.webp){kind=icon}
Dok savremene poslovne prilike stvaraju potrebu za sve većom specijalizacijom u različitim oblastima rada, sticanje višeg stepena obrazovanja ne isplati se svim kadrovima jednako - daleko od toga. Zvanična statistika pokazuje da sa najvišim završenim stepenom obrazovanja u Srbiji najniže plate u prosjeku imaju zaposleni upravo u obrazovanju. Sa druge strane - među onima koji imaju samo osnovno obrazovanje ili ni toliko - rekorderi su zaposleni u rudarskom sektoru.
Prema posljednjem izvještaju Republičkog zavoda za statistiku (RZS) za septembar 2023, prosječna neto zarada u oblasti obrazovanja iznosila je oko 91.200 dinara kod zaposlenih koji imaju stečen sedmi i osmi nivo stručnog obrazovanja.
Poređenja radi, sektor informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), kao ubjedljivi pobjednik u ovoj kategoriji, zabilježio je prosjek od preko 250.000 dinara, a iza njih na ljestvici su se našli radnici u finansijama i osiguranju, sa iznosom nižim za gotovo 80.000 dinara, to jest prosječnom neto zaradom od 171.000.
Plate u obrazovanju bliže minimalcu, kadrova - negdje premalo, negdje previše
Najobrazovaniji kadar u prosjveti ovaj neslavni rezultat bilježi treću godinu zaredom. U 2022. prosječna plata im je bila oko 78.200 dinara u neto iznosu, a godinu prije 72.400. Treba reći i da je u septembru prosvjetni radnik u Srbiji u prosjeku zaradio nešto manje od 81.000 dinara - manje od republičkog prosjeka, koji je tada bio preko 85.000 dinara.
Depositphotos
"Prije izvjesnog vremena sam sa kolegama sproveo jednu vježbicu u kojoj smo upoređivali odnos prosječne plate u obrazovnom sektoru i minimalne zarade i utvrdili smo da je prosjek 2,4 puta veći od minimalca. Sada je ta razlika smanjena i prosječna plata u obrazovanju je za svega 80 odsto viša od minimalca", kaže dr Dragan Aleksić sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
Kako navodi, ovo povlači politička i pitanja reforme tog sektora, u kom radi veliki broj ljudi. "U domenu predškolskog obrazovanja imamo malo ljudi, ali ih zato u osnovnom i djelimično srednjem obrazovanju ima previše. U manjim mjestima se drži nastava za pet ili deset učenika."
Aleksić ističe da bi zarade navodno trebalo da rastu u skladu sa inflacijom, ali da to nije slučaj. "Čak i sa ovogodišnjim povećanjem od 10 odsto, to je nedovoljno da se nadomjesti rast potrošačkih cijena. Jednostavno, situacija je takva da nikom ne poželite da bude u nastavi, a sve je primjetnije da mladi i ne žele da se bave ovim poslom", zaključuje sagovornik Bloomberg Adrije.
Prinos od obrazovanja
Kome se i koliko isplati edukacija? Prinos od investicija u obrazovanje - kao mjera količine novca koja je stečena za određeni, prethodno uloženi novac - u načelu je visok u zemljama u razvoju. Ovaj povrat stoga može biti koristan pokazatelj efikasnosti obrazovnog sistema i podsticaj za pojedince da ulažu u sticanje višeg stepena obrazovanja.
Državna statistika pokazuje da kategorija "ostale uslužne delatnosti" bilježi najniža prosječna primanja u četiri kategorije kvalifikacije (lica bez stečenog osnovnog obrazovanja i nivo jedan, nivo dva, nivo tri i nivo četiri). Pritom je razlika u primanjima između najnižeg i četvrtog nivoa tek oko 3.500 dinara, što ukazuje na niske prosječne prinose od obrazovanja u ovim kategorijama.
