Kad razgovaram sa svojim tinejdžericama o njihovoj budućnosti i karijerama, shvaćam da govorimo različitim jezicima. One rastu u tehnološki najnaprednijem trenutku u povijesti planeta, koristeći alate koji nisu postojali do prije samo godinu dana, a koji će za nekoliko mjeseci već biti "stariji modeli"; dok moj referentni okvir još uvijek polazi od obrazovanja kao stabilnog oblika: završiti školu, steći znanje i izgraditi karijeru. Međutim, s obzirom na činjenicu da se njihov svijet brzo mijenja, gotovo intuitivno, i da teško možemo pratiti korak s njima, čini mi se da je moju logiku sve teže uklopiti u stvarnost tržišta rada i potražnju za novim kompetencijama – AI kompetencijama.
Kako se nadopunjuju generacija Z I GenAI?
Generacija Z trenutačno je najzastupljenija na tržištu rada i ulazi u svijet profesionalnih izazova baš kada umjetna inteligencija postaje ključni alat u mnogim industrijama. Odrastajući s tehnologijom, pripadnici ove generacije već intuitivno koriste umjetnu inteligenciju u svakodnevnom životu, a sada je pitanje kako će to utjecati na njihove vještine i način rada. S obzirom na njihovu visoku digitalnu pismenost, generacija Z spremna je oblikovati budućnost rada i pokazati kako se umjetna inteligencija može koristiti za poboljšanje produktivnosti i razvoja. Istraživanje "Competetitiveness in the age of GenAI and Generation Z. Economic of Enterprise" donosi sljedeće podatke
- 94 posto pripadnika Gen Z koristi AI
- 66 posto koristi ga svakodnevno
- 65 posto nema nikakvu formalnu edukaciju o AI-u – ni na fakultetu ni na poslu
Unatoč očitom nedostatku institucionalnog obrazovanja, sve veći broj mladih očekuje rad u organizacijama koje koriste umjetnu inteligenciju, ali istovremeno navode da tijekom obrazovanja nisu primili sustavnu obuku za njezino korištenje. To postavlja pitanje prati li obrazovni sustav dovoljno brzo promjene na tržištu rada. Istraživanje također pokazuje da GenAI najviše pomaže u tehničkim i istraživačkim zadacima, dok znatno manje pridonosi razvoju komunikacijskih i pregovaračkih vještina. Upravo se te vještine, međutim, i dalje smatraju ključnima za dugoročnu konkurentnost na tržištu rada, što dodatno naglašava važnost obrazovnog sustava u njihovu razvoju. Zanimljivo je da mladi stručnjaci i dalje više traže pomoć od kolega i menadžera nego od AI sustava kada se suoče s neizvjesnošću na poslu. To pokazuje da umjetna inteligencija može biti moćan alat za učenje, ali ne zamjenjuje ulogu mentora i obrazovnih institucija.
Što kaže svjetska statistika?
U svom „Izvješću o budućnosti poslova“ Svjetski ekonomski forum navodi da će se oko 39 posto vještina koje su danas relevantne na tržištu rada promijeniti do 2030. godine, zbog automatizacije i primjene AI tehnologija. To dokazuje činjenica da polovica menadžera za zapošljavanje kaže da ne bi zaposlili nekoga bez AI vještina, ali i da radnici proširuju svoj skup vještina, posebno u području umjetne inteligencije. Od 2023. godine broj takvih vještina koje su članovi LinkedIna dodali svojim profilima porastao je za čak 177 posto. A još jedan podatak koji govori u prilog nužnosti poznavanja AI-a i GenAI-a dolazi iz LinkedInova prošlogodišnjeg „Izvješća o promjenama u radu“ i kaže da je 51 posto tvrtki koje su usvojile GenAI prijavilo povećanje prihoda od 10 posto ili više. Koristeći uvide više od milijarde stručnjaka i 69 milijuna tvrtki na LinkedInu, ovo izvješće otkriva da je val promjena na slučajnom mjestu koje donosi umjetna inteligencija u punom jeku: stopa kojom članovi LinkedIna dodaju nove vještine svojim profilima porasla je za 140 posto, dok 88 posto članova višeg menadžmenta vjeruje da je ubrzanje korištenja umjetne inteligencije u poslovanju od najveće važnosti u sljedećoj godini.
