Najveća svjetska berza je svoj put započela s tek pet dostupnih finansijskih instrumenata. Danas, New York Stock Exchange nudi preko 8.000 vrijednosnih papira, a njegova tržišna kapitalizacija nadmašuje tržišnu kapitalizaciju Frankfurtske berze, koja je najznačajnija u Njemačkoj, čak dvanaest puta.
Iako neuporedive u ovome trenutku, iz ugla nastanka i razvoja Njujorške, možemo posmatrati formalno postojanje Sarajevske berze, koja u julu mjesecu, nekoliko puta bilježi promet od nula konvertibilnih maraka. Univerzitetski profesor i analitičar Damir Bećirović, gostujući u emisiji Start Blooberg Adrie , ukazuje na razloge zbog kojih domaća berza nikada nije postigla veći značaj u okviru ukupnog financijskog sustava.
"Pa da, kao što smo samo rekli, njujorška berza je nastala ispod jednog drveta u ulici Wall Street, sa samo pet dionica u tom momentu, ali njen nastanak je bio ustvari evolutivna potreba, prirodna potreba rastuće kapitalističke ekonomije, dok je kod nas nastanak berze u stvari bio jedna administrativna odluka, rezultat procesa privatizacije nekadašnjih društvenih i državnih preduzeća. Jednostavno, morala se formirati neka platforma, odnosno berza za trgovanje tim dionicama. S obzirom na sam proces privatizacije i izgubljeni kredibilitet tržišta dionica koji su rezultat te i takve privatizacije, jasno je, dakle, da naša berza u principu ne može i nije obavljala funkciju koju bi trebalo voditi tog finansijskog sistema", istaknuo je Bećirović.
Očigledno je da je finansijski sistem u Bosni i Hercegovini izrazito usmjeren prema bankama, a bankarski kredit ostaje glavni izvor finansiranja za pojedince i kompanije. Nasuprot tome, u SAD-u je cilj većine kompanija inicijalna javna ponuda dionica, dok kod nas nema značajnijih privatnih kompanija koje planiraju takvu emisiju dionica ili obveznica. Razlozi za to su brojni, uključujući vanjske faktore kao što su regulatorne prepreke i pravna nesigurnost, ali postoje i unutarnji razlozi, kao što je nedostatak spremnosti domaćih kompanija za veću transparentnost i primjenu viših standarda korporativnog upravljanja.
Danas, domaće tržište kapitala uglavnom služi kao platforma za emisiju obveznica i trezorskih zapisa, koje uglavnom kupuju banke s velikim financijskim potencijalom, često uz pomoć depozita koji često premašuju vrijednost BDP-a.
Očito je da trenutačno tržište kapitala zadovoljava formu, ali ne i suštinu svoje uloge. Kako bismo to promijenili, potrebno je učiniti tržište kapitala konkurentnijim i privlačnijim kako za investitore, tako i za izdavatelje, tvrdi Bećirović. Prvi korak je stvaranje jedinstvenog tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini, ali i u cijelom regionu. Drugi korak je uvođenje tržišnog segmenta posebno za mala i srednja poduzeća, koja često čine većinu gospodarske aktivnosti. Ovo je posebno važno s obzirom na njihov ograničen pristup kreditiranju i više kamatne stope u usporedbi s velikim korporacijama.