Projekt jadransko-jonskog plinovoda (IAP) koji bi Hrvatskoj trebao osigurati još jedan pravac za dobavu prirodnoga plina, ovoga puta iz Kaspijskog bazena, već je dulje vrijeme u fazi planiranja, no pomaci su dosad bili poprilično spori. To bi se moglo promijeniti od početka iduće godine.
Na internetskoj stranici Plinacra, koji je nositelj projekta u ime Hrvatske, stoji da je planirani završetak 2025. godine, no zemlje koje su uključene još nisu osnovale ni zajedničku tvrtku koja bi trebala voditi implementaciju IAP-a.
U svakom slučaju, stvari bi se mogle ubrzati od iduće godine kako bi se ostvario plinovod koji u dio Adria regije treba dovesti oko pet milijardi kubičnih metara plina iz Azerbajdžana, od čega bi polovica pripala Hrvatskoj.
Ostali partneri su Albanija, Crna Gora i Bosna i Hercegovina (BiH). Albaniji i BiH došla bi godišnje po milijarda kubičnih metara, a Crnoj Gori pola milijarde.
IAP se na teritoriju Albanije zapravo spaja na Transjadranski naftovod (TAP) koji već provodi prirodni plin iz Kaspijskog bazena prema Italiji.
"U tijeku su zadnja usuglašavanja zainteresiranih strana na ugovorima o osnivanju zajedničke tvrtke koje se očekuje početkom sljedeće godine. Za projekt IAP na hrvatskoj strani su za sve sekcije plinovoda izrađene studije utjecaja na okoliš, ishođeno je pozitivno okolišno rješenje te su izrađeni idejni projekti i ishođene lokacijske dozvole. Za prvu dionicu plinovoda Split–Zagvozd ishođena je građevinska dozvola, a za drugu Zagvozd–Ploče ona se očekuje u skorije vrijeme. Očekujemo da će plinovod biti financiran iz fondova Europske unije (EU), a mogu se povlačiti sredstva iz pretpristupnih EU-ovih fondova", ističu za Bloomberg Adriju iz Plinacra.
Naravno, sve vezano za pretpristupna sredstva odnosi se na ostale zemlje sudionice projekta koje su u različitim fazama pretpristupnih odnosa s EU-om.
Inače, procjena je da je investicija za izgradnju 520 kilometara plinovoda vrijedna oko 600 milijuna eura, no to je bilo prije inflacijskih događanja, pa bi na kraju iznos mogao biti i nešto veći.
"Trasa plinovoda ima veći broj podmorskih dionica i obilazaka zaštićenih područja, a složenost same trase, kao i usuglašavanje četiriju država te četiriju operatora plinskog transportnog sustava utječu na brzinu aktivnosti i realizaciju samog projekta. Iz složenosti samog zahvata proizlaze i glavne trenutačne zadaće koje se u prvom dijelu odnose na dorade projektne dokumentacije i ishođenje dozvola u Crnoj Gori i Albaniji. Međutim, svakako naglašavamo kako je projekt IAP terminski unutar okvira razvoja sličnih velikih plinskih projekata kao što je primjerice TAP", napominju u Plinacru.
No s obzirom na to da EU namjerava smanjiti korištenje fosilnih goriva i ubrzati zelenu tranziciju, logično se postavlja pitanje hoće li tolike količine prirodnog plina biti potrebne, odnosno investicija ekonomski opravdana.
"IAP će se izgraditi kao plinovod koji će (moći) transportirati vodik tako da će samo u početku svog životnog vijeka transportirati prirodni plin. U vezi s time u potpunosti je usklađen s odrednicama i ciljevima hrvatske strategije za vodik do 2050. godine i zelenim politikama EU-a", navodi hrvatski operater plinskog transportnog sustava.
No IAP nije i jedini razvojni projekt na koji je Plinacro usredotočen.
Plinacro
Protekloga mjeseca otvoreni su radovi na plinovodu Zlobin–Bosiljevo čiji se dovršetak, kako u tvrtki navode, očekuje tijekom 2025. godine.
"Riječ je o izuzetno složenom projektu na plinskom transportnom sustavu u koji će biti uloženo oko 155 milijuna eura i čijom će se izgradnjom omogućiti povećanje transporta plina s postojećeg terminala za ukapljeni prirodni plin do njegova sadašnjeg tehničkog kapaciteta od oko 3,5 milijardi kubičnih metara godišnje. Izgradnjom 58 kilometara dugačkog plinovoda, čije je financiranje osigurala hrvatska Vlada, stvaraju se osnovni preduvjeti za povećanje sigurnosti opskrbe plinom potrošača u Hrvatskoj te za daljnji razvoj plinovodnog sustava i povećanje transporta plina prema Mađarskoj i Sloveniji. Naglašavamo kako će se ovim dodatnim transportnim kapacitetom osigurati zadovoljenje energetskih potreba Hrvatske i u najzahtjevnijim okolnostima opskrbe i potrošnje plina, ali će biti stvoreni i preduvjeti za povećanje transporta plina prema Mađarskoj i Sloveniji čime će se smanjiti ovisnost zemalja u okruženju o ruskome plinu", ističu u Plinacru.
Ovisno o osiguranju potrebnih financijskih sredstava, Plinacro navodi i da je spreman na projekte koji bi bili okosnica moguće opskrbe, uz Mađarsku i Sloveniju, također Austrije i ostalih zemalja u Središnjoj Europi.
"Naime, proširenjem kapaciteta postojećega plinovoda Lučko–Zabok–Rogatec, odnosno izgradnjom paralelnog plinovoda većeg kapaciteta i tlaka Lučko–Zabok–Jezerišće–Sotla u duljini od 70 kilometara, omogućio bi se transport do 5,7 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Za taj projekt Plinacro je ishodio građevinske dozvole, predao zahtjev za financiranje iz instrumenta za povezivanje Europe (CEF fond) te odmah po osiguranju financijskih sredstava može pokrenuti postupke nabave opreme i radova. Napominjemo kako uskoro očekujemo pozitivan ishod za početak izgradnje prve dionice tog sustava Lučko–Zabok koji je nominiran za financiranje iz dodatka Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) te bi izgradnja trajala oko dvije i pol godine", pojašnjavaju iz Plinacra.
Nadalje, vezano za transport plina prema Mađarskoj, Ukrajini i ostalim zemljama Istočne Europe, razmatra se izgradnja plinovoda Bosiljevo–Sisak–Kozarac–Slobodnica duljine 308 kilometara.
"Njime bi se omogućio transport do 6,1 milijarde kubičnih metara plina godišnje. Ističemo kako je za to dokumentacija također u visokoj razini pripremljenosti te kako se očekuje osiguranje financijskih sredstava za dionicu Bosiljevo–Sisak–Kozarac čija je nabava i izgradnja također nominirana iz dodatka NPOO-a", najavljuje Plinacro.
.webp){kind=icon}