Srbija: Broj oglasa za posao u kojima se traže vještine vezane uz umjetnu inteligenciju porastao je za 81 posto
Promjene u strukturi oglasa za posao jasno upućuju na to da se tržište rada u Srbiji nalazi u ranoj, ali stabilnoj fazi transformacije umjetne inteligencije, a ta faza ima izravne implikacije na obrazovni sustav, prema Infostudu, jednoj od najvećih platformi za zapošljavanje u Srbiji.
"Na temelju analize oglasa objavljenih na platformi Infostud tijekom 2024. i 2025. godine, broj oglasa u kojima se traže vještine umjetne inteligencije povećao se sa 192 na 347, tj. za 81 posto. Istovremeno, ukupan broj oglasa smanjio se na godišnjoj razini, pa je udio oglasa za umjetnu inteligenciju porastao s 0,26 na 0,55 posto. To znači da potražnja za tim kompetencijama raste čak i u uvjetima usporavanja tržišta, ali govorimo i o trendu koji je još uvijek u ranoj fazi i daleko od masovne primjene.
Za sada je umjetna inteligencija najtraženija u IT sektoru, gdje je udio takvih oglasa porastao s 3,37 na 7,04 posto, ali jednako važan signal je da rast više nije ograničen samo na tehnološke tvrtke. Financije, osiguranje i telekomunikacije također su zabilježile veći broj oglasa, što pokazuje da umjetna inteligencija postaje alat za unapređenje poslovanja u industrijama koje tradicionalno nisu bile nositelji digitalne transformacije. To mijenja prirodu potrebnih kompetencija – uz klasične razvojne pozicije, „Sve više traženih uloga vezano je uz analizu podataka, poslovno inteligenciju i razvoj u Pythonu, tj. poslove u kojima se umjetna inteligencija koristi kao dio svakodnevnog rada, a ne kao zasebna specijalizacija“, kaže za Bloomberg Adriju Miloš Turinski, viši PR menadžer u Infostudu.
Dodaje da je posebno važno što su se tijekom 2025. u većem broju pojavile specijalizirane pozicije poput AI inženjera i ML inženjera, kojih 2024. praktički nije bilo, te da je to jasan signal da tržište prelazi iz faze eksperimentiranja u fazu sistemske primjene, ali i da će transformacija uglavnom ići kroz promjenu postojećih zanimanja, a ne samo kroz otvaranje potpuno novih.
"Jaz između obrazovnog sustava i potreba tržišta rada postoji već dugo, a ubrzanjem tehnoloških promjena postaje sve vidljiviji. Poslodavci danas sve manje traže usko profilirane stručnjake, a sve češće kombinaciju domena i sposobnosti rada s podacima, automatizacije i modernih digitalnih alata. Taj se jaz može smanjiti fleksibilnijim modelima učenja, programima obuke tijekom karijere i intenzivnijom suradnjom između gospodarstva i obrazovnih institucija. AI pismenost ima potencijal postati jedan od čimbenika konkurentnosti cijelog gospodarstva, jer njezina primjena više nije ograničena samo na IT sektor. Kako se ovi alati budu uvodili u svakodnevne poslovne procese, razlika između tvrtki i tržišta bit će brzina i kvaliteta njihove implementacije, a ne puka dostupnost tehnologije", naglašava Turinski i dodaje da je čak i u scenariju usporavanja globalnog tržišta umjetne inteligencije teško očekivati povratak na prethodno stanje kada su u pitanju potrebne vještine. „Oglasi već pokazuju da umjetna inteligencija postaje dio standardnih zahtjeva u nizu IT i podatkovnih pozicija, što znači da se struktura potrebnih kompetencija trajno mijenja.“
Infobip, iskustvo tvrtke: Zašto je budućnost u pristupu filozofije „AI first“?
