Prema jednoj procjeni, američki dolar čini 88 posto svih međunarodnih transakcija. Neki misle da ta dominacija ne može potrajati, dok se drugi pitaju treba li uopće. Ne šteti li snažan dolar američkom izvozu, pa tako i tamošnjim radnicima?
Dobra je ipak vijest, barem za Amerikance, da je hegemonija dolara korisna za Sjedinjene Američke Države (SAD), njegovu vladu i većinu građana. Štoviše, vjerojatno je da će ona potrajati u doglednoj budućnosti.
Ovo je pitanje u posljednje vrijeme postalo aktualno nakon što je Rusija, zbog sankcija, odrezana od većine dolarskih mogućnosti plaćanja, a zemlje poput Brazila, Indije i Saudijske Arabije pokušavaju, barem kozmetički, krenuti u smjeru "dedolarizacije" nadajući se da će se u budućnosti morati manje oslanjati na tu valutu u međunarodnoj razmjeni.
Razmislite o dolaru kao robi ili usluzi koju proizvodi SAD jednako kao što Kina proizvodi mobilne telefone ili Japan automobile. Kad Amerikanci razmjenjuju dolar za stranu robu ili usluge, to se računa kao trgovinski deficit, no isto tako se to može gledati kao izvoz dolara i dolarske usluge. SAD brendira dolar jednako kao što Zara ili Gap brendiraju i prodaju svoju odjeću.
Tako bi se američki trgovinski deficit mogao razmatrati kao oblik razmjene: jedna usluga, a to je dolarska stabilnost, se razmjenjuje za drugu robu ili uslugu, naprimjer SAD nešto kupuje od Kine. U biti tako učinkovito brendiranje i prodaja dolara omogućuje američkim potrošačima da imaju viši životni standard.
Da budemo jasni, nekad prodaja određene robe ili usluge može biti negativna stvar ili mač s dvije oštrice. Gospodarstvo Venezuele vrlo je ovisno o prihodima od nafte i s nestabilnim cijenama prihodi su nepouzdani. Potražnja za dolarom nije nestabilna na taj način. U biti, s ratom u Ukrajini i rastućim kineskim ambicijama čini se da dolar ima sigurnu budućnost kao utočište, možda čak i presigurnu, gledano u širem smislu.
Ako postoji neka opasnost, ona leži u tome da predstojeća rasprava u Washingtonu o granici zaduživanja završi nemogućnošću plaćanja duga. Čak i kad bi se to dogodilo, to ne bi bio argument protiv vladavine dolara niti dokaz da ta vladavina treba završiti. To bi samo bio dodatni dokaz gluposti američke politike.
EURUSD:CUR
EUR-USD X-RATE
1,1057 USD
+0,0011 +0,10%
vrijednost na početku trgovanja
1,1046
posljednja zaključna vrijednost
1,1046
promjena od početka godine
3,2788%
dnevni raspon
1,10 - 1,11
raspon u 52 nedjelje
0,95 - 1,11
Snažan dolar otežava izvoz američke robe i usluga. No, u tome nema ništa posebno. Ako, primjerice, Južna Koreja izvozi više Samsungovih telefona, to će povećati tamošnje plaće i ojačati valutu won, a onda otežati izvoz drugih stvari poput K-popa.
Potražnja za dolarom svjedoči priznanju američke povijesti kao lučonoši relativne stabilnosti, što može biti privlačnije no kvaliteta američkih traktora ili filmova.
Koliko će daleko otići razgovori o "dedolarizaciji"? Vjerojatno ne predaleko. SAD ima svjetsko najlikvidnije i najdublje financijsko tržište koje ostaje otvoreno unatoč nekim restrikcijama za kineska ulaganja u industrije osjetljive za nacionalnu sigurnost. Jaki su razlozi za postojanje dominantne valute u međunarodnim transakcijama jednako kao i kad se radi o domaćem terenu.
Dok se kod dolara procjenjuje da je uključen u 88 posto međunarodnih transakcija, kod eura je to slučaj u 31 posto. Brojka je ukupno veća od 100 posto jer ima transakcija koje uključuju obje valute. U svakom slučaju, euro nikad neće biti vezan za jednu vladu, a Europska unija ni približno nije vojno jaka kao SAD.
Kineski juan sudjeluje u tek sedam posto međunarodnih transakcija, a Kina se čini nevoljkom otvoriti svoje tržište kapitala s obzirom da to može dovesti i do brzog odljeva kapitala te financijske krize. No, bez otvorenog tržišta juan nije ozbiljan konkurent za međunarodnu rezervnu valutu.
Ponekad je komplicirano objasniti neke ekonomske pojave, no kod dolara to nije slučaj. On će zadržati ključnu ulogu, što je dobro za SAD, a razlozi su jednostavni i intuitivni.