Pandemijska ograničenja protoka robe rezultirala su između ostalog poskupljenjem kontejnerskog transporta, što je nagnalo mnoge evropske kompanije da preispitaju svoje lance snabdijevanja. Kao logično rješenje nameću se Bosna i Hercegovina i ostale zemlje Zapadnog Balkana.
U nizu ekonomskih problema koje je uzrokovala pandemija koronavirusa posebno se ističe problem sa zastojima u lancima snabdijevanja. Godinama su se velike evropske kompanije oslanjale na proizvodnju smještenu u Aziji kako zbog jeftinijih sirovina i opreme tako i neuporedivo jeftinije radne snage. Međutim, širenje virusa uzrokovalo je zatvaranje luka na azijskom kontinentu, prvenstveno u Kini, zbog čega je došlo do kašnjenja u isporukama, ali i poskupljenja kontejnerskog transporta roba iz Kine za Sjedinjene Američke Države i Evropu. Sve ovo otvorilo je mogućnost za ''reshoring'' (povratak proizvodnih pogona u matične države) ili ''nearshoringa'' (prenos poslovnog procesa u obližnju zemlju). Ovo bi mogla biti prilika za Bosnu i Hercegovinu i cijeli Zapadni Balkan koji zasigurno ima potencijal da privuče investicije velikih svjetskih kompanija koje bi ovdje relocirale svoju proizvodnju.
Potencijal postoji
U studiji Potencijal Zapadnog Balkana za privlačenje stranih investicija u postpandemijskom periodu, koju je realizirao Komorski investicioni forum Zapadnog Balkana (KIF ZB6) u saradnji sa Bečkim ekonomskim institutom (WIIW) i uz podršku Projekta komorskog partnerstva za Zapadni Balkan, navodi se da su za šest ekonomija zapadnog Balkana – Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – direktna strana ulaganja (FDI) glavni prioritet. Sve ove države imaju posebne državne agencije usmjerene na privlačenje direktnih stranih ulaganja, te u nastojanju privlačenja investitora pružaju određene pogodnosti stranim ulagačima, koje se uglavnom sastoje od poreznih olakšica, finansijske podrške, a većina ih ima posebne investicijske zone u kojima strani investitori mogu lako locirati svoje objekte.
Ove politike općenito su bile učinkovite tokom posljednje decenije. U periodu između 2010. i 2019. ukupno je 45 milijardi eura (88,01 milijardi KM) direktnih stranih ulaganja ušlo u ovih šest ekonomija. Otprilike polovica od toga-23 milijarde eura (44,9 milijardi KM) uloženo je u Srbiju, Albanija je druga s devet milijardi eura (17,6 milijardi KM), Crna Gora treća sa 4,3 milijarde eura (8,4 milijarde KM), dok su Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Kosovo primile između 2,7 i 3,5 milijardi eura (5,2 i 6,8 mlijardi KM) direktnih stranih ulaganja.
Kao udio u BDP-u, prosječni prilivi direktnih stranih ulaganja za ekonomije Zapadnog Balkana (ZB) tokom 2010.-2019. iznosili su 6,1 posto BDP-a. Kao postotak BDP-a to je znatno više od ostalih zemalja srednje, istočne i jugoistočne Evrope (CESEE), gdje je prosjek u istom razdoblju iznosio 2,6 posto BDP-a. Pet ekonomija Zapadnog Balkana nalazi se u prvih sedam za cijelu CESEE regiju. Lider je Crna Gora s prosjekom od 11,8 posto BDP-a, druga je Albanija s 8,4 posto BDP-a, a treća je Srbija sa šest posto BDP-a. Kosovo je peto u cijeloj regiji, odmah iza Estonije, dok je Sjeverna Makedonija sedma, iza Kazahstana. Samo je Bosna i Hercegovina u donjoj polovici regije.
Poremećaji u lancima snabdijevanja mogu biti razvojna šansa za zemlje Zapadnog Balkana.
''Pandemija je doprinijela promjenama u globalnim lancima snabdijevanja i kompanije sve češće traže efikasnije i brže puteve isporuke, bez rizika i dodatnih troškova, geografski pristupačnije lokacije za izmještanje proizvodnje, kao i pouzdane poslovne partnere i dobavljače'', ističe se u Studiji.
Ova Studija procijenila je pitanja – mogu li ekonomije Zapadnog Balkana imati koristi od ovog potencijala promjene u globalnoj proizvodnji, i ako da, kako bi se to moglo postići?
''Odgovor na prvo pitanje sigurno bi bio potvrdan, ekonomije Zapadnog Balkana svakako mogu imati koristi od mogućih promjena u globalnoj proizvodnji u nadolazećim godinama. Nearshoring je opcija barem za neke evropske kompanije'', naglašava se u Studiji.
