Za koliko dana kompanije iz BIRS indeksa mogu da zarade milijun eura

Sigurno ste se nekad zapitali koliko "brzo" domaće kompanije zapravo zarađuju novac. Dok neke tvrtke milijun eura neto dobiti generiraju u svega par dana, drugima za isti iznos trebaju dani, pa čak i tjedni. Upravo zato usporedba vremena potrebnog za ostvarenje milijun eura dobiti na zanimljiv i intuitivan način otkriva razlike u veličini kompanija iz sastava BIRS indeksa Banjalučke burze.

U ovom tekstu preveli smo neto dobit u relativno razumljivu metriku - koliko bi pojedinim kompanijama iz indeksa trebalo da generiraju milijun eura neto dobiti, koristeći njihove posljednje dostupne kvartalne rezultate. Naravno, ovakav pristup nema valuacijsku interpretaciju, ali vrlo jasno pokazuje kolike su razlike među blue-chip kompanijama kada se profitabilnost prevede u vrijeme - metriku koju svi intuitivno razumijemo.

Brzina stvaranja profita kao ilustracija veličine kompanija

Važno je naglasiti da se investicijska analiza ne može temeljiti na apsolutnim razinama dobiti. Valuacija i kvaliteta poslovanja procjenjuju se kroz multiplikatore, stabilnost cash flowa te očekivani rast i rizik poslovanja – pokazatelji koji stavljaju kompanije u realan investicijski kontekst, dok apsolutni iznosi služe tek kao ilustracija veličine.

Ipak, zanimljivo je promatrati "vrijeme potrebno za zaradu milijun eura" – koliko dana poslovanja je potrebno da pojedina kompanija generira neto dobit od milijun eura. Izračun je temeljen na prosječnoj dnevnoj neto dobiti, deriviranoj iz posljednja četiri dostupna kvartalna financijska izvještaja (TTM – trailing twelve months).

Ono što možemo vidjeti su izražene velike razlike unutar BIRS indeksa. Primjerice, Telekom Srpske generira milijun eura dobiti u otprilike pet dana poslovanja što jasno odražava relativno visoku profitnu bazu, pa čak i u kontekstu regionalnog tržišta kapitala.

S druge strane, Prvo penzionersko društvo treba približno gotovo dvije godine kako bi doseglo istu razinu dobiti. Ako gledamo regionalnu usporedbu, slovenska NLB banka istu količinu novca zaradi za 18 sati, a hrvatski Končar za oko dva dana.

 

No kada gledamo na grafikon veličine ovih kompanija (tržišna kapitalizacija) vidimo da je zapravo veličina kompanije jedna od najbitnijih metrika ovdje, s nekim kompanijama iznimkama, poput Elektrokrajine koja je druga po brzini zarade jednog miljuna eura, a treća odozada kada pričamo o veličini, međutim tu igraju i ulogu i druge stvari, na primjer prvi kvartal Elektrokrajine koji je zapravo bio značajno iznadprosječan pa cijeli TTM rezultat čini možda i neusporedivim.

Naravno, treba i naglasiti da valuacije pojedinih kompanija mozda odstupaju od realne vrijednosti i zbog velike nelikvidnosti na burzi.

Kada se ista logika usporedbe primijeni na globalne tehnološke lidere, razlike u skali postaju još izraženije. Kompanije poput Nvidije ili Alphabeta generiraju milijun eura neto dobiti u svega nekoliko minuta poslovanja. No i u tom slučaju, riječ je isključivo o refleksiji njihove goleme tržišne prisutnosti i profitne baze, a ne o jednostavnoj mjeri "bolje" ili "lošije" profitabilnosti.

Ovakve usporedbe ne govore mnogo o relativnoj investicijskoj atraktivnosti pojedinih kompanija. Veće kompanije prirodno generiraju veće apsolutne iznose dobiti, pa stoga i brže "akumuliraju" milijunske iznose u ovoj pojednostavljenoj metriki.

Prava analiza i dalje ostaje u domeni relativnih pokazatelja poput marži, povrata na kapital, rasta dobiti te valuacijskih multiplikatora u odnosu na usporedive kompanije, dok ovakav pristup može biti koristan kao jednostavan način vizualizacije razlika u ekonomskoj snazi i skali poslovanja između tržišnih sudionika.