Europska unija nalazi se na prekretnici kada je u pitanju njezina energetska budućnost. Prema riječima dr. sc. Igora Dekanića, stručnjaka za energetiku i geopolitiku energije, daljnji tijek rata u Ukrajini odredit će hoće li se Europa u potpunosti osloniti na Sjedinjene Američke Države ili će ponovno otvarati prostor za suradnju s Rusijom.
"Ova teza podrazumijeva jedan preduvjet, nastavak rata u Ukrajini. Europska unija je svojim sankcijama praktično odustala od ruske nafte i plina, dok je Ukrajina prekinula transport dijela plina. U tom slučaju Europskoj uniji jedino preostaju viškovi nafte i ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Američkih Država," objašnjava Dekanić.
Naglašava da SAD ima kapacitete za pokrivanje europskih potreba, s obzirom na to da proizvodi blizu 20 posto svjetske nafte i oko 25 posto ukupnog plina. "Situacija je slična onoj s kraja Drugog svjetskog rata ili neposredno nakon njega. Europa je u slučaju nastavka rata prisiljena osloniti se na SAD, pogotovo s obzirom na nestabilnost Bliskog istoka i mogućnost eskalacije sukoba između SAD-a i Irana," upozorava.
Deindustrijalizacija regije kao energetska prednost
Govoreći o jugoistočnoj Europi, Dekanić ističe da zemlje regije nisu u tako lošoj situaciji kao što se možda čini na prvi pogled.
"Ono što smo godinama smatrali ekonomskim problemom, deindustrijalizaciju, sada možemo promatrati i kao prednost. Sve bivše jugoslavenske republike danas troše manje energije nego prije 30 godina. Manje energije znači i manju ovisnost," kaže Dekanić.
Napominje i da regija ipak raspolaže određenim izvorima domaće energije. "Bosna i Hercegovina i Srbija imaju značajne hidroenergetske potencijale, dok Hrvatska i Srbija još uvijek proizvode određene količine nafte i plina. S obzirom na europsku orijentaciju prema obnovljivim izvorima energije, jug Hrvatske, jug Bosne i Hercegovine i jug Srbije imaju veliki solarni potencijal. No, za njegovu realizaciju potrebne su velike investicije i pregradnja distribucijskih mreža."
Janaf
LNG terminal na Krku pokazao se strateški ključnim
Kada je riječ o diversifikaciji izvora, Hrvatska je izgradnjom LNG terminala na Krku povukla strateški potez koji se danas pokazuje ključnim.
"Još dok sam radio u INI prije četrdeset godina, LNG je bio dio dugoročnih planova. Mnogi su se tada smijali i kritizirali projekt, ali danas je njegova vrijednost nemjerljiva," istaknuo je Dekanić.
Dodaje i da je Jadranski naftovod (JANAF) kapacitetima značajno iznad potreba Hrvatske, što omogućuje transport energije u susjedne zemlje.
"Sve to, zajedno s obnovljivim izvorima, čini zemlje regije sigurnijima nego što smo mislili prije pet ili deset godina. No, ključni faktor ostaje stabilnost političkih odnosa između SAD-a i Rusije te ishod rata u Ukrajini. Ako dođe do mira, sve će se vratiti u normalu, a ako sukob potraje, regija će i dalje morati balansirati između globalnih sila," kaže Dekanić.
Zelena tranzicija čeka kraj rata u Ukrajini
Iako je zelena tranzicija godinama bila ključna europska strategija, Dekanić smatra da je njezina realizacija trenutno na čekanju.
"Rat i vojske trebaju energiju iz fosilnih goriva, i to je jednostavno činjenica. Sve dok traje rat ili postoji neposredna opasnost od rata, zelena tranzicija ostaje u drugom planu. Ako dođe do mira, opet će biti prioritet, ali zasad je previše upitnika," kaže Dekanić.
Slično razmišlja i o nuklearnoj energiji. "Nuklearne elektrane postaju ozbiljna opcija u mirnodopskoj situaciji jer ne emitiraju CO2 i stakleničke plinove. No, u ratnim okolnostima one su najugroženiji objekti. Nuklearna postrojenja u Europi nisu projektirana za rad u ratnim uvjetima, stoga je i njihov razvoj trenutno pod znakom upitnika," zaključuje.
Budućnost europske energetike, prema Dekaniću, ne ovisi samo o tehnologiji i resursima, već prvenstveno o geopolitičkoj situaciji i ishodu sukoba u Ukrajini. "Sve se svodi na jedno, ako dođe do mira, sve će se riješiti. Ako ne, ostajemo u stanju nesigurnosti i ovisnosti o odlukama velikih sila," poručuje ovaj stručnjak.
-- Cijeli razgovor pogledajte na Bloomberg Adria TV-u.