Istraživanje njemačkih kompanija koje rade u inozemstvu pokazuje da 16 posto njih planira promjene u svojim lancima snabdijevanja, dok 12 posto traži nove lokacije. Glavni razlozi za to su optimizacija troškova i diverzifikacija rizika. Istraživanje njemačkih kompanija koje rade s kompanija iz drugih zemalja pokazuje da 40 posto njih ima probleme u lancu snabdijevanja, a 68 posto onih s problemima razmišlja o promjeni svojih lanaca snabdijevanja. Najčešće promjene su pronalaženje novih dobavljača i povećanje zaliha.
''Ovi nalazi upućuju na to da je nearshoring nakon pandemije sasvim moguć'', navodi se u Studiji.
''Čak i ako se ostvari samo mali dio toga, još uvijek će vjerovatno biti značajan za male ekonomije Zapadnog Balkana. Ekonomije Zapadnog Balkana dolaze kao prirodan izbor za približavanje - geografski su blizu Njemačke (i Zapadne Evrope općenito), a imaju i najniže troškove proizvodnje u cijeloj Evropi''.
Prema analizi ankete, tri najčešća razloga za ulaganje u Zapadni Balkan su: relativno niske plaće, geografski položaj i obrazovana radna snaga. Polovica intervjuiranih kompanija navela je geografsku lokaciju kao prednost i jedan od glavnih razloga njihova ulaganja u Zapadni Balkan. Neke su čak izjavile da su zemlje Zapadnog Balkana bolje locirane od nekih zemalja članica EU, npr. Rumunije i Bugarske.
Ono što bi moglo doprinijeti relociranju proizvodnje velikih kompanija na područje Zapadnog Balkana jesu i pozitivna iskustva onih koji godinama tu posluju.
''Ankete i intervjui pokazuju da je većina njemačkih kompanija koje su ulagale u Zapadni Balkan zadovoljno svojim iskustvom. Glavni razlozi ulaganja u ovu regiju su relativno niske plaće, geografski položaj i obrazovana radna snaga. Važna je i kulturna blizina, kao i dosadašnja pozitivna iskustva koja su njemačke kompanije imale s ljudima na Zapadnom Balkanu'', naglašava se u Studiji.
Iskustva investitora
''Ovdje možemo utovariti kamion u petak poslijepodne, a on će u ponedjeljak biti u matičnom pogonu ili kod kupca. Iz Maroka nikada ne biste mogli učiniti nešto takvo'', ODW, Sjeverna Makedonija.
''Sigurno, geografski položaj zemlje. S logističke tačke gledišta, sasvim je atraktivno, jer se nalazimo u gradu koji se zove Tešanj i udaljeni smo oko 2,5 sata od Zagreba. Da znači, devet sati daleko od Münchena. To nam daje punu prednosti'', njemački investitor u BiH.
''Kada je riječ o geografskom položaju tvornice, mi smo sigurno konkurentniji od Bugarske, jer smo oko 500 kilometara bliže od Sofije'', njemački investitor u BiH.
Kvaliteta radne snage također se ističe kao jedan od glavnih razloga ulaganja i konkurentna prednost regiona.
“Opći stepen obrazovanja ukupnog stanovništva u odnosu na druge regije je dosta visok. I lakše se nalazi visokokvalificirana radna snaga u poređenju s drugim lokacijama koje je Falke razmatrao. Dakle, kvalificirana radna snaga je plus u Srbiji'', Falke, Srbija.
''Ono što me se jako dojmilo jesu pošteni i vrijedni ljudi koji su htjeli zaštititi radna mjesta i raditi. Ljudi su lojalni, odgovorni, vrijedni. Godine 2004., 52 zaposlenika zajedno s nama osniva kompaniju i otvara još 350 radnih mjesta u narednim godinama. I mislim da nam ovo zadovoljstvo pomaže kod naših klijenata u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji'', GS TMT, BiH.
Međutim, unatoč potrebama njemačkih kompanija i pozitivnim iskustvima, za nove investicije potrebno je još puno toga uraditi. Istraživanje njemačkih kompanija koje razmišljaju o ulaganju u Zapadni Balkan ukazuje na to da je glavni ''rival'' destinacije Zapadnog Balkana, istočna i srednja Evropa. Glavni faktori za odabir između ovih lokacija su dostupnost kvalificirane radne snage te stabilnost i upravljanje zemlje.
Ankete i intervjuirani investitori vide kao glavne nedostatke rada u zemljama Zapadnog Balkana lošu vladavinu, prvenstveno političku nestabilnost. Glavni razlozi nesaradnje s lokalnim kompanijama je to što se, prema anketi, smatra da nisu u mogućnosti osigurati kvalitetu i standarde koje zahtijevaju njemačke kompanije.
