BiH ima znanje, ali ne i strategiju za razvoj dronova

Dok zemlje u regiji ubrzano razvijaju vlastite programe naoružanih dronova, Bosna i Hercegovina zaostaje zbog političkih nesuglasica i nedostatka strateškog pristupa, iako ima potencijal da postane dio regionalnog lanca snabdijevanja u proizvodnji komponenti za bespilotne letjelice.

Dronovi su u posljednjoj deceniji postali nezaobilazan alat u savremenim vojnim i sigurnosnim operacijama.

Njihova primjena obuhvata širok spektar aktivnosti – od izviđanja i nadzora, preko preciznih udara, do elektronskog ratovanja i logističke podrške. Posebnu pažnju privlače tzv. "loitering munitions", odnosno dronovi-kamikaze, koji omogućavaju dugotrajno kruženje iznad cilja prije aktivacije, čime se smanjuje potreba za ljudskim prisustvom na prvim linijama.

Svjetski sukobi pokazali su koliko ovi uređaji mogu utjecati, ali i promijeniti tok rata. Paralelno s tim, dronovi su sve prisutniji i u civilnom sektoru – koriste se za nadzor granica, kontrolu požara, traganje i spašavanje, nadzor saobraćaja, te čak i za dostavu medicinske pomoći.

Safet Mušić, ekspert za sigurnosna pitanja, u razgovoru za Bloomberg Adriju objašnjava da su dronovi postali ključni alat moderne vojne i sigurnosne strategije. Njihova upotreba omogućava nadzor, izviđanje i prikupljanje obavještajnih podataka bez rizika po ljudske živote, precizne zračne udare, kao i elektronsko ratovanje.

Kakva je situacija u BiH?

Ipak, naša zemlja trenutno nema razvijen vojni program borbenih dronova, ali se već nekoliko godina sve više govori o njihovoj nabavci i razvoju.

Ministarstvo odbrane BiH je ranije pokazalo interes za izviđačke i nadzorne dronove koji bi se koristili u mirovnim misijama, deminiranju i zaštiti granica. Međutim, proces nabavke je složen. U međuvremenu, policijske i sigurnosne agencije u pojedinim kantonima već koriste komercijalne dronove za nadzor i kontrolu javnih skupova, ali i za borbu protiv kriminala.

Bloomberg

Što se tiče proizvodnje, BiH nema kapacitete za razvoj i masovnu proizvodnju borbenih dronova.

Kako kaže Mušić, BiH do sada nije javno kupila borbene dronove većeg dometa, ali je ministarstvo odbrane BiH 2023. godine izrazilo interes za nabavku izviđačkih dronova male i srednje klase, uglavnom za potrebe OS BiH u mirovnim misijama, deminiranju i nadzoru.

"Ranije su korišteni komercijalni dronovi (DJI i slični) za potrebe policije, civilne zaštite i deminera. Neki kantonalni MUP-ovi (npr. MUP KS) koriste dronove za nadzor kriminala, saobraćaja i javnih skupova", pojašnjava Mušić.

Nabavka borbenih dronova u BiH je otežana zbog političke neusklađenosti unutar Ministarstva odbrane i Predsjedništva BiH, koje donosi odluke o vojnoj nabavci. Pojedine političke strukture iz RS kategorično se protive naoružavanju OS BiH naprednijim sredstvima.

Naša zemlja je potpisnica i ratificirala je UN-ov Arms Trade Treaty (ATT) – sporazum o kontroli i transparentnosti međunarodne trgovine oružjem, uključujući i dronove koji imaju vojnu primjenu, članica Wassenaar aranžmana (posredno kroz EU pristupne obaveze), koji regulira izvoz osjetljive vojne i dvonamjenske tehnologije, uključujući nadzorne i borbene sisteme.

"Ima sistem unutrašnje kontrole uvoza/izvoza vojne opreme preko Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (odobrava licenciranje trgovine), uz provjere Ministarstva sigurnosti i Ministarstva odbrane BiH. Međutim, mehanizmi nadzora i provođenja su slabi, a civilni sektor i akademska zajednica nemaju kompletan pristup javnim izvještajima o vojnim nabavkama, što umanjuje transparentnost", navodi Mušić.

Prema njegovim riječima, u BiH nema proizvođača borbenih dronova, ali postoji nekoliko firmi koje razvijaju ili montiraju komponente. Radi se o vrlo malim dronovima (od 251 gram do 2 kilograma) i malim dronovima (od 2,01 kilogram do 25 kilograma). Neka poduzeća u BiH, naročito u elektro i mehatroničkom sektoru, isporučuju komponente poput motora, elektronike ili struktura za dronove u region (npr. Hrvatsku ili Srbiju).

Kako kaže, ne postoje firme koje proizvode sve komponente za dronove niti samostalno imaju razvijenu masovnu proizvodnju dronova.

Namjenska industrija BiH bilježi snažan rast, uz rekordne izvozne rezultate zahvaljujući globalnoj geopolitičkoj nestabilnosti. Prema podacima UIO-a, u prva dva mjeseca 2025. izvoz vojne opreme iznosio je 91,2 miliona KM – dvostruko više nego u istom periodu 2024. Ukupan izvoz prošle godine bio je 400 miliona KM, a očekuje se da će ove godine ta brojka biti nadmašena.

