"Zlato je novac, sve ostalo je kredit", govorio je američki bankar J.P. Morgan, po kojem je nazvana globalna investiciona banka, dok Warren Buffett decenijama upozorava da posjedovanje zlata ne stvara nikakvu novu vrijednost. Upravo na tim krajnostima počiva jedna od najstarijih investicionih dilema - da li je zlato nezamjenjivo utočište u kriznim vremenima ili, pak, precjenjena imovina koja profitira samo kada strah zavlada tržištima?
Suština ovog sukoba mišljenja je da odgovorimo na pitanje šta investitor, zapravo, kupuje i dobija. Za razliku od obveznica, zlato nema prinos, ne donosi kamatu i ne isplaćuje dividendu, ali ima druge prednosti koje bankama ulivaju povjerenje. U prilog tome govori i novi izvještaj Evropske centralne banke (ECB), u kojem se navodi da je zlato prvi put poslije više decenija preteklo američke državne obveznice i postalo najveća pojedinačna rezervna aktiva svjetskih centralnih banaka. Krajem 2025. godine, 27 odsto globalnih rezervi bilo je u zlatu, dok je udio američkih obveznica pao na 22 odsto. Sredstva denominovana u evrima zadržala su treću poziciju sa 15 odsto.
"Centralne banke kupuju zlato zbog sigurnosti i likvidnosti, ali i zato što nema rizika druge strane. Kod američke obveznice, evra, dolara ili neke druge finansijske aktive uvijek postoji druga strana - država, centralna banka, finansijski sistem ili politička odluka. Zlato je neutralno", kaže za Bloomberg Adriju Georgi Hristov, direktor Tavex zlato&srebro i ekonomski analitičar.
Ovaj zaokret, međutim, nije došao preko noći, niti ga je pokrenuo aktuelni sukob na Bliskom istoku. Sve je krenulo 2022, sa zamrzavanjem ruskih rezervi.
"Tada je postalo jasno da devizne rezerve nisu samo ekonomsko, već i političko pitanje. Ako država svoje rezerve drži u tuđoj valuti, u tuđem finansijskom sistemu ili kroz instrumente koji zavise od odluka drugih država, u ekstremnim okolnostima pristup tom novcu može biti ograničen ili blokiran. Stoga, rast zlatnih rezervi možemo posmatrati kao neku vrstu osiguranja od (geo)političkih rizika. Zlato nije ničija obaveza, ne može se 'štampati', ne zavisi od kreditnog rejtinga jedne države i ne može da bankrotira. Zato ga centralne banke koriste kao posljednju liniju zaštite u kriznim periodima."
Prema riječima Hristova, podatak koji je iznijela Evropska centralna banka od istorijskog je značaja, jer pokazuje da se struktura globalnih rezervi centralnih banaka bitno mijenja, u korist diverzifikacije.
"Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ukupne globalne devizne rezerve centralnih banaka iznosile su 13-14 biliona dolara na kraju četvrtog kvartala 2025. U okviru tih rezervi, američki dolar je i dalje dominantan, s udjelom od 56-57 odsto. Ali kada se posmatra šira slika ukupnih rezervnih aktiva centralnih banaka, uključujući zlato, situacija postaje zanimljivija. To što je zlato prvi put preteklo američke obveznice kao jedna od najvažnijih rezervnih aktiva centralnih banaka nije mala promjena. Samo godinu dana ranije, zlato je činilo oko 20 odsto, a sada je poraslo na oko 27 odsto. Centralne banke danas drže približno 36.000 tona zlata u svojim rezervama, što pokazuje da zlato nije samo investicija za pojedince, već jedan od ključnih stubova globalnog monetarnog sistema."
Da li je ovo 'glasanje' protiv Amerike
Ako danas pogledamo geopolitičku, ekonomsku, ali i trgovinsku mapu svijeta, u jeku je više od 50 globalnih sukoba, sa čak dva velika rata (Ukrajina i širi Bliski istok). Jedan od glavnih aktera u mnogim sporovima su SAD.
