.webp){kind=icon}
Ako govorimo o održivom privrednom rastu, njega ne može biti bez inovacija, odnosno unapređenja procesa proizvodnje i prerade. Kada se u jednačinu ubace vještačka inteligencija i zelena tranzicija, postaje sve jasnije da će održavanje koraka sa razvijenim zemljama biti sve izazovnije, kako za Srbiju, tako i za ostale države Adria regiona.
O tome koliko se u regionu vodi računa o inovacijama, i o tome šta možemo da očekujemo u budućnosti, ali i o tome koji su glavni problemi razgovarali smo sa Ninom Vujanović, ekonomistkinjom sa ekspertizom u stranim direktnim investicijama i inovacijama, koja se ovom temom bavila u posljednjem istraživačkom radu.
U istraživanju ste naveli da je inovacioni sistem u Srbiji i dalje na nižem stepenu kreiranja. Šta to znači na praktičnom planu?
To znači da se on bazira na inoviranju kroz korišćenje postojećeg poola tehnologija i znanja, ali i ne kroz njegovo proširenje. Tako se u Srbiji više inovira kroz kupovinu mašina i opreme, trening zaposlenih, kupovinu know-how i sličnih stvari potrebnih za "kreiranje novog", odnosno, u dobrom dijelu imitiranje proizvoda koje koji su proizvedeni i testirani u inostranstvu.
Dakle, za te inovacije dovoljna je primjena starih tehnologija. U Srbiji se i dalje mnogo manje inovira kroz istraživanje i razvoj (research & development) i primjenu novih tehnologija, što je inherentno razvijenom svijetu.
Koliku promjenu su donijele direktne investicije?
Strane direktne investiije (SDI) ne mijenjaju mnogo ovu sliku. Istraživanja ukazuje da strane direktne investicije, tj. prisustvo stranih preduzeća na tržištu Srbije pospješuje uglavnom inoviranje kroz primjenu starijih tehnologija (tzv. incramental innovation), ali ne i kroz primjenu novih tehnologija, generaciju novih saznanja tj. kroz istraživanja i razvoja (radical innovation).
Bloomberg Mercury
Nažalost, istraživanje takođe ukazuje da, bez obizira na veća ulaganja u inovacija uslijed prisustva inostranih firmi, preduzeća u Srbiji teže plasiraju svoje nove proizvode i usluge (tj. inovacije) na domaćem tržištu te ne uspijevaju, barem u kraćem roku, "da probude" novu tražnju tj. interesovanja kupaca. S obzirom na slabiju komercijalizaciju inovacija, bez obzira na ulaganja, u srednjem roku kompanije ne uspijevaju da povećaju produktivnost.
Kakva je situacija u ostalim državama Adria regiona?
Sve pomenute ekonomije dijele slične strukturne probleme i inovacione sisteme. Dodatno, sve ove države se nalaze nižem stepenu tehnološkog razvoja, u okviru globalnih lanaca vrijednosti zauzimaju niže mjesto (gdje dominiraju standardizovani, a ne sofisticirani proizvodi); zavise od eksternih izvora finansija koji su jako skupi i skuplji nego u državama Zapada.
U svim pomenutim državama inovira se više kroz imitaciju proizvoda (usluga) testiranih na drugim tržištima nego kroz 'radikalnu' inovaciju koja nosi veći stepen rizika, ali i više ekonomske benefite. Sve su to ozbiljne prepreke ovim državama da sustignu razvijene.
Pretpostavljam da je u Sloveniji i Hrvatskoj nešto lakše?
Razlike su upravo u tome što su Hrvatska i Slovenija članice Evropske unije i Evropske monetarne unije, dok su ostale države Balkana kandidati za članstvo. Stoga je trgovinska razmjena ove dvije ekonomije sa Zapadnom Evropom veća, kao i mobilnost radne snage.
Depositphotos
Sve su to dobri kanali za razmjenu znanja, vještina i tehnologija između Hrvatske i Slovenije s jedne strane i ostatka Evropske unije sa druge. Naravno da to može ubrzati ekonomsku transformaciju ove dvije države, a sa tim i njihov inovacioni sistem, u odnosu na države Zapadnog Balkana. Međutim, svakako da je i za to potrebno određeno vrijeme.
Šta bismo mogli da očekujemo u periodu pred nama?
Ovaj rad smo zaključili prijedlozima ekonomskih politika koje bi Vlada Srbije (i sličnih ekonomija) trebalo da primjeni da bi se u što bližoj budućnosti stvari promijenile i proces sustizanja razvijenog svijeta – ubrzao. Vlada u Srbiji (ali i sličnim ekonomijama regiona) treba da kombinije politike privlačenja stranih investicija sa politikama za povećanje tehnološke unaprijeđenosti (ali i upotrebu trenutnih tehnologija) kompanija u Srbiji.
Potrebno je stimulisati komercijalizaciju novih proizvoda preduzeća i kroz organizovanja tržišnih sajmova gdje bi se promovisale inovacije. Takođe, istraživanje ukazuje da je integracija domaćih dobavljača sa stranim preduzećima bitna, i da se kroz ovu saradnju dešava stvarna razmjena znanja i vještina koja je korisna za inoviranje u Srbiji. Stoga treba pospješiti dodatno saradnju između domaćih dobavljača i stranih preduzeća, kako bi se ovaj kanal transmisije znanja dodatno valorizovao.
Da li vlastima trenutna situacija ide naruku ili otežava zadatak?
Svi znamo da su kriza izazvana kovid 19 i ranije trgovinski rat SAD i Kine podstakli reorganizaciju globalnih lanaca vrijednosti, odnosno pospješili njegovo skraćivanje. To znači da se razvija novi trend, prema kome će multinacionalne kompanije otvarati filijale tj. ulagati u države koje su bliže geografski.
Stoga Balkan ima izvjesni potencijal da privuče investitore u narednom periodu, te se ovaj „momentum“ treba pametno iskoristiti. Politička previranja i eventualno nejasno definisane strategija razvoja u budućnosti, svakako neće biti od pomoći, već naprotiv.
