Iako statistike pokazuju rast prosječnih plata u Bosni i Hercegovini, stvarna slika o životnom standardu je mnogo složenija. Prema ekonomskoj analizi Igora Gavrana, prosjek ne odražava realne prihode većine radnika, dok niske minimalne plate i inflacija dodatno otežavaju ekonomske uslove u oba entiteta.
Tako je prosječna mjesečna neto plata u BiH za juli 2024. godine iznosila 1.395 KM, bilježeći nominalni rast od 1,5 posto i realni rast od 1,5 posto u odnosu na juni 2024. godine. U poređenju s julom 2023. godine, nominalno je viša za 10,6 posto, dok je realni indeks povećan za 8,6 posto.
Najviša plata je u sektoru informacija i komunikacija, u iznosu od 1.982 KM. Drugi najplaćeniji sektor je proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija s prosječnom platom od 1.924 KM, dok je sektor finansija i osiguranja odmah iza s 1.944 KM.
Čitaj više
Plate najviše rasle u poljoprivredi, a padale u finansijskom sektoru
Evidentiran pad broja zaposlenih.
16.09.2024
Sve što trebate znati o sezonskom radu u Njemačkoj
Minimalna plata za sezonske poslove 12,41 euro bruto po satu
10.09.2024
Zakon o zapošljavanju među prioritetima EU i međunarodnih institucija
"Trenutno je zapošljavanje jedna od najvažnijih stvari zbog koje ljudi odlaze iz države".
24.07.2024
Tržište rada u BiH: Dvije strane medalje i izazovi u zapošljavanju stranaca
Prema podacima, trenutno u našoj državi ima 335.386 registriranih nezaposlenih osoba.
01.07.2024
Najniže plate su u sektoru hotelijerstva i ugostiteljstva, gdje iznose 913 KM, te u građevinarstvu, gdje radnici primaju prosječno 1.049 KM.
Gavran za Bloomberg Adriju pojašnjava da statistika pokazuje postepeni rast prosječnih plata, što stvara privid poboljšanja životnog standarda. Međutim, struktura tih plata i način na koji se izračunava prosjek ne odražavaju realno stanje. Većina zaposlenih zapravo zarađuje mnogo manje nego što prosjek sugerira, što je posljedica nedovoljnog broja zaposlenih i učešća radnika s relativno visokim platama u javnom sektoru.
Bruto plata
Kad pogledamo prosječnu mjesečnu bruto plaću za juli 2024. godine, iznosila je 2.160 KM, također uz nominalni i realni rast od 1,5 posto u odnosu na prethodni mjesec. U odnosu na isti period prošle godine, bruto plaća je nominalno veća za 11,1 posto, dok je realni indeks porastao za 9,1 posto.
Najviša primanja su u sektorima informacija i komunikacija od 3.121 KM, finansija i osiguranja te proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom, plinom i parom.
Na drugom kraju spektra, sektori poput hotelijerstva i ugostiteljstva, građevinarstva i umjetnosti bilježe najniže prosječne plate. Radnici u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, s prosječnom platom od 1.390 KM, često su suočeni s niskim zaradama, uprkos sezonskom rastu potražnje. Građevinarstvo ima prosjek od 1.605 KM, dok je sektor umjetnosti i rekreacije blizu 1.747 KM.
Poseban problem je određivanje minimalne plate na entitetskom nivou, što bi, prema Gavranovom mišljenju, na malom tržištu kao što je Bosna i Hercegovina trebalo biti jedinstveno. Proces je, kako kaže, često politizovan, gdje se visina minimalne plate koristi u predizbornim kampanjama ili kao socijalna intervencija, umjesto da se temelji na ekonomskim parametrima. Iako vlada ne isplaćuje plate, taj teret pada na poslodavce, a ekonomske reforme koje bi promijenile sistem obračuna plata nisu sprovedene, posebno u Federaciji BiH, gdje se najavljuje, ali se još uvijek ne dešava fiskalna reforma.
"Recimo u Republici Srpskoj su napravljene određene promjene, u smislu smanjenja učešća doprinosa, ali u FBiH s druge strane imamo najave fiskalne reforme koja se ne dešava", pojašnjava Gavran.
Dodaje da su, bez obzira na neka povećanja, minimalne plate i dalje niske u oba entiteta, što zahtijeva hitno i značajno povećanje. Uz inflaciju i rast troškova života, trenutni iznosi minimalnih plata gube smisao.
"Sve cifre gube smisao s obzirom na visinu inflacije, na visinu povećanja troškova života u prethodnom periodu i činjenicu da se ništa ne čini po tom osnovu, da potrebe zaista postaju sve veće dok s druge strane poslodavci reaguju zahtjevima za uvoz radne snage, a znamo da bi to značilo uvoz najjeftinije moguće radne snage, daljnje obaranje primanja i daljnji pritisak na sadašnje zaposlene da prihvate još manja primanja", kaže Gavran.
Uvoz radne snage
On naglašava da je otežan uvoz radne snage jedan od ključnih pritisaka na poslodavce da povećaju plate. Ako se omogući masovni uvoz radne snage, kao što je slučaj u Hrvatskoj, domaći radnici će izgubiti šanse za poboljšanje plata i uslova rada. Poslodavci će se okrenuti radnicima iz zemalja poput Nepala, Bangladeša i Pakistana, spremnim da rade za minimalne iznose, što bi dodatno ubrzalo iseljavanje domaćeg stanovništva.
"Radnici mogu zaboraviti na povećanje plata i na poboljšanje uslova. Više nikome neće biti interesantni sadašnji radnici te nezaposleni", zaključuje Gavran.