Liberalizacija željeznica u BiH: Konkurencija dolazi, ali sistem još nije spreman

Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini (BiH) decenijama se posmatra kao zapostavljen, spor i administrativno opterećen sektor, iako u savremenim ekonomijama predstavlja ključnu infrastrukturu za razvoj industrije, logistike i izvoza. Dok Evropska unija (EU) ubrzano gradi funkcionalne i efikasne željezničke mreže, BiH se i dalje suočava s problemima sistema, nedovoljnim ulaganjima i političkim zastojima. Upravo zato najavljena liberalizacija tržišta, otvaranje prostora za nove operatere i razdvajanje infrastrukture od pružalaca usluga, predstavlja jednu od najvažnijih reformi u sektoru transporta.

Očekivanja su velika, veća konkurencija, efikasnije usluge i pristup investicionim fondovima. Međutim, odgovori željezničkih kompanija i stručnjaka pokazuju da će put do stvarne transformacije biti dug i neizvjestan. 

Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine za Bloomberg Adriju kažu da liberalizaciju vide kao neminovan proces koji prati evropske direktive i trendove u transportnom sektoru. Jasno je da ulazak novih prevoznika može podstaći konkurentnost, što dugoročno dovodi do modernizacije usluga i veće efikasnosti. Naglašavaju da fokus kompanije ostaje na pružanju prije svega sigurne i kvalitetne usluge, uz uvjerenje da zdrava konkurencija može samo unaprijediti cjelokupni željeznički sistem.

"Proces restrukturiranja i funkcionalnog razdvajanja infrastrukture od operacija je kompleksan poduhvat koji zahtijeva usklađivanje prije svega sa zakonskim okvirima. Kompanija trenutno nije spremna na razdvajanje infrastrukture i operacija s obzirom na to da su potrebna velika ulaganja, kako u infrastrukturu, tako i u operatora, kako bi bili konkurentni i zadovoljili sve aspekte sigurnosti. Zbog toga je potrebno uveliko raditi na pripremi svih potrebnih modaliteta kako bi se osigurao nesmetan prelazak na novi model poslovanja, osiguravajući pritom transparentnost i nediskriminaciju prema svim budućim korisnicima infrastrukture", kazali su nam.

Unutar same kompanije, kako su nam kazali, određeni koraci su već napravljeni, ali bez potpune funkcionalne podjele.

Šanse i rizici liberalizacije

Željeznice FBiH su trenutno organizacijski podijeljene na operatora i infrastrukturu, ali su poslovni procesi i dalje jedinstveni. Potrebne reforme treba da obuhvate optimizaciju unutrašnje organizacije, digitalizaciju određenih administrativnih procesa i usklađivanje internih akata s novim propisima.

Kažu da je potrebno planirati i daljnju modernizaciju tehničkih kapaciteta, edukaciju kadrova za rad u tržišnim uslovima, te strogu troškovnu separaciju između različitih segmenata poslovanja.

"U takvim okolnostima liberalizacija se istovremeno vidi kao šansa i rizik. Izazov je u potrebi za brzom adaptacijom na tržišne mehanizme, dok priliku vide u mogućnosti širenja usluga, partnerstvima i pristupu fondovima za razvoj održivog transporta", kažu.

Naglašavaju da je cilj održati određeni obim prevoza i uvoditi nove usluge kako bi se očuvala finansijska stabilnost. Iako tržišna utakmica donosi pritisak na troškove, fokus ostaje na zaštiti prava radnika i modernizaciji kapaciteta, uz očekivanje da bi veća potražnja za željezničkim transportom dugoročno mogla otvoriti prostor za nova radna mjesta i stručne kadrove.

Sličan oprez dolazi i iz Republike Srpske, gdje naglašavaju da dolazak privatnih operatera zavisi od političkih odluka, regulatornih reformi i ekonomskih okolnosti. Liberalizacija željezničkog saobraćaja zahtjeva značajne reforme i ulaganja i ona bi mogla donijeti benefite, ali samo ako se pravilno provede i ako postoje jasni i fer uslovi za sve učesnike.

Poseban problem, kako su kazali za Bloomberg Adriju iz Željeznica RS-a, predstavlja stanje infrastrukture, koja, jasno je, u oba entiteta zahtijeva značajna ulaganja kako bi bila konkurentna i funkcionalna.

Ukazuju na to da regija i EU ubrzano napreduju u tom segmentu, dok se u BiH ključne odluke godinama odgađaju.

