Cijene đubriva, važnog elementa u poljoprivrednoj proizvodnji, niže su u odnosu na vrhunac s početka 2022. godine, ali i dalje ostaju na historijski visokom nivou. Visoka cijena ove smjese materija koje se koriste za poboljšanje plodnosti zemljišta mijenja navike poljoprivrednika tako da smanjuju upotrebu đubriva, traže mu alternativu ili smanjuju površinu sadnje, zaključak je nove analize analitičkog tima Bloomberg Adrije o agrohemijskoj industriji.
Naši analitičari navode dva razloga zbog kojih su cijene đubriva drastično skočile. Prvi razlog je nagli rast cijene prirodnog gasa, a drugi smanjen izvoz đubriva i sirovina za proizvodnju đubriva iz Rusije i Ukrajine zbog rata.
Kada je riječ o cijeni gasa, naš analitički tim objašnjava da je prirodni gas najveći ulazni trošak u proizvodnji đubriva i čini od 50 do 70 posto operativnih troškova. Dodaju da je zbog povećane cijene gasa proizvodnja đubriva u Evropi bila ozbiljno smanjena.
Zastoj na strani snabdijevanja zbog sukoba Rusije i Ukrajine također je uvećao cijene đubriva. Ove dvije zemlje su veliki izvoznici i đubriva i sirovina za proizvodnju đubriva. Oni su jeftini proizvođači velikog obima, a uvedene sankcije ugrozile su globalno snabdijevanje đubrivom i sirovinama.
Povećanje cijene đubriva imalo je trostruki efekt:
- vršilo je pritisak na budžete poljoprivrednika, smanjivanje marži i smanjenje entuzijazma među poljoprivrednicima
- smanjena je poljoprivredna proizvodnja jer je korišteno manje đubriva
- doprinijelo je rastu cijena hrane za krajnje potrošače.
Povećanje cijena inputa i efekti koji su uslijedili djelimično su ublaženi povećanjem cijene kukuruza i pšenice. Ovo je povećalo zaradu poljoprivrednika, međutim, zbog prenapuhanih input troškova, marže su ostale na istom nivou.
Kompanije koje se bave poljoprivrednim hemikalijama zabilježile su povećanu zaradu u 2021. i 2022. zbog viših prodajnih cijena đubriva.
Kompanije u Adria regionu još daleko od globalnih po rastu prodaje
Kada je riječ o poslovnim rezultatima kompanija u Adria regionu koje se bave proizvodnjom đubriva, zaključak našeg analitičkog tima je da je ova industrija koncentrisana na nekoliko velikih proizvođača što, kako navode, odražava prirodu upotrebe proizvoda, odnosno previše proizvođača u relativno uskom geografskom području oblikovalo bi prilično nerentabilne poslovne ishode.
Naš analitički tim analizirao je četiri kompanije, dok je prodaja koncentrisana na dvije od njih – Elixir i Petrokemiju.
Kompanije koje se bave proizvodnjom đubriva u Adria regionu, ističe naš analitički tim, zabilježile su dvocifren rast prodaje u prosjeku od 16,7 posto u 2021. godini. Regionalna industrija đubriva je profitabilna, može se pohvaliti prosječnom EBITDA maržom od 11 posto u 2021. godini i prosječnom EBIT maržom od 7,7 posto u istoj toj godini.
Ukoliko se rezultati kompanija iz regiona uporede s rezultatima kompanija na globalnom nivou, naš analitički tim ukazuje na to da se može zaključiti da globalne kompanije pokazuju prosječan rast prodaje od 41 posto u 2021. godini i da daleko nadmašuju Adria kolege.
Navike poljoprivrednika počinju se mijenjati
Cijene đubriva će i u narednom periodu ostati u relativno uskom rasponu oko trenutnih nivoa i s mješavinom elemenata na strani ponude i potražnje, ukazuje analitički tim BBA.
Neki od faktora koji će uticati na ponudu i potražnju bit će procjena poljoprivrednika koji već smanjuju upotrebu đubriva što, ukazuje naš analitički tim, može imati dugotrajne posljedice u budućnosti prinosa. Pozitivan faktor je što cijene prirodnog gasa popuštaju zbog blage zime, što može uticati na smanjenje cijene đubriva.
Pored toga, ne treba zaboraviti činjenicu da je potražnja za đubrivom sezonska. Sezona sadnje za većinu usjeva tek dolazi, pa se najveća potražnja očekuje u periodu od marta do maja.
Mnogi poljoprivrednici odgađaju proces donošenja odluka o upotrebi đubriva. Obrazloženje je da se sačeka da cijene padnu kako bi se smanjila izloženost ulaznih troškova. Neki poljoprivrednici čak čekaju da koriste đubrivo nakon sadnje.
Pored toga, daljnje povećanje cijena inputa može dovesti do toga da poljoprivrednici pređu na poljoprivredne kulture koje zahtijevaju manje đubrenja, kao što su soja ili suncokret.
Zbog skoka cijena industrijskog azotnog đubriva poljoprivrednici traže i alternative kao što su biološka đubriva. Međutim, za većinu poljoprivrednika je to rizičan potez. Prelazak s azotnog na biološko đubrivo može znatno uticati na prinose, a samim tim i na prihod poljoprivrednika. Osim toga, usjevi su vezani i za prehranu živine i stoke, što dodatno produbljuje rizik.
Na ponudu će uticati i trgovinska ograničenja u vezi sa sukobom između Rusije i Ukrajine. Ako se situacija u Ukrajini dodatno zaoštri, daljnje tenzije u snabdijevanju su neizbježne.
Na kraju, i demografski faktori utiču na cijenu đubriva. Zemlje u razvoju zavise od žitarica, pa je njihova potražnja za đubrivom velika. Zapadne zemlje se progresivno fokusiraju na ishranu zasnovanu na proteinima, stoga važnost žitarica u tim zemljama opada, pa samim tim i potražnja za đubrivom.