Kako umjetna inteligencija sve više oblikuje tržište rada i mijenja način na koji učimo, radimo i razvijamo karijere, postalo je jasno da obrazovni sustavi ne mogu djelovati izolirano od poslovnog sektora. Upravo kada se obrazovanje i praksa spoje, pojavljuju se najrelevantniji uvidi o tome koje su kompetencije zaista potrebne u eri umjetne inteligencije. U tom kontekstu, iskustva tvrtki koje aktivno implementiraju umjetnu inteligenciju u svoje poslovanje mogu biti pokazatelj smjera u kojem će se razvijati tržište rada i obrazovanje. Jedan takav primjer je Infobip.
Marin Bezić, potpredsjednik za ljudske resurse, objašnjava da se unutar te tvrtke primjena AI alata značajno razvila u posljednjih nekoliko godina. Iako su se i prije bavili umjetnom inteligencijom, danas im je strateški cilj postati tvrtka "AI-first", u kojoj tehnologija i ljudski potencijal sinergijski djeluju.
!Pokrenuli smo i program AI ambasador, s ciljem da svaki zaposlenik s vremenom postane ambasador naše AI-first kulture. Osim toga, u posljednjih šest do osam mjeseci dramatično smo povećali korištenje Claude alata u svim funkcijama – od inženjerstva, upravljanja proizvodima, prodaje, podrške, marketinga i drugih sektora. Učinak je već jasno vidljiv, na brojnim zadacima postižemo više od deset puta veće uštede vremena, brze inovacije i bolje donošenje odluka", ističe Bezić. Ovakav pristup izravno utječe na profile kandidata koje tvrtka traži. Danas se sve više cijene pojedinci koji ne samo da razumiju AI već ga aktivno primjenjuju u svakodnevnim zadacima.
Ključne kompetencije uključuju sposobnost brzog učenja, prilagodljivost i proaktivan pristup radu, pri čemu su meke vještine i tehničko znanje jednako važni. Promjene su već vidljive u profilima koji zapošljavaju, a naglasak se pomiče s formalnih kvalifikacija na praktičnu primjenu znanja i način razmišljanja. "Istovremeno, stvarnost je takva da objektivno postoji premalo mladih talenata, a njihove su mogućnosti danas znatno veće nego prije, posebno u IT sektoru. Upravo zato brendiranje poslodavca postaje strateško pitanje – tvrtke moraju jasno komunicirati svoju svrhu, mogućnosti razvoja i kulturu ako žele privući i zadržati vrhunske ljude", kažu u Infobipu.
Pogotovo jer GenAI mijenja način na koji timovi rade u cijelosti. GenAI znatno povećava produktivnost ubrzavanjem razvoja, prodaje i marketinga – ono što je nekad trajalo mjesecima sada se postiže u danima. Učinkovitost mjerimo kroz konkretne „slučajeve upotrebe“, fokusirajući se na uštedu vremena, rast prihoda i bolje korisničko iskustvo, s agilnom organizacijom kroz Unfix model timova.
Uzimajući u obzir ove informacije, postavlja se logično pitanje: gdje pronaći kandidate s potrebnim kompetencijama i prate li formalni obrazovni sustavi u Adria regiji i Hrvatskoj potrebe tržišta rada? Praktično iskustvo ove tvrtke potvrđuje da formalni obrazovni sustavi u regiji često ne prate dovoljno brzo razvoj tehnologije, posebno u području umjetne inteligencije. Iako pružaju dobru teorijsku osnovu, vidljiv je jaz između akademskog znanja i konkretnih vještina potrebnih na tržištu rada.
