Kafa jeste poskupjela svuda u svijetu zbog rsta cijene sirovina, ali u Srbiji izgleda najviše. Kako drugačije objasniti da 250 grama kafe poznatog italijanskog brenda košta 999,99 dinara (8,5 evra) u Maxiju, a u Italiji odakle je uvozimo, isto pakovanje te kafe košta 2,72 evra. Dok je Delhaize, vlasnik srpskog Maxija, u svojim sueprmarketima u Belgiji prodaje po cijeni od 4,49 evra.
Ovo ne čudi, ako se zna da su marže na kafu u velikim trgovinskim lancima u Srbiji 20,8 odsto i prema analizi Republičkog zavoda za statistiku spadaju među najviše marže na prehrambene prozvode.
Ali statistika to tako ne vidi tako. Analiza Eurostata, koja je objavljena u junu, pokazuje da su cijene hrane i bezalkoholnih pića u Srbiji zaključno sa 2023. godinom bile na oko 96 odsto prosjeka EU 27, pri čemu 18 od analizom obuhvaćenih 37 zemalja ima viši nivo cijena hrane od Srbije.
Na stranu to što su kod nas niže plate nego u EU, pa bi po logici stvari i cijene trebalo da budu niže.
Dragan Stojković, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, kaže za Bloomberg Adriju da u navedenom slučaju treba uzeti u obzir carinu, potom veličinu tržišta i efikasnost kanala marketinga.
"Neki proizvodi su jeftiniji u razvijenijim zemljama zato što su one mnogo efikasnije. Imaju bolje lance snabdijevanja, efikasniji uzvoz, modernija skladišta i niže troškove da proizvod dođe do potrošača", objašnjava Stojković.
Narodna banka Srbije u avgustovskom izdanju izvještaja o inflaciji navodi da je u zemljama najvećim proizvođačima, poput Brazila, rod kafe bio slabiji usljed nepovoljnih vremenskih prilika, što se odrazilo na rast berzanske cijene kafe. Tako da je poskupljenje kafe, kao i kakaoa i pšenice, bio jedan od uzroka inflacije u Srbiji koja u julu skočila na 4,3 odsto, sa junskih 3,8 odsto.
Prema analizi BBA, kafa robusta je u julu međugodišnje poskupjela za 66 odsto, a arabika za 48 odsto. Globalne cijene kafe su u rastućem trendu, pritisnute slabijim izgledima o proizvodnji, ali i izazovima u lancima nabavke.
Marina Petrov Savić, viša analitičirka BBA, primjećuje da ako posmatramo dnevne tržišne cijene od početka godine, sredinom avgusta arabika je koštala 30 odsto više, a robusta čak 53 odsto u odnosu na kraj prethodne godine.
"Možemo očekivati da se nastavi rast potrošačkih cijena kafe u narednom periodu, budući da se cijene na globalnom tržištu nisu u potpunosti prelile na domaće tržište, ali moramo imati u vidu i da cjenovni miks čine i drugi faktori van uvoznih cijena, a koji se tiču troškova proizvođača", kaže viša analitičarka Bloomberg Adrije.
Prema njenim riječima, cijene hrane porasle su u Srbiji za 57 odsto u julu 2024. u odnosu na period prije pet godina (jul 2019), dok je ukupna inflacija rasla sporije, oko 39 odsto za isti referentni period.
"Konkretno kategorija kafa, čaj i kakao jeste zabilježila jači rast u julu, od tri odsto u odnosu na jun, i bila je najbrže rastuća kategorija unutar hrane (dok je ukupna kategorija hrane u blagom minusu 0,1 odsto u odnosu na prethodni mjesec). Učešće ove kategorije u ukupnom indeksu potrošačkih cijena je 1,4 odsto pa je efekat na ukupnu inflaciju zaista zanemarljiv, dok je efekat na cijene hrane oko 0,2 p.p. u julu u odnosu na jun 2024", ocjenjuje Petrov Savić.
Malo ko može da se otme utisku da su cijene hrane neprimjereno visoke u Srbiji i da neprekidno rastu, a nema ni naznaka da će biti niže.
Uostalom i NBS u izvještaju o inflaciji navodi da se cijene hrane i dalje nalaze iznad nivoa koje su bilježile prije pandemije zbog djelovanja različitih faktora (klimatskih, geopolitičkih i dr.) i teško da se može očekivati njihov povratak na pretpandemijske nivoe.