Pod liderstvom Donalda Trumpa u njegovom drugom mandatu, Amerika se našla na vjetrometini kada je riječ o inflaciji, povjerenju građana, međunarodnim odnosima i diplomatiji, trgovini i reakcijama na brojne američke sankcije. Na pitanje da li pojačana kupovina zlata znači da centralne banke postepeno gube povjerenje u SAD, Hristov odgovara da stvar nije tako jednostavna kako djeluje.
"Američki dolar i američke državne obveznice i dalje imaju ogromnu ulogu u globalnom finansijskom sistemu. Dolar ostaje najvažnija svjetska rezervna valuta. Ipak, ono što se mijenja jeste spremnost centralnih banaka da preveliki dio nacionalnih rezervi drže u jednoj valuti, jednom finansijskom sistemu i jednoj geopolitičkoj strukturi. Zato danas više govorimo o diverzifikaciji nego o potpunoj dedolarizaciji. Dedolarizacija zvuči kao nagli prekid sa dolarom, a to se ne dešava. Ono što se dešava jeste postepeno smanjenje zavisnosti od dolara i povećanje udjela drugih rezervnih aktiva, prije svega zlata."
Kao dodatni faktor, svakako ne treba zanemariti ni rast američkog javnog duga, koji je sada već iznad 38 biliona dolara, dok troškovi kamata postaju sve veće opterećenje za američki budžet. To ne znači da će centralne banke prestati da koriste američke obveznice, ali će vjerovatno sve više razmišljati o dugoročnoj održivosti sistema. Zanimljivo je i pitanje zašto zemlje, ako smanjuju udio dolarske aktive, ne prebacuju veći dio tog novca u evro.
"Odgovor je da evro jeste alternativa, ali nije savršena zamjena za dolar", kaže sagovornik Bloomberg Adrije. "Evrozona ima svoje političke, fiskalne i institucionalne izazove. Pored toga, i evro je papirna valuta i finansijska aktiva unutar određenog političkog sistema, dok je zlato 'neutralna rezerva'", dodaje.
GOLDS:COM
Gold Spot $/Oz
4.339,93 XAU
+28,24 +0,66%
vrijednost na početku trgovanja
4.314,36
posljednja zaključna vrijednost
4.311,69
promjena od početka godine
0,476%
dnevni raspon
4.306,11 - 4.349,40
raspon u 52 nedjelje
3.248,71 - 5.595,47
Podsjetimo, zlato je u posljednje dvije godine eksplodiralo, a onda je posle januarskog rekorda od 5.500 dolara došlo do korekcije cijene, koja sada iznosi oko 4.300 dolara po unci. Zlato je zadržalo dobitke i u utorak, nakon što je Trump izjavio da bi Ormuz mogao ponovo biti otvoren u petak, za kada je planirano potpisivanje sporazuma postignutog između SAD i Irana.
"Kada postoji rizik oko energetskih ruta, nafte, inflacije, sankcija i šireg regionalnog sukoba, centralne banke imaju još jači razlog da dio rezervi drže u imovini koja je globalno priznata, fizička i politički neutralna. Ovaj trend se vidi i kroz konkretne kupovine. Centralne banke su 2025. kupile oko 863 tone zlata, što je manje nego u rekordnim godinama - 2022, 2023. i 2024, kada su kupovine prelazile 1.000 tona godišnje, ali je i dalje istorijski veoma visok nivo i znatno iznad prosjeka koji smo viđali prije 2022. godine", objašnjava Hristov.
Bloomberg
Od zaštite od inflacije do zaštite od geopolitike
Decenijama je zlato svojevrsno osiguranje od inflacije, valutnih i finansijskih kriza, ali je danas njegova uloga raznovrsnija. Prema istraživanju Svetskog savjeta za zlato, sprovedenom među 74 centralne banke, čak 45 odsto njih planira da poveća zlatne rezerve u narednih 12 mjeseci, što je najveći procenat otkako se sprovodi istraživanje (samo jedna centralna banka navela je da planira smanjenje rezervi). Još zanimljivije je da najveći potencijalni kupci dolaze iz zemalja u razvoju, prenosi Bloomberg.