"U budućnosti će sposobnost korištenja umjetne inteligencije biti jednako važna kao i poznavanje rada na računalu ili internetu. Oni koji posjeduju ovu kompetenciju bit će konkurentniji na tržištu rada, a dodatni izazov je što se umjetna inteligencija vrlo brzo razvija – znanje stečeno prije dvije ili tri godine možda je već djelomično zastarjelo. Pojavljuju se i nova zanimanja, poput podatkovnih inženjera, inženjera umjetne inteligencije ili stručnjaka za integraciju modela, za koje obrazovni sustavi često nemaju dovoljno agilne kurikulume. Zato je ključna jača veza između akademskog i poslovnog sektora", kaže Marin Bezić za Bloomberg Adriju.
Ističe da tvrtke poput Infobipa mogu pridonijeti obrazovanju mladih kontinuiranim obrazovanjem, AI upskilling, mentorstvo i programe mobilnosti koji razvijaju praktične vještine. Također, kvalitetnim programima stažiranja nude mladima ne samo iskustvo već i dugoročni razvoj i početak karijere.
Bloomberg Businessweek Adria
Razina pismenosti u području umjetne inteligencije izravno utječe na konkurentnost gospodarstva, prema Infobipu, te dodaju da iako Europa ponekad sporije inovira zbog propisa, istovremeno ima prednost u kvalitetnom obrazovanju i stručnom osoblju. Jaz sa SAD-om i Kinom postupno se smanjuje zahvaljujući rastu startup ekosustava i ulaganjima u umjetnu inteligenciju, poluvodiče i oblak kroz inicijative poput IPCEI-ja. Također navode da Infobip aktivno sudjeluje u oblikovanju europske strategije za umjetnu inteligenciju kroz radne skupine EU i projekte poput EDIH Adrije, usmjerene na digitalnu transformaciju tvrtki i javnog sektora.
"Obrazovanje u području umjetne inteligencije danas je ključni strateški čimbenik gospodarskog razvoja. Umjetna inteligencija ne mijenja samo tehnologiju već i strukturu rada te načine na koje tvrtke i cijelo gospodarstvo stvaraju vrijednost kroz povećanu produktivnost, inovacije i svoju globalnu konkurentnost. Globalna istraživanja potvrđuju važnost obrazovanja o umjetnoj inteligenciji u tom kontekstu. Primjer je analiza Svjetskog gospodarskog foruma – više od 10 milijuna radnih mjesta pokazuje da kandidati s vještinama umjetne inteligencije primaju u prosjeku 23% veću ponuđenu plaću od kandidata bez tih vještina, što implicira da tržište rada već sada više cijeni znanje o umjetnoj inteligenciji nego formalne kvalifikacije. Također, njihova analiza pokazuje da je usavršavanje najraširenija strategija koju organizacije namjeravaju primijeniti, čak 85% poslodavaca planira usmjeriti resurse u to. Osim toga, automatizacija procesa i zadataka predviđa se kao druga najčešća strategija, a većina poslodavaca planira zaposliti ljude s traženim, novim vještinama".
Bloomberg Businessweek Adria
Infobip naglašava da aktivno surađuju s akademskom zajednicom kako bi smanjili jaz između obrazovanja i tržišta rada. Surađuju s domaćim fakultetima kroz projekte s tehničkim fakultetima poput FER-a, gdje su studenti u suradnji s njihovim timovima razvijali konkretna rješenja, uključujući chatbot sustave. Takvi projekti studentima daju priliku za rad na stvarnim izazovima, a tvrtki olakšavaju prepoznavanje mladih talenata.
"Vjerujemo da je model suradnje koji uključuje zajedničke projekte, gostujuća predavanja, mentorstvo i praksu najučinkovitiji način povezivanja obrazovanja i tržišta rada", zaključuje Marin Bezić, potpredsjednik za ljudske resurse u Infobipu.
Kako se uči AI?
