Porodične kancelarije (Family offices) širom svijeta ubrzano povećavaju zaduženost kako bi iskoristile nove investicione prilike i upravljale rizicima, pokazuju podaci Deutche bank. Prema rečima Luke Prelevića, osnivač Haritage Holdings, dostupnost kredita je veća nego ranije, a rast vrijednosti kolaterala i istorijski najveći transfer bogatstva između generacija omogućavaju Family offices da agresivnije ulaze u direktne dilove, alternativne investicije i privatne kredite, ali uz sve veće rizike zbog rasta globalne zaduženosti.
"Dobar je trenutak za uzimanje kredita jer se mogu uhvatiti prilike poput smanjenja vrijednosti nekretnina. Dodatno, dostupnost kredita za Family offices je sada veća nego ranije. Oni te kredite uzimaju tako što daju kolaterale svojim privatnim bankama, a ti kolaterali danas imaju više valuacije nego ranije, što im onda dozvoljava da uzmu veće kredite. Tako da dostupnost kredita, sa jedne strane, i mogućnost ulaska u direktnije dilove sa druge strane, utiču na to da Family offices uzimaju više kredita. Međutim, s obzirom na to da postoji rastuća zaduženost, to dovodi do toga i da valuacije postaju malo manje razumne i to danas predstavlja rizik", ocenjuje Prelević.
Deutche bank u svom izvještaju navodi da više od tri četvrtine porodičnih kancelarija uzima kredite kako bi izgradili likvidnost. Prelević objašnjava mehanizam i naglašava da svjedočimo najvećem transferu bogatstva između generacija, koji iznosi 80 biliona dolara.
"To im dozvoljava da imaju velike kolaterale koje mogu da koriste za kredite. Dodatno, Family offices svoju imovinu najviše drže kod privatnih banaka, koje ne žele da izgube klijente i žele da im pruže još neke usluge i dobiju dodatni prihod od kamata. Tako da privatne banke na osnovu imovine koja stoji kod njih, nude kredite kao i prilike u koje Family offices mogu da investiraju sa tim kreditima".
Promjene u investicionim alokacijama
Kada smo kod klasa imovine u kojima porodične kancelarije vide najatraktivnije prilike, Prelević objašnjava da se te klase imovine dosta mijenjaju. "Privatni krediti su porasli sa dva odsto alokacije prije samo pet godina, na nekih pet odsto prema Goldman Sachs izvještaju.
Takođe, Family offices su dosta počeli da ulažu u alternativne klase imovine, prije svega u fondove privatnog kapitala i Venture capital fondove - gdje danas nekih 40ak odsto odlazi u te klase, prema posljednjim izvještajima. Tu prednjače fondovi privatnog kapitala gde je alokacija oko 25 odsto. Ono što je pretrpilo promjenu su nekretnine, koje su činile oko 20 odsto alokacije prije pandemije virusa korona, a spuštene su na 12-15 odsto i odatle potiču i dodatni izvori za ulaganje u druge klase imovine".
Prelević dodaje i da su investicije na javnim tržištima takođe porasle, a kako kaže to je posljedica većih ulaganja u vještačku inteligenciju. "Raste alokacija sredstava u direktne dilove, to mogu da budu i VC kompanije i startapi".
Širina klasa imovine u koje porodične kompanije mogu da investiraju je porasla i danas uključuje i sportske timove, vina, oldtajmere.
"Tu se uključuje i vino, satovi, umjetnine i tako dalje. Privatne banke postaju otvorenije da posmatraju ove klase imovine, zajedno sa kolekcijama viskija, automobila i sličnom imovinom, kao nešto što može da se koristi kao kolateral za izdavanje kredita".
Poreska optimizacija kao ključni motiv
Dodatno, privatne banke žele da zadrže odnos sa porodičnim kapitalom i Family offices koriste taj odnos kako bi lakše dobili zajmove od banaka. Tu postoji još jedan dio mehanizma koji je važan, a to je poreska optimizacija.
"Zapravo, ranije su Family offices prodavali određenu imovinu kako bi došli do sredstava, međutim na to je potrebno platiti porez i tek onda investirati. Međutim, ukoliko postoje jaki odnosi sa privatnom bankom i koriste imovinu koju već imaju, oni dobijaju kredit. Na taj kredit ne plaćaju porez, plaćaju kamatnu stopu , ali ako je odnos sa bankom snažan, onda postoji i mogućnost za dobijanje povoljnijih, nižih kamatnih stopa. To za Family offices znači da lakše i povoljnije dolaze do kapitala, nego što bi to bio slučaj kada bi prodavali imovinu i na nju plaćali porez".