"Zadatak svih nas, uz inspekciju koja će kažnjavati, jeste da 'privedemo svijesti' one koji nam onemogućavaju vraćanje cijena na održive nivoe u našim uslovima. Ne može se, naravno, očekivati vraćanje nekadašnjih cijena jer u međuvremenu je poskupio transport, pokidani su lanci snabdijevanja i zemlje su se zatvorile, gdje svaka gleda da bude samodovoljna”, odgovorila je jednom prilikom guverner Jorgovanka Tabaković na pitanje novinara kada će građani u svojim novčanicima osjetiti pad inflacije.
Nova komisija za cijene i marže
Ona je potvrdila prošle sedmice da se formira radna grupa koja će se baviti cijenama i maržama. Istakla je da su podaci koje je NBS iznijela prošle godine o rastu marži od 36 odsto trgovaca tačne, ali da su u razgovoru sa trgovinskim lancima shvatili da marže nisu samo dio njihovog rada, već da se cijena od proizvođača do maloprodaje, zida preko posrednika.
Pošto je jedan od proizvoda koji su poskupjeli u julu kafa, a na tom tržištu je prije nekoliko mjeseci Komisija za konkurenciju dozvolila koncentraciju koja je skoro pa monopol, guvernerka je rekla da se rapitala o tom slučaju.
"Malo sam se raspitala i metodologija je takva da se ne mjeri samo učešće pržene kafe, nego i espreso, filter kafe. Učešće pržene kafe je svega 40 odsto", rekla je ona dodajući da nadležna institucija treba da se bavi svojim poslom.
Atlantic grupa preuzela je u martu ove godine Strauss Adriatic, do tada jednog od najvećih konkurenata. Tako da je uz Grand kafu postala vlasnik i brendova kao što su Doncafe i C kafa. Ovu transakciju odobrila je Komisija za zaštitu konkurencije uz određene uslove. Već u julu je uslijedilo poskupljenje kafe.
Novi premijer Miloš Vučević je nedavno u jednom TV gostovanju rekao da kompanija iz susjedne države ima monopol na kafu u Srbiji. Na spisku proizvoda čije cijene bi prema njegovoj ocjeni trebalo preispitati su kafa, medicinska sredstva i lijekovi koji nisu na pozitivnoj listi, ali i kozmetički proizvodi. On je najavio da će svako ministarstvo iz svoje nadležnosti preispitati cijene. Vučević je istakao da nije u redu da neki podižu cijenu tri, pet ili sedam puta.
"Srbija jeste prihvatila tržišnu privredu, ali tržišna privreda nije anarhija. Ne morate da zaradite 100 dinara, možete da zaradite 80 dinara" rekao je on i istakao da bi treblao preispitati ko se uvijek umeće između onih koji proizvode i onih koji prodaju, ko pravi te dodatke na cijene koje na kraju plaćaju građani.
Zvaničnici treba češće u javnosti da govore o cijenama
Stojković kaže da vlade u svijetu često pritisakaju i u javnosti govore o cijenama, što bi i kod nas trebalo češće da se radi i da se to ističe kao bitno. Prema njegovom mišljenju organizacije potrošača takođe treba češće da ukazuju na one koji preteruju sa cijenama. Glavno pitanje jeste pronaći uzrok rasta cijena.
"Treba javno isticati učesnike koji generišu visoke cijene. Nekada su problem trgovci, a nekada oni od dobavljača dobijaju nove više cijene i samo ih primjenjuju. Često prerađivači znaju da budu glavni genratori visokih cijena".
Kaže da ne postoji ministarstvo koje je određeno da kontroliše sve cijene, ali za one cijene za koje se donose uredbe jeste nadležno ministarstvo trgovine. Indirektno o cijenama vodi računa Narodna banka Srbije i Komisija za zaštitu konkurencije, u smislu ako neko zloupotrebljava dominantan položaj na tržištu.