OECD navodi da više od 70 posto mladih starijih od 16 godina već koristi generativne AI alate u učenju ili svakodnevnim aktivnostima, iako obrazovni sustavi još nemaju jasne smjernice o tome kako ih integrirati u nastavu. Dakle, Gen AI više nije samo tehnološki dodatak već je počeo oblikovati obrazovne prakse diljem svijeta. Međutim, istraživanje OECD-a „Digital Education Outlook 2026“ pokazuje da uspješno dovršavanje zadataka uz pomoć generativne umjetne inteligencije ne znači nužno napredak u znanju. AI alati mogu poboljšati kvalitetu studentskog rada, ali ta prednost nestaje kada studenti ostanu bez pristupa umjetnoj inteligenciji na ispitima. Problem zapravo nastaje jer se kognitivni napori prenose na chatbotove, što može dovesti do „metakognitivne lijenosti“, tj. slabijeg razvoja samostalnog mišljenja. Ali nije sve tako crno. Istraživanje također kaže da kada se GenAI integrira s jasnom pedagoškom svrhom, rezultati dovode do poboljšanja u učenju, te razvoja kritičkog mišljenja, kreativnosti i suradnje. Zato je OECD-ova preporuka zemljama i njihovim obrazovnim sustavima da potiču razvoj alata generacije umjetne inteligencije namijenjenih obrazovanju, da stvore povjerljive i etičke politike koje štite privatnost te da osiguraju pravednu infrastrukturu.
Ne postoji download znanja
Dakle, umjetna inteligencija može biti snažan saveznik u obrazovanju, ali može i dati iluziju znanja. Prof. dr. sc. Danijela Ljubojević, znanstvena suradnica Instituta za pedagoška istraživanja u Beogradu, pomogla mi je razlikovati to dvoje.
Tehnologija je dovela do ubrzanja mnogih procesa. Međutim, ono što tehnologija ne može ubrzati su kognitivni procesi: razmišljanje, učenje, emocije. Ne postoji preuzimanje znanja, tvrdi Ljubojević i naglašava da je za učenje nečega potrebno vrijeme i razmišljanje o tome, te da to nije brz proces.
"Iluzija znanja nastaje kada učenik brzo primi gotove informacije, ali ne razumije kako je do njih došao, kada ne sudjeluje u procesu i kada svojim riječima ne može s razumijevanjem objasniti što se dogodilo. Brza i gotova rješenja vode do površnog znanja, dok dublje razumijevanje zahtijeva vrijeme i pametno korištenje alata. "Dodaje da uključivanje alata umjetne inteligencije u obrazovni sustav danas više nije stvar izbora, već pedagoške odgovornosti, jer škola ne može ostati izvan stvarnosti u kojoj učenici već žive i uče. "Ignoriranje njihove prisutnosti ne znači njihovu odsutnost, već davanje prostora nekontroliranoj (zlo)upotrebi.
"Dobar mač u rukama lošeg gospodara – zlo čini.“ Ova narodna mudrost u suvremenom tehnološkom kontekstu podsjeća nas na bitnu istinu: alat sam po sebi nije ni dobar ni loš; njegova vrijednost i posljedice ovise o tome tko ga koristi. Umjetna inteligencija nije ni prijetnja ni spasitelj obrazovanja, već samo alat. Upravo je zato ključno da obrazovni sustav preuzme inicijativu: prepozna potencijal umjetne inteligencije, ali i njezine rizike; osigura sustavnu obuku učitelja; ponudi jasne smjernice, pedagoške modele i etičke standarde primjene. Nikada ne smijemo zaboraviti da su alati umjetne inteligencije alati. Njihova je svrha promišljeno integrirati u nastavni proces, pod vodstvom kompetentnog učitelja koji ostaje nositelj odgovornosti, autoriteta i obrazovne svrhe".
Za učitelje je najveći izazov brzina promjena, dodaje Ljubojević, jer umjetna inteligencija nije postupno uvođena u obrazovanje, već se pojavila iznenada i ušla u učionice praktički preko noći. Umjetna inteligencija stigla je kao val koji je teško kontrolirati. A ako to ne usmjerimo, može izazvati ozbiljan kaos u načinu na koji učenici uče i stječu znanje. Međutim, pitanje je koliko su učitelji spremni za još jednu veliku transformaciju?
