Uz obalu Nove Engleske atlantski vjetrovi stvaraju odlične uvjete za velike odobalne vjetroturbine. Planovi su već pripremljeni, no njihova implementacija – kao i na mnogim drugim mjestima diljem svijeta – zbog visoke inflacije čeka.
Kako zbog rasta kamatnih stopa i većih troškova materijala investicije gube isplativost, developeri u SAD-u odgađaju projekte čiste energije kao što je vjetropark Commonwealth Wind u Massachusettsu snage 1,2 gigavata, koji bi trebao opskrbljivati 700 tisuća kućanstava.
Problem je još i veći u Europi, gdje vlasti ponekad otežavaju stvari. Vjetroparkovi snage šest gigavata planirani uz obale Njemačke neće krenuti prema planu, što donosi gubitak vremena u borbi protiv smanjenja korištenja fosilnih goriva i za ublažavanje posljedica klimatskih promjena.
"Vlade se moraju probuditi i postati svjesne da se ulaganja u odobalne vjetroelektrane ne događaju. Ulog je ovdje velik", kaže Giles Dickson iz europske udruge za promicanje korištenja energije vjetra WindEurope.
Želi li postići nultu neto razinu emisija ugljičnih plinova do 2050. godine, svijet bi morao više nego udvostručiti ulaganja u obnovljive izvore, na oko jedan bilijun dolara godišnje.
Investicije u obnovljive izvore trenutačno nisu dovoljne
Za razliku od tradicionalnih pogona za proizvodnju električne energije koji trebaju pogonsko gorivo cijeli životni vijek, kod pogona na obnovljive izvore prvo dolaze troškovi. To taj sektor čini posebno osjetljivim na promjene u uvjetima financiranja.
Posebice je to slučaj s velikim pučinskim vjetroparkovima koji koriste turbine velike poput nebodera te posebna plovila za instalaciju i kilometre bakrenih kablova za povezivanje s elektromrežom na obali. Istodobno, one nude veliki potencijal u proizvodnji i rjeđe nailaze na otpor kad je riječ o izgradnji od pogona na kopnu.
Na probleme zbog viših troškova izgradnje ne nailaze samo plutajuće elektrane, već i drugi pogoni na obnovljive izvore kao što su solarne elektrane.
Trošak za izgradnju kopnene vjetroelektrane je u SAD-u od 2020. godine porastao za više od 16 posto.
Slične priče dolaze i iz drugih dijelova svijeta.
"Miljama smo daleko od razvoja koji bi elektroenergetski sustav vodio predviđenim stopama prema cilju nulte neto emisije plinova", kaže Seb Henbest iz odjela za klimatsku tranziciju bankarsko-investicijske grupacije HSBC.
Financiranje plutajućih vjetroelektrana snažno je palo
Rijetki dobar primjer trenutačno je Kina, gdje bi se godišnji rast broja novih instalacija plutajućih vjetroelektrana ove godine mogao udvostručiti. Ta zemlja cijene energije i materijala drži relativno dobro pod kontrolom.
Dugoročni ugovori o kupovini električne energije ključni su za održivost investicija u obnovljive izvore neovisno o tome radi li se o vladama ili privatnim tvrtkama. Takvi ugovori osiguravaju da investitori mogu vratiti uloženi iznos.
Da bi takvi projekti funkcionirali, cijena struje mora održavati korak s troškovima izgradnje, no to se ne događa. U Europi su vlade izdvojile 768 milijardi eura da bi zaštitile tvrtke i građane od rasta cijene električne energije. U SAD-u vlasti drže developere na cijenama od prije rasta inflacije.
U slučaju projekta Commonwealth Wind regulator tvrtki Avangrid nije dozvolio raskinuti postojeće ugovore o prodaji energije.
"Natjecatelji (za projekte) preuzimaju rizike i ne mogu u dobroj vjeri anticipirati da će potrošači apsorbirati više troškove ako se makroekonomski uvjeti promijene", rekli su dužnosnici Massachusettsa u pismu Avangridu, u kojoj je većinski vlasnik španjolska energetska tvrtka Iberdrola.
Sada projekt Commonwealth Wind i sestrinski projekt Park City Wind, koji bi zajedno mogli napajati više od milijun kućanstava, kasne barem godinu dana.
"Nažalost, utjecaj povijesne inflacije, oštar rast kamatnih stopa, usko grlo u dobavnim lancima i postojanje ograničenja cijena (energije) sprečavaju nas da nastavimo projekt", izjavio je glavni izvršni direktor Avangrida Pedro Azagra Blázquez.
Proizvodnja električne energije iz vjetra ključna je za neto nulti cilj emisija ugljičnih plinova do 2050.
Avangrid kaže da ipak ostaje predan dovršetku projekta.
Američke subvencije za čistu energiju su, naravno, dobrodošle, no one zapravo doprinose odgodi projekata jer developeri znaju da mogu ostvariti pogodnosti i godinama kasnije.
"Tko god je mislio da će izgradnja pučinskih vjetroelektrana u SAD-u biti poput laganog povjetarca, nije dobro obratio pozornost na stvari", rekao je Timothy Fox iz tvrtke ClearView Energy Partners, koja se bavi analizama energetskog tržišta.
U Europi su uvjeti i tmurniji nakon što su energetskim tvrtkama nametnuti ekstraporezi.
Čini se da su se neki developeri odluči za taktiku čekanja nadajući se da će vremenom cijene robe ili kamatne stope pasti, smatra Daniel Sinaiko, odvjetnik koji predstavlja neke tvrtke iz sektora obnovljivih izvora.
Administracija Joea Bidena želi novih 30 gigavata plutajućih vjetroelektrana do 2030. godine. U Europi su ciljevi još i ambiciozniji. Europska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo žele 110 gigavata odobalnih vjetroelektrana do 2030. godine, što je trostruko više od današnjeg stanja.
No prošle godine praktično nije bilo investicija, a primjerice u Njemačkoj, svi su natječaji za subvencije završili rezultatima ispod očekivanja.
Jedina je odluka o novoj pučinskoj vjetroelektrani donesena u prosincu vezano uz pogon kapaciteta 760 megavata u Sjevernom moru. Ulagači su Shell i nizozemski Eneco.
U konačnici, odčepljivanje investicija mora uključiti povećanje subvencija ili veće mjesečne račune za građane i tvrtke. Nijedno od to dvoje nije prihvatljivo za političke čelnike u SAD-u i Europi.
.webp){kind=icon}
