Zašto čokolada još nije pojeftinila i hoće li

Cijene kakaa na svjetskim berzama posljednjih mjeseci bilježe pad. Ipak, taj scenarij još neko vrijeme neće donijeti olakšanje krajnjim potrošačima. Čak i ona najslađa čokolada, s niskim procentom kakaa, bit će gorkog okusa sve dok proizvođači ne potroše stare zalihe ove sirovine - kupljene po višim cijenama. A čak ni tada nema garancije da će omiljena poslastica osjetno pojeftiniti.

Iako se tržište kakaa djelimično stabiliziralo nakon historijskog skoka - praga od čak 9.188 dolara po toni u jednom momentu, ekonomska logika proizvodnje čokolade i dalje je podložna visokim troškovima, dugoročnim ugovorima i nestabilnosti tržišta u zemljama uzgajivačima, zbog čega će maloprodajne cijene ostati visoke još neko vrijeme.

Prema podacima Trade Economicsa, cijena kakaa je u posljednjih mjesec dana pala za skoro 32 posto, a u odnosu na prije godinu dana za skoro 63 posto. Ova sirovina trenutno vrijedi blizu 4.150 dolara po toni.

Iz Atlantic grupe navode za Bloomberg Adriju da su cijene kakaa trenutno znatno niže u odnosu na rekordne nivoe, ali i dalje daleko iznad nivoa od prije dvije godine, kada je započeo dramatičan rast. Taj rast nije samo povećao troškove proizvođača, već je doveo i do globalnog pada potrošnje čokolade. U takvom okruženju, pad cijene kakaa neće automatski podstaći oporavak potrošnje, niti omogućiti brzo prilagođavanje cijena finalnih proizvoda.

 

Ključni razlog leži u načinu na koji konditorska industrija nabavlja sirovine. Proizvođači čokolade slijede dugoročne ugovore i hedžing strategije (zaštita od rizika i kupovina većih količina kao osiguranje od volatilnosti), te danas i dalje koriste količine kakaa kupljene u periodu kada su cijene bile najviše. To znači da se realni troškovi proizvodnje još nisu prilagodili aktuelnim berzanskim cijenama, već odražavaju period kada je kakao bio papreno skup.

"Također, kada se govori o cijeni čokolade i proizvoda od kakaovca u maloprodaji, treba imati u vidu da krajnje cijene ne zavise samo od kakaa kao sirovine, već i od energije, ambalaže, logistike i rada, čiji su troškovi i dalje visoki, pa se, imajući i to u vidu, teško može očekivati brzo prilagođavanje cijena na policama", dodaju u Atlantic grupi.

 

Nestlé ukazuje na činjenicu da je tržište kakaa i dalje izrazito volatilno i da ne postoje jasni signali da će se trenutni nivo cijena dugoročno održati. Također, potvrđuje važan utjecaj drugih faktora na krajnju cijenu čokolade i slatkiša.

"Ovo smanjenje cijena može dovesti do nižih proizvodnih troškova za proizvođače čokolade, međutim ta promjena možda neće biti vidljiva odmah ili imati direktan utjecaj, jer sirovine nisu jedini faktor koji utječe na konačnu cijenu proizvoda. Uprkos padu cijene same sirovine, bilježi se rast drugih proizvodnih troškova, poput troškova rada, električne energije, ambalaže i transporta."

Dodatni problem, kažu u Nestléu, predstavljaju cijene derivata kakaa. Cijene kakao praha i kakao maslaca ostaju relativno visoke, što znači da čak i u uslovima pada osnovne sirovine, ključne komponente čokolade ne prate istu tendenciju. Time se prekida "klasična veza" između berzanske cijene kakaa i maloprodajne cijene čokolade, koja je decenijama bila relativno predvidljiva.

"Poremećaji u lancima snabdijevanja ili regulatorne promjene u vezi sa sigurnošću hrane, deklariranjem proizvoda i održivošću, također mogu stvoriti dodatne troškove. Promjene u preferencijama potrošača, poput težnje ka zdravijim ili održivijim opcijama, mogu dovesti do izmjena u asortimanu proizvoda i strategijama formiranja cijena", dodaju iz Nestlea.

Cyril Marcilhacy/Bloomberg

 

Iza svega stoji dublja promjena na globalnom tržištu kakaa. Klimatski ekstremi u Zapadnoj Africi, gdje se proizvodi više od polovine svjetskog kakaa, transformirali su tržište iz relativno stabilnog poljoprivrednog sektora u visoko volatilnu robu. Suše, bolesti usjeva i regulatorne intervencije dovele su do strukturnog deficita ponude, dok je finansijski kapital dodatno pojačao cjenovne oscilacije. U takvim uslovima, proizvođači čokolade su primorani u cijene ugrađivati premiju rizika, što dugoročno održava više nivoe cijena.

Za potrošače to znači da pad cijena kakaa treba posmatrati kao privremenu korekciju, a ne kao signal skorog pojeftinjenja čokolade. Čak i ako se berzanske cijene stabiliziraju, maloprodajne cijene će se prilagođavati sporo i selektivno, jer industrija još uvijek "troši" skupi kakao iz prethodnog ciklusa.

U tom smislu, čokolada sve više postaje simbol nove realnosti prehrambene industrije: u uslovima trajno viših i nestabilnijih troškova, pad cijene jedne ključne sirovine više nije dovoljan da automatski snizi cijenu gotovog proizvoda. Umjesto brzog pojeftinjenja, potrošači će efekt nižih cijena kakaa osjetiti odgođeno, ako ga uopće i osjete.

Sličan obrazac već je viđen na tržištu drugih prehrambenih proizvoda. Nakon skoka cijena pšenice i kukuruza poslije početka rata u Ukrajini, berzanske kotacije su se relativno brzo smirile, ali su cijene hljeba i tjestenine u maloprodaji ostale povišene znatno duže. Razlog je bio isti: proizvođači su koristili sirovine kupljene po višim cijenama, dok su energija, logistika i rad nastavili poskupljivati, pa se pad cijena na berzi nije automatski prelio na police.

Dodatno, proizvođači čokolade danas posluju u okruženju u kojem se strategije formiranja cijena sve manje oslanjaju na kratkoročne tržišne signale, a sve više na dugoročne procjene rizika. Nakon šoka koji je izazvao historijski rast cijena kakaa, industrija je postala opreznija u prilagođavanju cijena naniže, jer neizvjesnost oko buduće ponude i klimatskih uslova, koji su sve gori, u glavnim proizvođačkim regionima ostaje visoka.

Sniženje cijena u takvom okruženju postaje izuzetak, a ne pravilo.