.webp){kind=icon}
Baš kad je svijet počeo ozbiljno razmišljati o budućnosti zelene energije, njegova zavisnost o fosilnim gorivima došla je do izražaja snagom koja nije viđena od 1970-ih. Ruska invazija na Ukrajinu u kombinaciji s pritiscima koje je pokrenula pandemija povećala je cijene svih oblika energije, pri čemu je nafta porasla za više od 50 posto u prvoj polovici 2022. Taj energetski šok bio je u središtu porasta inflacije koja je izazvala teškoće i političke glavobolje diljem svijeta.
1. Zašto imamo energetski šok?
Prije samo dvije godine, cijena referentnog američkog naftnog terminskog ugovora nakratko je pala ispod nule jer je pandemija potopila globalnu ekonomiju. Godinu dana kasnije, cijena se vratila na nivoe prije pandemije i nastavila rasti jer je oživljena potražnja nadmašila rast zaliha sirove nafte. Zatim je uslijedila divlja serija potresa zbog valova sankcija od strane SAD-a i njegovih saveznika kako bi se isključila Rusija, koja je izvor 10 posto svjetske nafte (zajedno s drugim ključnim robama od pšenice preko gnojiva do nikla). Više od polovice ruskog izvoza nafte odlazi u zemlje Evropske unije, ali tržišta energije su globalna, pa se promjene u ponudi i potražnji osjećaju u cijelom svijetu.
2. Ko je oštećen?
Potrošači su posebno pogođeni jer je potrošnju energije teško smanjiti. U Velikoj Britaniji, regulatori su upozorili da bi porast globalnih cijena prirodnog plina trebao povećati prosječni račun za energiju domaćinstava za još 42 posto u oktobru, što je najveći udar na životni standard od 1950-ih. U velikom dijelu svijeta maloprodajne cijene goriva rasle su čak i brže od sirove nafte. Benzin je u SAD-u prvi put u junu, na početku ljetne sezone, premašio prosjek od pet dolara (9,24 KM) po galonu (3,79 litara). Krajnji rezultat bio je porast inflacije kakav svijet nije vidio decenijama, a energija je činila više od polovice skoka u velikim naprednim ekonomijama. Osim zabrinutosti oko cijena, globalne energetske mreže, koje su već pod pritiskom klimatskih promjena mogle bi se pokazati još krhkijim, što bi dovelo do nestanka struje koja bi mogla ugroziti živote.
3. Kakve su posljedice?
Postojala je borba oko povećanja zaliha i preusmjeravanja goriva tamo gdje su bila potrebna - napori koji su imali ograničen uspjeh. EU je postepeno uvela djelomičnu zabranu ruske nafte i kupila više ukapljenog prirodnog plina na svjetskim tržištima kako bi se odviknuo od ruskih plinovoda, koji su činili 40 posto opskrbe. Do sredine juna Rusija je, sa svoje strane, prekinula dotok plina u četiri zemlje EU. Administracija američkog predsjednika Joea Bidena pitala je rafinerije nafte o izvedivosti vraćanja zatvorenih kapaciteta. Bilo je i drugih odgovora: kako bi se smirio porast inflacije, očekuje se da će američke Federalne rezrve i njene kolege povećati kamatne stope u najagresivnijem ciklusu pooštravanja monetarne politike u decenijama (Kina i Japan su bili izuzeci). To neće odmah smanjiti troškove energije, ali cilj je usporiti ekonomski rast do te mjere da inflacija nestane.
4. Može li se povući?
Početkom juna nije bilo naznaka kraja onoga što je u Ukrajini postalo teški, krvavi rat, a naftom bogate zemlje OPEC-a pristale su samo na skromno povećanje proizvodnje nafte. Cijena fjučersa nafte West Texas Intermediate popela se iznad 120 dolara (221,88) po barelu, a potencijalni porast potrošnje nakon pandemije u Kini, najvećem svjetskom uvozniku sirove nafte, zaprijetio je još većim pritiskom na povećanje. Glavni izvršni direktor JPMorgan Chase & Co. Jamie Dimon rekao je da nafta ima potencijal dostići 150 ili 175 dolara (277,34 ili 323,57 KM) po barelu i da se banka priprema za ekonomski "uragan".
5. Kako se ovo može uporediti s prethodnim šokovima?
Skok cijena uporediv je s dva najpoznatija historijska naftna šoka: arapsko-izraelskim ratom 1973., zbog kojeg su mnogi proizvođači sirove nafte odbili prodavati zemljama koje su podržavale Izrael, i revolucijom u Iranu šest godina kasnije koja je na neko vrijeme prekinula oko sedam posto globalne ponude sirove nafte. Ali postoje razlike: ekonomski rast nije tako usko povezan s naftom kao što je bio 1970-ih — proizvodnja je puno manje energetski intenzivna nego što je bilo tada. Ekstrakcija iz škriljaca je učinila SAD najvećim svjetskim proizvođačem nafte i plina, čime je Amerika postala mnogo bliža energetskoj nezavisnosti kojoj je težila nakon što ju je 1970-ih pogodila nestašica benzina. Ipak, kriza je bila podsjetnik da se svijet i dalje oslanja na fosilna goriva za više od tri četvrtine svoje energije, stanje stvari koje će vjerovatno trajati decenijama, čak i dok neke zemlje ubrzavaju svoja ulaganja u obnovljive izvore energije.
