Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine, odnosno stručni tim koji bi angažovali, trebalo bi da uradi detaljnu analizu strukture cijena, kao i analizu koliko su cijene određenih proizvoda porasle. Potrošači moraju da budu svjesni da imaju moć, a to je moć da neke proizvode ne kupuju, smatra Dragan Stojković, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
Stojković za Bloomberg Adriju kaže da ukoliko bi potrošači jasno znali koji su proizvodi pretjerano i neopravdano poskupjeli, mogli bi da se orijentišu na druge brendove, trgovinske marke ili komplementarne proizvode. Ovde bi, kako ističe, do izražaja trebalo da dođu organizovani potrošački napori i njihov uticaj.
- Kako se objašnjava to da su u Srbiji cijene hrane od pandemije do danas porasle u prosjeku za 48 odsto?
Cijene hrane su, pored energenata, najviše porasle i u drugim zemljama. One su postale glavni pokretači inflacije, nakon što je energetski cjenovni udar oslabio. Potrošači ne reaguju na povećanje cijena hrane smanjenjem količina koje kupuju u mjeri u kojoj reaguju kod mnogih drugih proizvoda, to jest tražnja za prehrambenim proizvodima je manje elastična na promjene cijena. Mnogi proizvođači to znaju i koriste priliku da povećaju cijene više nego što to zahtijeva povećanje troškova proizvodnje.
- Koliko trgovačke marže utiču na to i kolike su marže u Srbiji u odnosu na EU?
Trgovačke marže u Srbiji, a pogotovo kada su u pitanju marže kod prehrambenih proizvoda, jesu područje koje treba temeljno analizirati i istražiti. Odavno nije urađena ozbiljna analiza trgovačkih marži ili analiza strukture cijena određenih proizvoda. Analiza strukture cijena je mnogo značajnija jer se pomoću nje može vidjeti ko ima glavni uticaj na visinu cijene, a to često nisu trgovci. Neophodno je da se uradi projekat koji će analizirati strukturu cijena, jer već godinama postoji dosta nejasnoće po ovom pitanju i javlja se dosta proizvoljnih tumačenja, pa i manipulacija.
Lična arhiva Dragan Stojković
Bilo bi zanimljivo kada bismo mogli precizno da kažemo kako izgleda struktura cijena nekih osnovnih prehrambenih proizvoda. Često se percipira da trgovci uzrokuju povećanje cijena, ali je istina često na drugoj strani. Bilo bi interesantno da se vidi koliko u strukturi cijene nekih osnovnih životnih namirnica učestvuju primarni proizvođači (poljoprivrednici koji npr. proizvode suncokret ili mlijeko), koliko prerađivači u prehrambenoj industriji (uljare ili mljekare), a koliko trgovci (veleprodavci ili maloprodavci).
Kada je u pitanju visina trgovačke marže, ona pored profita sadrži i troškove poslovanja trgovaca. Kada su trgovci nedovoljno efikasni njihovi troškovi poslovanja su veći i samim tim izazivaju veći pritisak na marže. Naša trgovina je manje efikasna od trgovine pojedinih razvijenih zemalja i zato dolazi do razlika u maržama. Međutim, treba reći da je ovaj gep smanjen u proteklom periodu. Trgovačke marže zavise i od maloprodajnih formata koji dominiraju na tržištu. Diskonteri pružaju značajno manji nivo usluga u odnosu na supermarkete i njihove marže su, između ostalog, i zbog toga dosta niže. Učešće trgovinske marke u asortimanu koje je niže kod nas nego u razvijenim zemljama takođe utiče na visinu marže. Brojni drugi faktori takođe utiču na trgovačke marže.
- Da li je opravdan aprilski rast cijena hrane od 23 odsto u trenutku kada imamo pad inflacije sa martovskih 16,2 na 15,1 odsto? Koje su to namirnice ili proizvodi koji najviše vuku rast cijena?
Povećanje cijena prehrambenih proizvoda u iznosu koji je naveden najvjerovatnije nije opravdan. Trebalo bi da se uradi detaljna analiza da bi moglo precizno da se kaže, ali je očito da su neka poskupljenja izazvana željom pojedinih učesnika na tržištu da više zarade, a i da se dodatno osiguraju od neizvjesnosti.
Pojedine cijene prate kretanja na svjetskim berzama, ali ono što može da se vidi je da se kretanje cijena nagore redovno prati, ali da kada cijene padnu na svjetskim berzama, to smanjene kod nas mnogo sporije dolazi ili ne dođe. Na primjer, cijena suncokretovog ulja je pala za 50 odsto u odnosu na prošlu godinu na svjetskim berzama, ali se to smanjenje cijena kod nas nije osjetilo.
- Ko treba da kontroliše rast cijena i ima li ovdje posla za Komisiju za zaštitu konkurencije?
Cijene treba da reguliše tržište i ono je na dugi rok najbolji regulator cijena. Međutim, potrebno je da se obezbijedi da postoji konkurencija na tržištu. Komisija za zaštitu konkurencije ima zadatak da prati da li se negdje narušava konkurencija, tj. da li dolazi do zloupotrebe dominantnog položaja na tržištu i da reaguje. Posebno su interesantni sektori gdje je oligopolski položaj na tržištu tj. gdje postoji samo nekoliko proizvođača proizvoda koji su od kritične važnosti za potrošače.
.webp){kind=icon}