Odluke zavise od državnih institucija

Liberalizacija je, kako navode, još uvijek u početnim fazama, a njen utjecaj, koji je svakako izazov, mogao bi se odraziti i na broj zaposlenih u sektoru. O finansijskoj stabilnosti, ističu, u ovom trenutku je preuranjeno govoriti, jer konačne odluke zavise od državnih institucija koje upravljaju infrastrukturom.

Stav Željeznica Republike Srpske, prema ovome do sada, ostaje jasan, željeznički saobraćaj je budućnost i krajnje je vrijeme da se vrati na mjesto koje mu pripada u razvoju ekonomije i evropskom putu zemlje. Ključni problem vide u percepciji i odnosu države prema željeznici, jer bez tog zaokreta nema ozbiljnog ekonomskog napretka.

Nina Avramović‑Trninić, građevinska inženjerka i stručnjakinja za željeznice iz Austrije, za Bloomberg Adriju je ukazala na suštinske prepreke reforme.

Prema njenim riječima, ključni problem leži u rastućoj kompleksnosti sistema u BiH, dok Evropa ide u suprotnom smjeru, ka interoperabilnosti i ujedinjavanju. Željeznički sistem u BiH opisuje kao izuzetno fragmentiran, uz insistiranje na unutrašnjim podjelama koje direktno smanjuju efikasnost.

Nina Avramović Trninić

 

Historijski gledano, Evropa je bila fragmentirana zbog strateško-vojnih potreba država da imaju različite sisteme. Međutim, dok EU danas "galopira" ka interoperabilnosti (ujedinjavanju sistema), BiH insistira na unutrašnjim podjelama.

Kao ilustraciju navodi Doboj, gdje se moraju mijenjati lokomotiva i mašinovođa zbog entitetske linije, što je u modernom transportu apsurdno. U jednoj zemlji, sa istom infrastrukturom i jezikom, takav proces je preskup i neefikasan. Usporedbe radi, pri prelasku voza iz Italije u Austriju koristi se "flying exchange", austrijska ekipa ulazi stanicu ranije i preuzima dužnost u hodu kako voz ne bi stajao. Insistiranjem na zastarjelim modelima, željeznice u BiH rade na vlastitu štetu, drastično smanjujući svoju atraktivnost za klijente.

Govoreći o institucionalnim podjelama, ističe da rješenja postoje, ali da je njihova primjena pitanje odluke domaćih aktera. U tehničkom smislu, naglašava, ništa nije nemoguće, problem je u održavanju statusa quo koji blokira napredak.

Modernizaciju vidi kao ključ ekonomskog razvoja, posebno u kontekstu logistike i izvoza. Upozorava da dominacija drumskog saobraćaja čini BiH ranjivom na vanjske šokove, od rasta cijena goriva do geopolitičkih poremećaja.

Zanemarivanje željeznica poredi sa svjesnim odricanjem od ključnog resursa, uz ocjenu da BiH trenutno djeluje kao "željeznička crna rupa" uprkos značajnom geopolitičkom potencijalu.

Prvi koraci su već treći

Kada je riječ o narednim koracima, njena poruka je da se već kasni.

"Prioritet mora biti razvoj infrastrukture, uz investicije mjerene milijardama eura, harmonizaciju tehničkih standarda i profesionalno upravljanje projektima. Bez promjene pristupa i jače podrške politike, koja bi trebala imati logističku, a ne dominantnu ulogu, sektor će ostati blokiran", kazala je.

Podsjeća da živimo u nepredvidivim vremenima i ekonomski smo stabilniji što više oslonaca imamo. U BiH trenutno dominira drumski saobraćaj, što je rizično. Šta ako cijene goriva naglo skoče ili EU uvede obavezu električnih kamiona za koje mi nemamo infrastrukturu? Šta ako geopolitičke krize zatvore ključne morske puteve prema Pločama ili Rijeci? Zanemarivanje željeznica je ravno tome da čovjek sebi odsiječe jednu ruku jer "svakako ima drugu". BiH je trenutno željeznička "crna rupa", iako ima ogroman geopolitički potencijal. Ako ne ponudimo infrastrukturu kao ključnu poveznicu sjevera i juga, Evropa će nas jednostavno zaobići preko Hrvatske i Srbije, a tada će šansa biti trajno propuštena.

Modernizacija željeznica nije samo tehničko pitanje, već promjena paradigme, svi smatraju da željeznicu treba prestati posmatrati kao socijalnu kategoriju i početi je tretirati kao temelj ekonomskog opstanka. U suprotnom, kako stručnjaci upozoravaju, Bosna i Hercegovina rizikuje da bude trajno zaobiđena u evropskim transportnim tokovima, ostajući na marginama razvoja, a jasno je čemu to vodi.