Iako se u Beogradu maloprodajno tržište pretežno zasniva na tržnim centrima, glavni grad Srbije ima najveću potrebu u regionu da otvara nove, pokazuje najnovija analiza Bloomberg Adrije.
Kako navode naši analitičari, ako se posmatra gustina naseljenosti, Beograd ima najveću potrebu za dodatnim kvadratima u tržnim centrima po stanovniku u cijelom Adria regionu. Beograd je, uz Zagreb, grad s najvećom površinom u tržnim centrima, ali ipak ima i najveću potrebu za povećanjem prostora, pošto sa 360 kvadrata na 1.000 stanovnika infrastruktura zaostaje za Ljubljanom i Zagrebom.
Cijelu analizu možete pročitati OVDJE.
Najveći tržni centri u svakoj zemlji nalaze se u najvećim gradovima, odnosno gradovima s najvišim prosječnim platama. Takođe, zbog centralizacije u svakoj zemlji, stanovnici drugih gradova teže ka prijestonicama, čak i u pogledu kupovine. U Beogradu se maloprodajno tržište pretežno zasniva na tržnim centrima, pri čemu je veoma mali dio (manje od jedan odsto) namijenjen ritejl parkovima. U Zagrebu tržni centri čine oko 90 odsto ukupnog maloprodajnog tržišta. S druge strane, Skoplje favorizuje format ritejl parkova i druge maloprodajne formate, pa tržni centri čine oko 63 odsto tržišnog učešća, pokazuje analiza.
Sem gradnje novih tržnih centara u gradovima s nedostatkom raspoloživih kvadrata, poput Beograda, analitičari očekuju da će postojeći tržni centri u budućnosti prilagoditi strukturu svojih objekata kako bi omogućili duži boravak posjetilaca u objektu.
"Glavni pokretači koji oblikuju šoping centre u budućnosti su navike i potrebe posjetilaca. Tržni centri više nisu samo mjesta za kupovinu predmeta poput odjeće ili elektronike; posjetioci sada žele destinaciju na jednom mjestu za svoje svakodnevne potrebe. Krajnji cilj je da se poveća vrijeme koje posjetioci provode u objektu, što dovodi do većih prihoda tržnih centara", navode oni.
Čeka li ih rast prihoda?
Oni zaključuju da će najveći plus za prihode tržnih centara biti očekivano ubrzanje rasta lične potrošnje u 2024. godini, a samim tim i rast prihoda trgovaca koji donose prihod tržnim centrima.
Maloprodajne kompanije su dijelile nekoliko zajedničkih karakteristika prije kovida - nedostatak digitalnog prisustva ili mogućnosti e-trgovine, opadajuće prihode, lošu finansijsku poziciju, zaostalu profitabilnost i opšti pad doživljaja brenda i kupaca. Mnogi zakupci zatvaraju radnje, fokusirajući se na profitabilnije ili bolje lokacije, navodi se u analizi. To im omogućava, s jedne strane, da ojačaju svoj brend kroz integraciju fizičkih prodavnica i onlajn kupovine, a sa druge strane da smanje troškove zakupa.
Ipak, prosječni ponderisani rast prihoda u 2022. godini od 21,1 odsto rezultat je kombinacije povećanja prihoda zakupaca i otvaranja novih objekata, kao što su Galerija u Beogradu i East Gate u Skoplju.
Kako analitičari objašnjavaju, dobro uspostavljeni tržni centri imaju tendenciju da implementiraju model prihoda putem dugoročnih ugovora sa zakupcima, a zakupci imaju za cilj da prebace veće ulazne troškove na potrošače kroz povećanje maloprodajnih cijena. Rezultujući porast nominalnih prometa dovodi do povećanja troškova zakupa, i posljedično do povećanja prihoda operatera tržnih centara. Ukupan prihod od zakupaca po kvadratnom metru za posmatrani period i posmatranu grupu rastao je iz godine u godinu i dostigao nivo od 344 evra po kvadratnom metru, što je rast od 20 odsto u poređenju s prethodnom godinom.
Najveći prihod po kvadratu ostvaruje Tržni centar Ušće u Beogradu, i to 684 evra po kvadratnom metru, što i ne čudi s obzirom na to da je prosječna zakupnina po kvadratu u Srbiji najveća u poređenju sa zemljama u okruženju. Industrija je očigledno visoko profitabilna, zaključuju analitičari.
Ipak, iako industrija generiše jake marže profitabilnosti, na kraju su prinosi investitorima relativno mali - u prosjeku je to srednji rang jednocifrenih brojeva.
"Ovo čini atraktivnost daljnjeg ulaganja u industriju prilično izazovnom u vremenima rastućih troškova finansiranja, a posebno WACC-a (pretpostavljamo da je WACC vjerovatno iznad ROIC-a za 2022. za bilo koju firmu u našoj grupi), a još više ako se pretpostavi da će troškovi pozajmljivanja ostati viši duže vrijeme. Zato vidimo one tržišne igrače koji su posljednjih godina proširili svoje kapacitete i idealno već smanjili dug kao bolje pozicionirane u očima investitora", zaključuju oni.