"Ja bih išao na mnogo jači javni pritisak. Država može administrativno da reaguje ako postoji dominantna pozicija, ali ako ne postoji, ruke su joj prilično vezane. Treba pratiti igrače koji imaju više od 40 odsto udjela na tržištu, brzo reagovati i imati oštru politiku. Dovoljno je da se kazni jedna ili dvije kompnije. Te kazne su visoke, 10 odsto od prometa. Ako neko bude kažnjen ostali će sami shvatiti šta može da im se desi", kaže Stojković.
Nije kažnjivo ako neko ima dominantnu poziciju, ali jeste ako je zloupotrebljava. Komisija za zaštitu konkurencije treba da reaguje ako vidi da ima zloupotrebe, kaže on, ali pritisci počinju tako što se iznose činjenice u javnost i onda sami igrači na tržištu shvate da im se više isplati da malo spuste cijenu nego da trpe taj pritisak i kasnije budu ugroženi.
Najbolje bi bilo spriječiti da bilo ko dođe u poziciju da ima dominatnam položaj, a nekada će samo tržište to da izravnja. Možda neće odmah, ali pojaviće se neko novi ko će na primjer da radi sa kafom, ako ovi budu preterivali sa cijenom. "To je vremenski proces gdje će u međuvremenu trpjeti potrošači".
Guverner Tabaković je tokom proteklih godinu dana više puta ukazivala na ponašanje proizvođača, prerađivača pa i trgovaca, koji su podgrijavali inflaciju. Tako je jednom prilikom rekla da, nažalost, mnogi koriste situaciju, odnosno neelastičnu potrebu i to što je inflacija svuda u svijetu da bi neopravdano povećavali cijene proizvoda (za koje obično nemamo vremena da idemo da tražimo gdje su jeftniji i koje svakodnevno moramo da kupujemo u prvoj prodavnici) kao što su mlijeko, hljeb i slično.
Republički zavod za statistiku je dokazao ono o čemu se u prethodnom periodu govorilo: inflaciju u Srbiji, koja je prošle godine bila 12,4 odsto, podgrijali su proizvođači, odnosno prerađivači hrane, a ne trgovci, mada ni trgovci nisu bezgrešni. Proizvodnja prehrambenih proizvoda bilježi 3,6 puta veću prosječnu stopu bruto marže nego trgovina na malo. Zaključili su da su cijene rasle brže od inflacije zbog nesavršenosti na tržištu otkupa i prerade.
Komisija za zaštitu konkurencije (KZK) još nije okončala sektorsku analizu stanja konkurencije tržišta izabranih prehrambenih proizvoda koju je započela početkom prošle godine, potvrđeno je za Bloomberg Adriju u ovoj instituciji.
Na jednom od predstavljanja izvještaja o inflaciji guverner Tabaković je rekla da su suštinski problemi monopol i konkurencija. Ona je tada rekla da dok ne otvorimo karte ko i koliko ima prave troškove, a da ne ugrozimo tržišnu ekonomiju, teško da možemo da riješimo problem cijena hrane.
Guverner je sredinom avgusta prošle godine javno prozvala trgovce da su im marže previsoke i da tako usporavaju pad inflacije, koja je u drugoj polovini godine krenula da pada pošto je dostigla vrhunac od 16,2 odsto. Tada je pozvala Komisiju za zaštitu konkurencije, nadležnu za praćenje stanja na tržištu u Srbiji, da opet uradi sektorsku analizu kako bi se ustanovilo šta je uzrok povećanja trgovinskih marži u periodu 2019 - 2022. godine.
Država se u međuvremnu umiješala i organizovala akciju Bolja cijena, u kojoj je ograničila cijene desetina namirnica.
Stojković kaže da kod trgovaca postoji koliko-toliko konkurencija, a kod proizvođača mljekara, uljara ili šećerana postoji samo nekoliko igrača i tu prema njegovom mišljenju leži problem.
Niko ne brani novim trgovinskim lancima da uđu na tržište. Početkom dvehiljaditih imali smo restriktivnu politiku prema stranim trgovinskim lancima u smislu administrativnih obaveza i zato smo čekali prvu pravu veliku stranu investiciju u maloprodaji do 2011. kada je došao Delhaize.
Naša trgovina je postala interesantna devedestih godina kada su Carrfour i Cora razmišljali da uđu na tržište, ali je tada Srbija administrativnim igrarijama zatvorili tržište. Sada vjerovatno trpimo posljedice toga, iako su tržišni uslovi jednaki za sve.