Virtualni asistenti u Hrvatskoj mahom su visokoobrazovane žene koje imaju više od šest godina radnog iskustva u administrativnim zanimanjima, a sada svoje usluge nude preko vlastitih obrta ili tvrtki. Najčešće pomažu poduzetnicima s administracijom, operativom, organizacijom i marketingom. Potreba za njihovim uslugama raste, ali to ne znači da raste i potražnja za njima.
U prošloj je godini broj virtualnih asistenata u Hrvatskoj porastao za stotinu, pokazalo je nedavno objavljeno istraživanje Go2human Huba. Prema rezultatima tog istraživanja, u Hrvatskoj danas djeluje oko 400 virtualnih asistenata. Točan broj nemoguće je odrediti budući da ne postoji službeni registar.
Posao virtualnog asistenta nudi veliku fleksibilnost jer sami biraju kada će, s kime i odakle raditi. No iako im suradnja s virtualnim asistentima može donijeti znatne uštede i pomoći u rastu i razvoju poslovanja, većina poduzetnika radije bira preopterećenost nego inovaciju u poslovanju. Stoga potražnja za njihovom pomoći među hrvatskim poduzetnicima stagnira.
"Za razliku od Amerike, Indije i Filipina, u većini europskih zemalja je zanimanje virtualnog asistenta relativno novo. Nama je u ovom dijelu svijeta nažalost trebala pandemija da počnemo prihvaćati netradicionalne načine suradnje", rekla je za Bloomberg Adriju Sanja Veletanlić, osnivačica i voditeljica Go2human Huba.
Objasnila je i zašto potražnja za virtualnim asistentima ne raste sukladno rastu potreba za njima.
"Poduzetnicima je teško prepustiti dio svojih zadataka nekomu tko ne sjedi s njima u uredu, a nemaju mogućnosti, često ni potrebe, zaposliti osobu na puno radno vrijeme. I onda se muče i dalje sve rješavaju sami. Dodatno, neki bi se i upustili u takvu suradnju, ali nikada nisu naučili delegirati, pa kad probaju, prvi rezultati budu nezadovoljavajući i onda odustanu. Broj onih koji se odlučuju na suradnju s virtualnim asistentima u Hrvatskoj zato stagnira, pa tržište rada još ne treba paničariti. Trebat će još puno edukacije o delegiranju i ohrabrivanja poduzetnika na nove načine suradnje prije nego suradnje s virtualnim asistentima postanu uobičajene na našim prostorima."
Skeptičan čitatelj možda će zaključiti kako vjerojatno u toj priči postoji neka financijska zamka. No prema podacima iz istraživanja, prosječna cijena sata usluge virtualne asistencije u Hrvatskoj u ovoj godini iznosi 20,5 eura. Istina, to je porast u odnosu na 15,26 eura koliko je iznosio njihov radni sat 2020. godine, ali daleko je to od nepriuštivosti.
Dapače, virtualni asistenti naplaćuju isključivo efektivne, odnosno produktivne sate, što bi značilo kako u prosjeku naplate tri radna sata dnevno. Sukladno tome, prosječni mjesečni bruto prihod virtualnih asistenata iznosi 1.230 eura. Usporedbe radi, prosječna mjesečna neto plaća među pravnim osobama u Hrvatskoj je u travnju iznosila 1.122 eura. No to nije posao koji se radi kako bi se obogatilo.
Brojnost virtualnih asistenata povezana je i s ponudom i kvalitetom klasičnih poslova. Kada ljudi u tradicionalnom poslovnom okruženju ne pronalaze rješenje za sebe, okreću se novom. Inovacija se rijetko događa kada je sve savršeno. Zato ćemo veći broj virtualnih asistenata i drugih samozaposlenih vidjeti u ekonomijama koje je zahvatila kriza, tumači Veletanlić navodeći kako je Njemačka pri dnu Europe s manje od deset posto samozaposlenih, a Grčka s više od 30 posto pri vrhu.
Broj samozaposlenih u Europskoj uniji posljednjih je godina u padu. Prema posljednjim dostupnim podacima Statiste, u EU-u je 2021. godine bilo oko 26,9 milijuna samozaposlenih, a procjenjuje se kako ih je na vrhuncu, 2007. godine, bilo 29,2 milijuna.