Naša država uglavnom izvozi streljivo, bombe, mine i granate, najviše u Češku, SAD, Saudijsku Arabiju i Srbiju. Među vodećim firmama su Igman iz Konjica, Pretis, Unis Ginex, Binas Bugojno, Pobjeda Technology Goražde, Pobjeda-Rudet Goražde, Kosmos Banja Luka, Orao Bijeljina i Zrak Teslić. Igman je po prihodima najveća domaća kompanija iz oblasti namjenske industrije. Neto dobit firme prošle godine iznosila je oko 1,5 miliona KM. 

Situacija u regiji

Zemlje u regiji, uključujući Srbiju, Hrvatsku, Rumuniju i Bugarsku, sve više ulažu u razvoj i nabavku dronova kako bi modernizirale vojsku i prilagodile se asimetričnim oblicima borbe. Istovremeno, kako kaže Mušić, strateški balansiraju moć u kontekstu promjena u vojnoj doktrini, što je postalo posebno vidljivo nakon iskustava iz Ukrajine i Nagorno-Karabaha, gdje su dronovi odigrali ključnu ulogu u promjeni toka sukoba. Sve to prati i rastuća pristupačnost tehnologije, budući da su komercijalni i poluvojni dronovi postali jeftiniji i lako prilagodljivi za različite misije.

Iako na prvi pogled djeluju kao tehnologija visoke sofisticiranosti rezervirana za velike sile, dronovi postaju sve pristupačniji i manji akteri se sve više uključuju u njihovu nabavku i prilagođavanje.

Male i srednje države, uključujući zemlje Balkana, ulažu u domaći razvoj ili sarađuju sa stranim partnerima kako bi osigurale sopstvene kapacitete za bespilotne letjelice.

Ova tehnologija često se oslanja na dual-use komponente, koje se mogu koristiti i u civilne i u vojne svrhe, što dodatno komplicira kontrolu i regulaciju njihove upotrebe. U kontekstu međunarodnog prava i sigurnosti, sve više se govori o potrebi za jasnijim pravilima o upotrebi dronova, posebno onih naoružanih, jer njihova autonomija i sposobnost preciznog napada mogu značajno izmijeniti etičke i strateške okvire ratovanja.

Hrvatska ima firmu Orqa koja se bavi razvojem i proizvodnjom autonomnih dronova  nove generacije za vojne svrhe kao i enterprise tržište. "Ova osječka firma bavi se razvojem i proizvodnjom naprednih FPV i RR uređaja, videosignala i radiokomunikacijskih sistema, te elektroničkih komponenti za dronove. Smatra se jednom od rijetkih u svijetu koja internim kapacitetima pokriva sve faze razvoja dronova, bez kineskih komponenti".

Depositphotos

Što se tiče Srbije, Mušić dodaje kako je ova zemlja već u operativnu upotrebu vojske stavila dron Pegaz.

"To je taktička bespilotna letjelica srednjeg dometa za napade danju i noću, izviđanje i nadzorne misije te označavanje ciljeva. Razvio ju je beogradski Vojnotehnički institut, a proizvodi ga pančevačka Utva, podružnica državne obrambene tvrtke Yugoimport SDPR. Tehnologija izrade uvezena je iz Kine, s time da su Srbi rekonstruirali prototip, a Kinezi projektirali elektroničku opremu i avioniku. Obje su strane radile na računalnim simulacijama leta i laboratorijskom istraživanju ugradbenih komponenti kako bi Utvini inženjeri stekli potrebna iskustva koja su im nedostajala u projektiranju i izradi drona", pojašnjava on.

Zanimljivo je da kad izađemo iz Adria regije, Turska sve više postaje svjetski lider u proizvodnji bespilotnih letjelica. Hrvatska je kupila šest dronova Bayraktar TB 2 turske kompanije Baykar Makina za 67 miliona eura.

Orqa je u nekoliko godina izrasla iz nepoznatog startupa u značajnog proizvođača dronova, a krajem prošle godine potpisala je ugovor s Baykarom prema kojem Bayraktar TB2 može nositi roj manjih hrvatskih dronova za izviđanje i zaštitu.

"Dronovi su zapravo roboti koji lete, a mi smo razvili cijeli portfelj tehnoloških blokova koji omogućuju primjenu različitih rješenja. Ti blokovi su onda primjenjivi i u drugim područjima robotike, poput komunikacijskih sistema. Saradnjom s DOK-ING-om želimo transponirati naša rješenja iz zračne domene u kopnenu", kazao je za Bloomberg Adriju Srđan Kovačević, osnivač i direktor Orqe. 

I dok zemlje Adria regije, naročito Srbija i Hrvatska, posljednjih godina povećavaju svoja ulaganja u vojne kapacitete, uključujući i nabavku dronova, naša država zaostaje za njim. Ipak, u budućnosti, kako kaže Mušić, BiH ima potencijal da bude dio regionalnog lanca snabdijevanja u domeni senzora, elektronike i softvera za upravljanje dronovima, ali to zahtijeva podršku države, razvoj kadrova i strateške industrijske politike.

 

​