Banke već četiri godine kupuju zlato tempom kakav nije viđen u modernoj istoriji, tačnije još od Bretton Woods ere (1944-1971), kada je globalni monetarni sistem bio direktno vezan za ovaj plemeniti metal. ECB procjenjuje da su upravo te kupovine jedan od glavnih razloga zbog kojih je zlato uspjelo da dostigne rekordne nivoe. Na primjer, zlato koje drži Narodna banka Kine (PBOC) poraslo je za čak 320.000 unci u maju, pri čemu je najnovija kupovina produžila seriju akumulacije na 19 mjeseci, što je najduži period od barem 2015, kada je PBOC počeo redovnije da objavljuje podatke.
Zlato trenutno najviše kupuju banke iz država koje su najviše izložene spoljnim šokovima i geopolitičkim pritiscima, a mnoge od njih, pritom, ne koriste devizne rezerve za kupovinu na međunarodnom tržištu, već zlato otkupljuju direktno od domaćih rudnika i plaćaju ga u lokalnoj valuti. Čak polovina centralnih banaka koje planiraju kupovinu navela je da koristi upravo taj model, dok dio njih finansira kupovine prodajom druge rezervne aktive.
Zanimljivo je i to da rastući broj banaka odlučuje da fizički vrati zlato u svoje zemlje ili da ga rasporedi na više lokacija. Tokom 2025. godine porastao je broj institucija koje dio rezervi čuvaju u domaćim trezorima, dok se istovremeno smanjuje oslanjanje isključivo na tradicionalne centre poput Londona ili Njujorka, preneo je Financial Times. Politički rizik je, ujedno, otvorio prostor novim centrima za skladištenje zlata, poput Singapura i Hongkonga, koji žele da se pozicioniraju kao "alternativna" čvorišta.
Aktuelni potezi centralnih banaka takođe su važan signal za investitore.
"Iako običan investitor nema iste ciljeve kao centralna banka, poruka je slična: ako najveće svjetske finansijske institucije povećavaju udio zlata zbog sigurnosti, diverzifikacije i zaštite od rizika, onda ima smisla da i privatni investitor razmisli o tome da dio imovine drži u zlatu", kaže Hristov.
Bloomberg
Šta očekivati dalje
Kratkoročno gledano, cijena zlata ostaje pod uticajem kamatnih stopa, inflacije i geopolitičkih dešavanja, sa posebnim fokusom na petak i očekivano potpisivanje sporazuma. Dogovor od ponedeljka je umanjio strah od dugotrajnog energetskog šoka i donio kratkotrajno olakšanje na tržištima.
Ipak, mnogo važnije od dnevnih oscilacija jeste pitanje dugoročnih tendencija. Ukoliko se nastavi ovaj tempo kupovine zlata u cijelom svijetu, 2026. bi mogla biti još jedna godina rekordne potražnje.
"Ne očekujem da centralne banke prestanu da kupuju zlato. Naprotiv, mislim da će ovaj trend ostati prisutan i u narednim godinama, jer zlato više nije samo krizna kupovina, već strateški dio rezervi. Isto važi i za zemlje iz regiona. Male i srednje države posebno imaju razlog da razmišljaju o sigurnosti rezervi, jer nemaju luksuz da utiču na globalna pravila igre. Za njih zlato predstavlja stabilan, nezavisan i međunarodno priznat oblik nacionalne rezerve. Zato bih podatak ECB-a posmatrao kao potvrdu šireg trenda, a to je povratak zlata u centar monetarnog sistema", zaključuje Hristov.
Shaokai Fan, globalni direktor za centralne banke pri Svjetskom savjetu za zlato, smatra da korekcija cijene zlata predstavlja priliku za neke centralne banke da počnu sa kupovinama. Prema njegovim riječima, pojedine banke su tokom 2025. godine odlagale kupovine jer su smatrale da je cijena previsoka i čekale su povoljniji trenutak. Ali sada, uprkos prodaji dijela rezervi od Turske, Rusije i Azerbejdžana, tempo kupovine centralnih banaka širom svijeta dodatno je ubrzan u prvom tromjesečju 2026. godine.