Korupcija se nije pojavila kao jedan od glavnih problema. Za razliku od domaćih, strane kompanije se nisu morale bojati bilo kakvih posljedica zbog prijavljivanja korupcije (npr. Inspekcijski nadzori poreznih uprava).
''Strani investitori također su izjavili da misle da se njihov glas čuje jače u odnosu na domaće kompanije. Jedan od razloga je, kako navode, nezavisnost od lokalnog javnog tržišta, jer ne zavise od učešća u postupcima javnih nabavki'', naglašava se u Studiji.
Međutim, postoje kompanije koje su imale problem s korupcijom, čak i kada su zatvorili poslovanje.
''Nakon što smo zatvorili bosanskohercegovački pothvat, bili smo maltretirani od strane vlasti, te smo morali platiti kazne. Srećom, imali smo podršku izvrsnog advokata, ali drago mi je da je ovaj projekat gotov", ADV Pax Lutec, BiH.
Promjena narativa
Iako su agencije za privlačenje stranih investicija u zemljama Zapadnog Balkana zabilježile povećan interes stranih kompanija, da bi se u potpunosti iskoristila ova vjerovatnost razvoja, analiza sugerira da će ove zemlje morati promijeniti narative oko svojih ekonomija, od destinacije koja nudi niske troškove za investitore, do destinacije koja nudi visoku kvalitetu.
''Da bi se povećala privlačnost Zapadnog Balkana kao investicijske destinacije, strategija mora gledati dalje od jeftine radne snage i niskih poreza. Provedena ekonometrijska analiza to jasno podržava. Ispostavilo se da su plaće beznačajne za direktna strana ulaganja u tim ekonomijama. Ovo ne znači da su troškovi rada irelevantni za investitore, već samo da sve te ekonomije imaju znatno niže plaće od Zapadne Evrope, zbog čega faktor koji daje prednost jednoj zemlji u odnosu na druge nisu plaće, već nešto drugo. Isto vrijedi i za poreze, koji su se činili ekonometrijski značajni samo na duge staze, a u anketama uvijek se nalaze na dnu liste faktora koji su važni stranim ulagačima'', ističe se u Studiji.
Također, zemlje Zapadnog Balkana moraju raditi i na reformi obrazovnih sistema, jer nijedna ne postiže velike rezultate na PISA testovima, a neke od njih se čak svrstavaju među najmanje uspješne u Evropi na ovim testovima. Količina novca koju ulažu obrazovanje je po udjelu u BDP-u na evropskom dnu, što se zasigurno mora promijeniti ukoliko zemlje Zapadnog Balkana žele postati poželjna destinacija za investiranje.
Upravljanje je još jedna stvar koja se pokazala važnom za ulaganja na Zapadnom Balkanu. Ekonometrijska analiza pokazala je učinkovitost vlade, kvalitetu propisa i vladavinu prava značajne determinante direktnih stranih ulaganja na Zapadnom Balkanu, dok su ankete kompanija ukazale na važnost političke stabilnosti.
''Pokazuje se da su ekonomije Zapadnog Balkana posebno slabe kada je u pitanju upravljanje. Svjetski pokazatelji upravljanja rangiraju ih na evropsko dno, dok ankete i intervjui stranih kompanija ukazuju na to da smatraju da će politička nestabilnost biti jedan od glavnih problema regije. Čak i agencije za promoviranje stranih ulaganja su priznale da su ovi aspekti slabe strane njihovih zemalja, ali ipak je posljednjih godina uloženo vrlo malo truda u poboljšanja u ovom segmentu. Ako se ekonomije Zapadnog Balkana namjeravaju pojaviti kao atraktivna odredišta za direktna strana ulaganja u svijetu nakon pandemije, poboljšanje upravljanja ključni je faktor'', potcrtava se u Studiji.
Konačno, izgradnja i održavanje dobrih odnosa sa stranim investitorima čini se važnim iz najmanje dva razloga.
''Prvi je da u slučaju novih investicija, ekonomije Zapadnog Balkana budu prvi izbor onima koji već tu posluju. Drugi razlog je ugled. I kompanije i agencije za promoviranje ulaganja naglasili su da je ugled zemlje važan faktor koji utiče na odluku kompanije gdje locirati svoju proizvodnju. Ako država ima dobru reputaciju, zbog dobrih odnosa s investitorima, glas će se proširiti među ostalim kompanijama, te će dovesti do dolaska drugih investitora u tu zemlju'', zaključuje se u Studiji.
.webp){kind=icon}