"Oni koji su manje upoznati s tehnologijom sada se suočavaju s učenjem nečega što im možda nije blisko – ali nema izbora. Nije jednostavno. Mnogi su već umorni od reformi, administracije i stalnih promjena, pa nova tehnološka revolucija djeluje kao dodatni teret za njih. S druge strane, učitelji koji su počeli koristiti umjetnu inteligenciju često brzo uvide njezinu praktičnu vrijednost. Može znatno olakšati administrativne poslove, ubrzati pripremu materijala i ostaviti više prostora za ono što je bit učiteljskog poziva, a to je rad s učenicima".
"Umjetna inteligencija postala je ‘skriveni’ konzultant za sve aspekte života, ne samo kao učitelj u učionici. Učenici je često koriste umjesto tražilice. Google više nije in. Prvo čemu se okreću kada traže odgovore na neka pitanja je ChatGPT.
"Nažalost, ChatGPT služi kao izvor informacija za učenike, a znamo da te informacije mogu biti i netočne“, naglašava prof. dr. Danijela Ljubojević i dodaje da ako učenici nisu u stanju kritički se povezati s danim odgovorima, postoji realan rizik da će se fikcija početi doživljavati kao činjenica i tada ćemo ući u fikcionaliziranu stvarnost. U takvom simuliranom svijetu budućnost je prilično nestabilna i ontološki kompromitirana. A budućnost izgrađena na neprovjerenim podacima nije samo nestabilna; ona je fundamentalno problematična jer dovodi u pitanje naše razumijevanje onoga što smatramo stvarnim i pouzdanim.
"Može li umjetna inteligencija tada razviti kritičko mišljenje? „Kada učenika stavimo u situaciju da analizira, evaluira (vrednuje) i stvara, tj. kombinira elemente u novu cjelinu, osmišljava nešto novo, generira nove ideje – radimo i na razvoju kritičkog mišljenja. Drugim riječima, kritičko mišljenje se ne razvija kada učenik samo dobije odgovor uz pomoć VI, već kada ga mora analizirati, procijeniti njegovu vrijednost i na temelju njega stvoriti nešto novo. Tek kada kombinira elemente u novu cjelinu, preispita argumente i generira vlastite ideje, govorimo o pravom učenju".
Ako želimo sustavni, a ne spontani pristup, nužni su nacionalni okvir i jasne smjernice za škole, kaže Ljubojević.“ U međunarodnom kontekstu već postoje različiti okviri i preporuke koji se bave odgovornom primjenom umjetne inteligencije u obrazovanju, etičkim standardima i zaštitom podataka. Međutim, svaki obrazovni sustav ima svoje specifičnosti, od programa poučavanja i učenja te metoda evaluacije do institucionalne kulture i tehničkih kapaciteta, stoga je važno prilagoditi međunarodne modele nacionalnom kontekstu. Bez jasnih smjernica, škole su prepuštene vlastitim tumačenjima, što dovodi do neujednačene prakse: negdje je GenAI potpuno zabranjen, negdje se koristi bez kriterija.
Nacionalni okvir ne bi trebao biti restriktivan dokument, već strateški vodič koji definira načela, odgovornosti i pedagoške ciljeve, ostavljajući školama prostor za fleksibilnu provedbu. Način na koji učimo mlade da razumiju, koriste i kritički procjenjuju umjetnu inteligenciju izravno utječe na buduću konkurentnost gospodarstva, otpornost na dezinformacije i kvalitetu demokratskih procesa.