Depositphotos
Ako se vratimo na IKT - koji tradicionalno bilježi najviše prosječne plate u zemlji iz mjeseca u mjesec - vidjećemo da je razlika u platama između najnižeg nivoa kvalifikacije (oko 68.700 dinara) i četvrtog (približno 164.700 dinara) skoro 240 odsto.
Kako Aleksić ističe, obično se najviše pažnje poklanja prinosu od fakultetskog obrazovanja, to jest poređenju četvrtog (srednje obrazovanje) i šestog nivoa (visoko obrazovanje). Dodaje da tako u Srbiji prinos od fakultetskog obrazovanja, šire gledano (posmatrajući sve djelatnosti u zemlji zajedno), iznosi 47 odsto, dok je na svjetskom nivou on oko 26 odsto. Prema njegovim očekivanjima, kako se zemlja bude razvijala, tako će i stopa prinosa na visoko obrazovanje padati.
Zasad zvanični brojevi pokazuju da je najveća stopa na fakultetsko obrazovanje u sektoru nekretnina (preko 87 odsto), a poslije njega slijedi upravo pomenuta oblast ostalih uslužnih djelatnosti (skoro 82 odsto), koja se u nižim stepenima obrazovanja nije tako dobro pokazala. Najmanji prinos od visokog obrazovanja u proseku ostvaruje oblast snabdjievanja električnom energijom, gasom, parom i klimatizacije - oko 14,6 odsto.
IKT: zarade vjerovatno i veće nego što se misli, rodna ravnopravnost u sektoru i dalje upitna
Kada je riječ o pomenutom IKT-u i proseku od 250.000 dinara u najvišoj kategoriji kvalifikacije, Aleksić smatra da je to potcijenjeno i da su zarade zapravo mnogo veće.
"Razlog je što postoji dosta prostora za manipulaciju u pogledu administrativnih procesa - razlike između toga da li otvarate preduzetničku radnju ili društvo sa ograničenom odgovornošću, pa onda imate isplate bonusa, trinaeste plate... Nema šanse da je prosječna zarada za one sa najvišim nivoom kvalifikacije u IKT-u 2.000 evra. Pokušajte da zaposlite nekog iskusnog senior programera za platu ispod 4.000-5.000 evra, teško da ćete naći takvog", ocjenjuje on.
Depositphotos
Na suprotnom kraju kvalifikacionog spektra - u grupi zaposlenih koji imaju stečeno samo osnovno obrazovanje ili ni to - IKT se takođe dobro drži, sa prosječnom platom oko 68.700 dinara. Bolji rezultat od njih u ovoj kategoriji imaju samo radnici u sektoru rudarstva - sa prosjekom nešto većim od 73.000 dinara. "Očekivano je da rudarstvo prednjači, imajući u vidu težinu posla, zbog čega ostvaruju i beneficirani radni staž."
Ono što se iz izvještaja RZS-a takođe izdvaja kao opšta tendencija jeste da se razlika u prosječnim platama između muškaraca i žena povećava sa sve višim stepenom obrazovanja. Tako je u kategoriji sedmog i osmog nivoa kvalifikacije ta razlika oko 40.000 dinara.
"Ako imate situaciju da su žene kvalifikovanije - u prosjeku se školuju godinu i po dana više od muškaraca - a da muškarci imaju za oko 12, 13 odsto veću zaradu, onda je jasno da je to klasičan primjer diskriminacije. U okviru viših nivoa kvalifikacije - šesti, sedmi i osmi - izražena je vertikalna diskriminacija, što znači da muškarci lakše napreduju", objašnjava Aleksić.
Depositphotos
Navodi da je tako u visokom obrazovanju zaposleno više žena, ali da su na glavnim rukovodećih pozicijama muškarci. "Dekani i prodekani su u 90 odsto slučajeva muškarci. Zanimljivo je da i u IT-ju - za koji se to možda ne bi očekivalo - žene su drastično manje zastupljene u top menadžmentu", napominje sagovornik Bloomberg Adrije.
