.webp){kind=icon}
Historija donosi bogate lekcije. Stoga smo htjeli vidjeti što o krizama možemo naučiti od kompanija koje postoje više od sto godina. Kako su prebrodile krize, ratove, turbulencije, društvene sisteme? Kako su se prilagođavale? Ta su pitanja aktuelna i u pogledu trenutnih kriza, poput energetske i pandemijske, ali i drugih kriza koje kucaju na vrata.
Za drugo izdanje Bloomberg Businessweek Adria provjerili smo kako su se s krizom suočili najiskusniji – kompanije sa stoljetnom historijom. Hronologija događaja posljednjih sto godina otkriva kako kriza nije manjkalo. Potražili smo najveće kompanije s najdužom tradicijom poslovanja u Adria regiji.
U Bosni i Hercegovini postoji najmanje 15 kompanija sa stoljetnom tradicijom, među kojima su proizvođači mineralne vode Sarajevski kiseljak, Sarajevska pivara i Banjalučka pivara, vinarija Carski vinogradi, proizvođač soli Solana iz Tuzle, pekarska kompanija Klas, proizvođač mlijeka i mliječnih prerađevina Mljekara Livno itd.
Pročitaj više: Stogodišnji velikani regije: Kako su prebrodili turbulencije
Kako je Klas preživio 100 godina turbulencija
Sarajevski kiseljak - 130 godina jedne od najboljih voda na svijetu
Ovaj tekst zasigurno ne može proći bez Sarajevske pivare, najstarije bosanskohercegovačke kompanije.
''Priča o Sarajevskoj pivari nije samo priča o proizvodnim uspjesima. Priča je to i o razvoju domaće ekonomije, kulture i sporta, kojima Sarajevska pivara direktno doprinosi duže od stoljeće i po'', kaže nam Elvir Husejnović, marketing menadžer Sarajevske pivare.
Priča je to i o generacijama zaposlenika koji su tokom svih ovih godina, u ratu i miru, različitim društveno-ekonomskim sistemima i vlasničkim strukturama održavali proizvodnju Sarajevske pivare od Osmanskog perioda do danas. Sarajevska pivara je jedna od najatraktivnijih građevina u Sarajevu, s arhitektonskim stilom koji je mješavina orijentalnog i klasičnog evropskog dizajna, koja stoji kao svjedok burnog perioda dugog više od stoljeća.
Preteča današnje pivare bila je tvornica na obodu ondašnjeg Sarajeva, danas naselju Kovačići, koju je upravo te 1864. utemeljio stanoviti Josef Feldbauer iz Stare Gradiške u Hrvatskoj. Po uključenju Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku monarhiju došlo je do izgradnje novih pivara u Sarajevu, koje su se udružile pod nazivom Dionička pivara.
Sarajevska pivara Kovačići/Licencirane fotografije/Sarajevska pivara
Najznačajniji događaj u historiji sarajevskog pivarstva zbio se 1881. godine, kada je na snažnom izvorištu veoma kvalitetne vode u naselju Bistrik pivaru otvorio bečki poduzetnik Heinrich Lewy. Pivara je podignuta na izvoru najbolje sarajevske vode koja se crpi sa 300 metara dubine. Jedina je pivara u BiH koja posjeduje vlastiti izvor vode. Te davne 1881. Lewy nije ni slutio da će Sarajevska pivara 110 godina kasnije biti ključna za spas Sarajeva.
Međutim, i prije 1990-ih Sarajevska pivara se suočila s mnogim usponima i padovima.
Godine 1907. Sarajevska pivara je postala najveća u Austro-Ugarskom carstvu, a već 1898. godišnje je proizvodila 45.000 hektolitara.
Sarajevska pivara/Licencirane fotografije/Sarajevska pivara
Nakon završetka Prvog svjetskog rata i stvaranja Kraljevine SHS proizvodnja piva opada. Ipak, i u takvim uvjetima Sarajevska pivara je bila ekskluzivni dobavljač kraljevskog dvora, a između Prvog i Drugog svjetskog rata Sarajevska pivara je kupila pivare u Slavonskom Brodu (1925), u Petrovaradinu (1927) i izgradila Fabriku slada u Skoplju (1927). Političkim pritiscima na tadašnjeg vlasnika i premještanjem sjedišta dioničkog društva iz Beča u Beograd, Sarajevska pivara je 1923. godine nacionalizovana.
U Drugom svjetskom ratu, zbog povremenih ratnih dejstava, Sarajevska dionička pivara je imala velike materijalne štete, a po završetku rata 1947. godine je nacionalizovana i promijenjen joj je naziv u Sarajevska pivara.