"S jedne strane, na porast broja virtualnih asistenata u Hrvatskoj možemo gledati kao znak da nešto ne valja, no meni je draže to promatrati tako da imamo ljude koji suočeni s problemom ne odustaju lako. Bore se, stvaraju za sebe i svoje nešto bolje", kazala je osnivačica Go2human Huba koja je i sama korporativnu karijeru zamijenila onom virtualnog asistenta.
Istraživanje Huba pokazalo je kako su virtualni asistenti u Hrvatskoj uglavnom žene, njih čak 95 posto.
"Pretpostavljam da i u nova zanimanja prenosimo neke naučene obrasce, pa su tako asistenti puno češće žene, bez obzira jesu li virtualni ili ne. Zanimanje virtualnog asistenta je svojevrsni produžetak tradicionalnog zanimanja tajnice. Koliko smo muških tajnika nekada imali, a koliko ženskih? Muškarci bi ovaj posao mogli raditi jednako dobro kao i žene, no ne privlači ih kao žene. Žene će se puno prije odlučiti na samostalnu karijeru koja je bazirana na pomaganju drugima, dok će muškarci, ako se odluče pokrenuti nešto svoje, ciljati nešto drugo. Ima iznimaka, no rijetke su", tvrdi Veletanlić.
Doznajemo i kako u Hrvatskoj usluge virtualnih asistenata najčešće traže mali poduzetnici i vlasnici poduzeća, dok su u SAD-u to korporacije koje većinu asistenata uključuju u svoje timove.
"Možda je stvar u tome da različito mjerimo uspješnost. Jedni rast mjere brojem zaposlenih, drugi povećanjem dobiti. U Hrvatskoj su virtualni asistenti najtraženiji kod onih poduzetnika kojima ni inače nije stran outsourcing, poput onih koji se bave marketingom ili tehnologijom, ili pak kod onih koji su i sami samozaposleni i ne mogu si priuštiti zaposlenika", komentira Veletanlić.
Dotaknuli smo se i teme kako unaprijediti poziciju virtualnih asistenata u Hrvatskoj, a recept naše sugovornice ima tek nekoliko sastojaka – informiranje, edukacija poduzetnika, jasna komunikacija svih uključenih i specijaliziranje virtualnih asistenata jer "jedan virtualni asistent ne mora znati sve, a jedan poduzetnik može surađivati s više virtualnih asistenata".
U vremenima kada umjetna inteligencija dekonstruira stvarnost i priprema se to činiti još i više dolazimo do paradoksa da u razgovoru o razvoju nove grane virtualnog poslovanja moramo popričati i o njezinu opstanku. Ne bojte se za svoj posao, umjetna inteligencija sve će nas zamijeniti, istaknuo je futurist Ian Beacraft na Danima komunikacije. U tom je izlaganju izjavio kako će prvi posao izgubiti upravo virtualni asistenti i to se nije odnosilo na Siri, Alexu i njihove druge inačice, već na ove prave, ljudske, a virtualne.
"Ako se to dogodi, onda će puno veći broj zanimanja jednako tako nestati, pa će nam svima, uključujući i mene koja od toga živim, najmanji problem biti što nema virtualne asistencije", rekla je Veletanlić.
Međutim, ona ne vjeruje da će umjetna inteligencija izbrisati potrebu za virtualnim asistentima, bar ne u skorije vrijeme. "Virtualni asistenti često za druge rješavaju zadatke koji se ne mogu delegirati ni objasniti u jednoj rečenici ili jednostavnom promptu. Pomažemo poduzetnicima koji sami ne žele učiti nove alate ili nemaju vremena za to. Da, mi to moramo naučiti, mi moramo koristiti UI u svom poslu da posao obavimo brže i bolje. Oni virtualni asistenti koji ne prate tehnologiju i novitete će imati problema – s konkurencijom koja koristi UI."
Kako bi izbjegli prijetnju i opstali, virtualni asistenti, prema mišljenju Veletanlić, trebaju nastaviti raditi isto što i dosad – gledati kako da dobiveni zadatak riješe u što kraćem vremenu, a da pritom ne padne kvaliteta isporučenog. "Ako smo dosad koristili Excel i razne formule umjesto da zbrajamo kalkulatorom, onda taj isti princip trebamo primijeniti i na sve druge zadatke koristeći nove alate. Ne može nam cilj biti naplatiti što više sati, već isporučiti što je više moguće odrađenog posla", zaključila je.