.webp){kind=icon}
U pokušajima da napusti fosilna goriva, relativno neprovjerena alternativa čini okosnicu europskih planova za prijelaz na čistu energiju, ali ne uspijeva uvjeriti ulagače.
Proteklih godina vlade su pokrenule stotine projekata vezanih uz vodik, ali samo sedam posto ih ima dovoljnu financijsku moć da krenu u izgradnju, pokazuju podaci Bloomberg New Energy Financea.
To je pokazatelj kako prevladava skepticizam oko ekonomičnosti proizvodnje velikih količina. U SAD-u je sasvim suprotno, tamo velikodušne subvencije koje proizlaze iz Zakona o smanjenju inflacije potiču ulaganja u obnovljive izvore energije, uključujući vodik.
Plin nastaje elektrolizom vode, a energija se iz njega može osloboditi bez stvaranja ugljičnog dioksida. Potencijalno se može koristiti postojećim plinskim mrežama za grijanje, što je velika prednost za vlade čije su financije opterećene nakon godina kriznih gašenja požara i kompenzacija zbog nestabilnosti obnovljivih izvora energije.
"Sada je pompa u sektoru vodika", rekla je Adithya Bhashyam, analitičarka vodika u BloombergNEF-u. "Puno je projektnih aktivnosti u najavi, a vrlo malo se zapravo gradi."
Energetske tvrtke kažu da nema ni približno dovoljno infrastrukture za korištenje vodika kao goriva za elektrane ili za njegov transport do krajnjih korisnika, što komplicira planiranje velikih ulaganja. Čak i stotine projekata koji su predloženi imaju kapacitet da osiguraju samo oko 3,5 posto predviđenih energetskih potreba Europske unije do 2030. godine.
Udio vodikovih projekata kojima su odobrene investicije
Vlade izvlače gospodarstva iz najgore energetske krize u posljednjih nekoliko desetljeća politikama koje jamče domaću opskrbu i smanjuju štetno djelovanje na okoliš. Mnogi računaju da će vodik zamijeniti fosilna goriva tamo gdje drugi obnovljivi izvori energije poput vjetra i sunca to ne mogu, jer se određeni industrijski procesi ne mogu lako elektrificirati.
Glavna prednost vodika je što može pohraniti višak energije koju proizvode vjetroelektrane na moru i solarni parkovi u dalekim pustinjama. Također, vodik se može proizvesti tehnologijama s niskim udjelom ugljika, što povećava njegovu privlačnost vladama koje pokušavaju napustiti ugljen. Britanski ministar energetike Grant Shapps, na primjer, ima za cilj proizvesti dovoljno vodika do 2030. za godinu dana napajanja Londona.
No tvrtke u europskom energetskom sektoru kažu da ekspanzija tako brzim tempom zahtijeva veću regulatornu jasnoću, kao i vladino financiranje.
"Zakonodavni detalji još nisu jasni", kaže Marco Alvera, glavni izvršni direktor Tree Energy Solutionsa, belgijske tvrtke koja gradi velike vodikove projekte. On tvrdi kako bi dužnosnici trebali poduprijeti proizvodnju elektrolizatora, skupih strojeva koji cijepaju molekule vode za proizvodnju vodika, i osmisliti posebne ugovore koji potiču korištenje obnovljivih izvora energije za njihovo napajanje.
Iako su neke mjere potpore u tijeku, uključujući investicijski mehanizam od tri milijarde eura poznat kao banka vodika koji je posvećen izgradnji budućeg tržišta goriva, propisi Europske unije za proizvodnju neće stupiti na snagu prije 2028. godine.
Ekonomije u krizi
Problem je i što je istraživanje tehnologije u ranoj fazi. Čak je i njemačko komunalno poduzeće EnBW Energie Baden-Württemberg, koje ima najnaprednije planove u zemlji za rad postrojenja na vodik, još uvijek skeptično oko njihove realizacije.
"Puno toga treba naučiti i proći će neko vrijeme prije nego što zaista možemo razgovarati o isplativosti", rekao je glavni financijski direktor EnBW-a Thomas Kusterer analitičarima.
Prepreke se pojavljuju čak i prije nego što molekule vodika dospiju u mrežu. Vodik je najlakši i najmanji element, a u tekućem obliku može biti eksplozivan kada je izložen zraku. To otežava transport i zahtijeva izgradnju odgovarajuće infrastrukture.
Neke se plinske mreže mogu koristiti za prijenos vodika, iako su postojeće mreže često previše propusne. Dok je EnBW rekao da će moći pokretati neka od plinskih postrojenja sa 75 posto vodika, Kusterer je dodao da trenutna mreža u Njemačkoj može transportirati samo 20 posto.
Čini se da je plan EU-a da do 2030. godine proizvede i uveze 10 milijuna tona vodika za sada tek pusta nada.
Politička prepiranja koče napredak na više milijardi eura vrijednom plinovodu za koji se donositelji politike nadaju da će na kraju pumpati gorivo iz Barcelone u Marseille i Berlin. Pretvaranje terminala za ukapljeni prirodni plin poput onih novoizgrađenih u Njemačkoj kako bi se omogućio uvoz brodovima vjerojatno će biti skupo.
Izazovi u proizvodnji ili dobavi goriva samo su dio onoga što brine energetske kompanije. Više ih brine tko će ga na kraju kupiti.
"Nema smisla proizvoditi ogromne količine vodika ako nemate kupce koji su spremni stvarno koristiti taj vodik", rekao je Brett Ryan, voditelj politike i analize u trgovačkom udruženju Hydrogen UK.