Ako društvo razvija samo tehničke vještine i ignorira etičke, kritičke i informacijske dimenzije, riskira dobivanje generacija korisnika tehnologije, ali ne i njezinog promišljenog dizajna. S druge strane, sustav koji sustavno ulaže u pismenost u području umjetne inteligencije, kako u učenika tako i nastavnika, gradi ljudski kapital sposoban za inovacije, ali i za prepoznavanje rizika. Drugim riječima, pitanje nije hoćemo li imati tehnologiju, već hoćemo li imati društvo koje je razumije. A to je već pitanje dugoročne strategije, ne samo školske reforme.“
Zašto je Slovenija lider u obrazovanju o umjetnoj inteligenciji i gdje sustav zapinje?
Umjetna inteligencija u Sloveniji trenutačno je najdublje integrirana u visoko obrazovanje u usporedbi s drugim zemljama jadranske regije, dok je na nižim razinama obrazovanja još uvijek u fazi razvoja. Profesor Sašo Džeroski, tehnički koordinator projekta SLAIFi i voditelj Odjela za tehnologije znanja na Institutu „Jožef Stefan“ u Ljubljani, smatra da zemlja ima dobru osnovu za pretvaranje umjetne inteligencije u važan stup svoje gospodarske konkurentnosti – ali samo ako uspije proširiti znanje izvan akademskih krugova.
"Teme umjetne inteligencije dobro su zastupljene u visokom obrazovanju kroz posebne predmete i studijske programe u područjima računarstva, znanosti o podacima i inženjerstva, kao i kroz nastavu usmjerenu na istraživanje. Istraživači s Instituta ‘Jožef Stefan’ aktivno pridonose ovom ekosustavu kroz nastavu na sveučilišnoj razini (preddiplomski, magistarski i doktorski studiji), kao i kroz mentorstvo studenata u završnim radovima, stažiranju i istraživačkim projektima. Posebno važan stup je Međunarodna poslijediplomska škola ‘Jožef Stefan’ koja pruža snažno interdisciplinarno okruženje i integrira umjetnu inteligenciju u magistarske i doktorske programe informacijskih i komunikacijskih tehnologija, nanoznanosti, senzorskih tehnologija i ekotehnologija".
S druge strane, u osnovnim i srednjim školama aktivnosti vezane uz umjetnu inteligenciju još su uvijek fragmentirane i uglavnom se provode kroz pilot-programe, izvannastavne aktivnosti i pojedinačne školske inicijative, ali ne i kroz sistemski dio kurikuluma.
I u Sloveniji i diljem Europe raste svijest da će kompetencije umjetne inteligencije postati ključne vještine za buduće tržište rada, ali i za društvo u cjelini. Međutim, profesor Džeroski smatra da je realnije integrirati pismenost u području umjetne inteligencije u više predmeta, uz podršku modernih digitalnih obrazovnih okvira:
"Trenutačno se provode značajne projektne aktivnosti vezane uz obrazovanje o umjetnoj inteligenciji, poput demokratizacije znanosti o podacima i strojnog učenja korištenjem pristupačnih softverskih alata s vizualnim sučeljima. Ključni izazov nije samo dizajn kurikuluma već i osposobljavanje učitelja, kvalitetni obrazovni materijali i dugoročna institucionalna podrška. Istraživačke institucije i sveučilišta mogu igrati važnu ulogu kroz stručnost i resurse, ali široka primjena zahtijeva kontinuiranu koordinaciju na nacionalnoj razini".
IRCAI također aktivno podržava razvoj mladih talenata, između ostalog i kroz organizaciju Međunarodne olimpijade umjetne inteligencije (IAIO 2026), koja okuplja 105 talentiranih srednjoškolaca iz 26 zemalja. Takve inicijative igraju ključnu ulogu u razvoju interesa i kompetencija u području umjetne inteligencije mnogo prije upisa na sveučilište.
Sve je to važno jer je obrazovanje o umjetnoj inteligenciji izravno povezano s gospodarskom konkurentnošću, posebno za manja gospodarstva poput Slovenije. Pridonosi većoj produktivnosti, učinkovitijem usvajanju novih tehnologija u tvrtkama i javnom sektoru, ali i povećava sposobnost zemlje da privuče međunarodna ulaganja.