Dionička pivara Sarajevo/Licencirane fotografije/Sarajevska pivara
Ipak, za razliku od drugih kompanija koje su se počele razvijati, za Sarajevsku pivaru počinje period stagnacije. Pivara je tek 20 godina nakon Drugog svjetskog rata dostigla nivo koji je imala 1916. godine.
Godine 1957. puštena je u rad prva automatska linija za punjenje piva u boce kapaciteta 5.000 boca na sat, a u narednih 15 godina izvršena je rekonstrukcija svih pogona, pa je kapacitet proizvodnje povećan na 400.000 hektolitara godišnje.
Do 1980. godine kompanija je imala kontinuirani rast proizvodnje. Međutim, početkom 1980-ih Sarajevska pivara zapada u krizu, koja je 1984. godine dovela do toga da je pala na 20. mjesto od ukupno 28 pivara u bivšoj Jugoslaviji.
''Pad je uspješno zaustavljen dolaskom Hilme Selimovića na mjesto generalnog direktora. Do 1991. godine Pivara je modernizirana, a njena proizvodnja se povećala za tri puta, pa je Sarajevska pivara svrstana među četiri vodeće pivare u bivšoj Jugoslaviji'', kaže Husejnović.
Nakon oporavka opet je uslijedio krizni period. Raspadom Jugoslavije Sarajevska pivara je izgubila tržište, a ratna dešavanja u BiH od 1992. do 1995. zaustavila su njen razvoj, dok je infrastruktura skoro potpuno uništena.
''Ipak, ni u ovom periodu Pivara nije prestala raditi iako je proizvodnja bila simbolična – svega tri posto prijašnje proizvodnje. Za Sarajlije je ona bila jedini izvor pitke vode u opkoljenom gradu'', kaže Husejnović.
Licencirane fotografije/Sarajevska pivara
Iz tog vremena opsade Sarajeva za Pivaru se vežu dvije priče: jedna o vodi, a druga o pivu. Ispred Sarajevske pivare Sarajlije su tih ratnih godina svakodnevno čekali u redovima za vodu. Pored toga, uposlenici Sarajevske pivare su na 21 punktu u gradu snabdijevali stanovništvo vodom. Također, vodom su snabdijevane i sve bolnice, javne kuhinje, kao i druge kompanije koje su u tom periodu radile.
Licencirane fotografije/Sarajevska pivara
Već na početku rata zalihe slada i hmelja te tankovi amonijaka sklonjeni su u podrum i proizvodnja je nastavljena zahvaljujući agregatu jer je grad ostao bez struje. Prvih godina rata proizvedeno je između pet i šest hektolitara piva, a kada je nestalo sirovina, pivo je prvi put napravljeno od riže. Međutim, proizvodnja nije prekidana iako je na Pivaru palo oko 350 granata različitih kalibara.
Iz rata Sarajevska pivara izlazi s oštećenim objektima, bez sirovina i repromaterijala, nenaplaćenim potraživanjima i otuđenim kamionima. Šteta nakon rata je procijenjena na više od 20 miliona američkih dolara. Fabrika je uspješno rekonstruirana, a u njen razvoj i modernizaciju je uloženo oko 43 miliona eura. Godine 1998. potpisan je trogodišnji ugovor s kompanijom Coca-Cola, a 2002. ugovor o proizvodnji osvježavajućih bezalkoholnih pića s PepsiCo International. Privatizacija Sarajevske pivare urađena je 2001. godine te je od tada u većinskom vlasništvu bivšeg direktora Hilme Selimovića.
Licencirane fotografije/Sarajevska pivara
Godine 2004. modernizirani su i proizvodni pogoni i transportna sredstva, izgrađeni prodajni centri širom Bosne i Hercegovine, a instalirani su i nova oprema za primarnu proizvodnju piva, kuhaonica i nova linija za punjenje bezalkoholnih pića i piva.
Instalirana je nova oprema za fermentaciju piva, punionica buradi, sistem za dealkoholizaciju piva, ASEPTIC linija, CIP stanica za filtraciju i linija za punjenje, kao i 38 novih, velikih tankova za vriono-ležni podrum. Najprepoznatljiviji brend Sarajevske pivare - Sarajevsko pivo jedan je od najjačih bh. brendova.
A šta je doprinijelo da Sarajevska pivara ostane sve ove godine?
''Izuzetan kvalitet Sarajevskog piva kombinacija je pivarske tradicije koju Sarajevska pivara njeguje još od 1864. godine i moderne tehnologije. Sarajevsko se proizvodi od pažljivo odabranih prirodnih sastojaka'', kaže Husejnović te dodaje: ''Posvećenost, iskustvo i ljubav prema pivu te poštivanje tradicionalnih, starih načina kuhanja piva omogućili su da kvalitet Sarajevskog piva traje stoljećima, a dokaz su i mnogobrojna svjetska priznanja i nagrade''.
