, potencijalno opterećujući male kompanije s troškovima usklađivanja koji premašuju šestocifrene iznose.
Tu je i dodatna birokratija za AI opće namjene kao što je OpenAI-jev ChatGPT, koji će zahtijevati otkrivanje podataka o obuci i poštivanje zakona o autorskim pravima. Očigledno dobra ideja u načelu, ali moglo bi doći do neželjenih posljedica odluke o stvaranju dodatne potkategorije za "sistemski rizične" modele velike snage koji bi mogli postati norma za sve velike modele u roku od godinu dana. Dodatni zahtjevi mogu destimulirati rast i zadržati male programere da posluju u tržišnoj niši, umjesto da ih potaknu da dobiju briselski pečat odobrenja.
Razlog za zabrinutost je takav da čak i arhitekt prvobitnog prijedloga Evropske komisije iza zakona kaže da je njegov doseg na kraju postao preširok. "Regulatorna letvica možda je postavljena previsoko", kaže mi Gabriele Mazzini u jednom briselskom kafiću koji je samo nekoliko koraka od Evropskog parlamenta koji je odobrio Zakon u martu. "Možda postoje kompanije u Evropi koje bi mogle jednostavno reći da Zakon o umjetnoj inteligenciji nema dovoljno pravne sigurnosti za daljnje djelovanje".
Mazzini se boji da bi to moglo dodatno učvrstiti velike američke tehnološke kompanije koje imaju duboke džepove i resurse potrebne da se nose sa složenošću i plaćaju kazne, dok i dalje ulažu u tehnološke granice. Zaljubljenik u karate koji je proveo neko vrijeme u američkom svijetu startupa, Mazzini je samozatajni tehnokrat koji ipak priznaje da cjelokupni briselski stroj za donošenje pravila može imati slijepe tačke. Poticaji da se nastavi dodavati regulativa umjesto da se oduzima, te nedostatak razumijevanja iz prve ruke o tome kako startupi rade, djelomično su odgovorni za trenutni problem.
Takvi učinci već postoje u drugim dijelovima regulatornog naslijeđa EU-a, naravno, od sveobuhvatnog zakona o privatnosti podataka GDPR-a, kao i novih pravila usmjerenih na kompaniju "čuvara vrata" kao što su Apple Inc. ili Meta Platforms Inc. Kazne u milijardama nisu učinile mnogo da umanje dominaciju Big Techa. Dobro je imati stroža pravila o ponašanju protiv tržišnog takmičenja i nepravilnoj upotrebi ličnih podataka, ali dolaze s kompromisima u široj tehnološkoj utrci.
Ako su pravila o umjetnoj inteligenciji posebno zabrinjavajuća za ljude kao što je Mazzini, to je zato što je tehnologija u svom sadašnjem obliku tek u povoju od poslovanja kao što su društveni mediji ili e-trgovina — to i visoki geopolitički i ekonomski ulozi čine još važnijim "regulirati vrlo promišljeno", kaže on.
Gornji grafikon pokazuje kako SAD dominira u prikupljanju sredstava rizičnog kapitala, posebno u umjetnoj inteligenciji, gdje je dvije trećine sredstava otišlo preko okeana od 2022. Najviši dužnosnici poput Marija Draghija upozorili su da EU regulira dok drugi inoviraju i da je ekonomiji regije potreban takav poticaj za produktivnost koju AI može pružiti. Čak i pesimistične procjene da bi tehnologija na kraju mogla dodati samo jedan posto rasta BDP-a još uvijek bi je činile vrijednom zarobljavanja u trenutku kada njemačka ekonomija opada.
Bilo bi nepravedno otpisati regulativu prije nego što se u potpunosti provede. Tamlin Bason iz Bloomberg Intelligencea smatra da rizik od kazni neće biti dovoljan da odvrati kratkoročna ulaganja u umjetnu inteligenciju. A Roberto Viola, visoki dužnosnik Komisije, rekao je FT-u prošlog mjeseca da će Zakon o umjetnoj inteligenciji pomoći inovacijama i pružiti "dovoljno prostora" za eksperimentiranje.
Ali ravnoteža između štete i koristi još se može poboljšati. Jedna od ideja mogla bi biti pomoć manjim kompanijama u podnošenju finansijskog tereta troškova usklađivanja i pružanje alata koji bi pomogli zabrinutim kupcima da postanu "pismeni za AI Act", prema Tobiasu Haaru, glavnom savjetniku u njemačkom startupu Aleph Alpha.
Ako to ne uspije, druga bi ideja mogla biti nametanje klauzule o ograničenju ili datuma isteka pravila koja se bave brzom tehnologijom. Ako se vlastita očekivanja AI-ja Big Techa moraju prepisati na berzi, možda regulatori trebaju predah.