Za Sloveniju, obrazovanje o umjetnoj inteligenciji nije samo pitanje stvaranja stručnjaka za umjetnu inteligenciju. Jednako je važno razviti široku pismenost o umjetnoj inteligenciji u raznim profesijama i sektorima, kako bi se umjetna inteligencija mogla odgovorno i u velikim razmjerima primjenjivati u svim segmentima društva. U tom kontekstu, JSI se također bavi potrebom za industrijski relevantnim vještinama umjetne inteligencije. Kroz projekt SLAIF – Slovenian AI Factory – razvit će se tečajevi i programi obuke za osposobljavanje nove generacije radne snage u kompetencijama umjetne inteligencije relevantnim za različite segmente slovenskog gospodarstva i društva.“
Iako je Slovenija trenutačno najnaprednija u integraciji obrazovanja o umjetnoj inteligenciji u regiji, još uvijek postoji jaz između potreba tržišta rada i vještina koje radna snaga može ponuditi. Profesor Džeroski naglašava da ovaj izazov ne može riješiti nijedan pojedinačni akter:
"Potrebna je koordinirana suradnja između sveučilišta, istraživačkih institucija i industrije. Sveučilišta pružaju formalno obrazovanje i studijske programe, istraživačke institucije donose vrhunsko znanje i mentorstvo, dok industrija donosi stvarne izazove i okruženje za primjenu. Učinkovita suradnja može imati različite oblike – zajedničke istraživačko-razvojne projekte, stažiranja, industrijske doktorate, zajedničko mentorstvo završnih radova i zajedničko stvaranje kurikuluma. Takvi mehanizmi osiguravaju da obrazovni sadržaj ostane usklađen s brzim znanstvenim razvojem i promjenjivim potrebama tržišta rada. Inicijative poput SLAIF-a upravo su usmjerene na jačanje i povezivanje izvrsnosti istraživanja i primijenjene obuke.“
Dodaje da Adria regija ima stvarni potencijal za razvoj zajedničkog okvira za obrazovanje o umjetnoj inteligenciji: "Zemlje regije dijele slične strukturne uvjete – relativno mala gospodarstva, ograničeno domaće tržište i potrebu za jačanjem konkurentnosti uz sprječavanje odljeva talenata. Ovi zajednički izazovi predstavljaju dobru osnovu za suradnju. Zajednički okvir mogao bi uskladiti standarde kompetencija, olakšati regionalnu mobilnost studenata i stručnjaka, kao i razmjenu obrazovnih resursa i osposobljavanje nastavnika. Također bi ojačao vidljivost regije i sudjelovanje u inicijativama EU za umjetnu inteligenciju. Međutim, takva inicijativa zahtijevala bi dugoročnu političku predanost, institucionalnu koordinaciju i kontinuirana ulaganja".
Brži od obrazovanja
Prikupljajući podatke za ovaj tekst i razmišljajući o obrazovanju koje čak ni sadašnjost ne može slijediti, počinjem shvaćati da možda ključ nesporazuma koji osjećam u razgovorima sa svojom djecom nije to što oni znaju više ili manje, već to što žive u svijetu koji više ne funkcionira po „starim“ pravilima. Dok sam ja naučila da je znanje nešto što se stječe, zaokružuje i nosi tijekom cijele karijere, oni ga doživljavaju kao nešto što se stalno mijenja, nadograđuje i dijeli sa strojevima. Shvaćam da odgovor nije birati između dva svijeta, već naučiti kako ih spojiti: zadržati dubinu misli i osjećaj učenja, a istovremeno prihvatiti brzinu, alate i neizvjesnost koja dolazi s njima. Jer pitanje više nije hoće li njihova budućnost izgledati drukčije od naše – već hoćemo li je uspjeti zajedno razumjeti. Zato obrazovni sustavi ne smiju ostati zatvoreni ili usporeni, jer inače više neće značiti ništa budućim generacijama.
.webp){kind=icon}
