Zašto investitori bježe u zlato, a ne u obveznice: Rat pokreće inflatorni šok

Dok se produbljuje sukob između SAD i Izraela na jednoj i Irana na drugoj strani, tržište šalje posve neuobičajenu i rijetku poruku: sigurnost više nije dovoljna - traži se zaštita realne vrijednosti novca. Dosad je istorijski obrazac uglavnom bio drugačiji: u većini geopolitičkih i finansijskih šokova kapital bi se primarno selio u američke državne obveznice, što bi automatski oborilo prinose. Tako je bilo 2008, tokom krize eura, pa i na početku pandemije 2020.

Dakle, nije neuobičajeno da zlato raste u uslovima krize i rata, ali jeste neobično da nadmašuje obveznice - to se kroz istoriju dešavalo svega nekoliko puta. Ovakav scenario signalizira da tržište aktuelnu krizu ne vidi prvenstveno kao deflatorni šok, već kao potencijalno dugotrajan izvor inflacije. Upravo tu se krije prednost zlata nad obveznicama, i to sa cijenom koja je u utorak probila prag od 5.300 dolara po unci.

 

 

Ključ je, naime, u energiji. Kada zbog rata poskupi nafta, gotovo sve postaje skuplje - od goriva i transporta do hrane i industrijske proizvodnje, a to automatski budi strah da bi inflacija ponovo mogla da ubrza. U takvoj situaciji investitori ne razmišljaju samo o tome da li će ekonomija usporiti, već i da li će centralne banke, uopšte, moći da smanje kamatne stope. Ako cijene rastu, prostora za popuštanje monetarne politike ima manje, i tu nastaje problem za državne obveznice koje imaju unaprijed određen, fiksni prinos.

Ako inflacija poraste, taj prinos realno vrijedi manje, jer rast cijena "pojede" dio zarade. Zato u inflatornom okruženju nominalne obveznice više nisu potpuna zaštita, pa deo kapitala traži sigurnost u imovini poput zlata, koje se tradicionalno koristi kao zaštita od rasta cijena.

Dodatnu neizvjesnost unose političke poruke. Izjave američkog predsjednika Donalda Trampa da će "operacije trajati sve dok se ne ostvare ciljevi" pojačale su percepciju da je riječ o otvorenom i vremenski neodređenom sukobu. U međuvremenu je i ambasada SAD u Rijadu (Saudijska Arabija) postala nova meta iranskog napada, što je posebno razljutilo Trumpa: on je za NewsNation izjavio da će SAD uzvratiti, poručivši "uskoro ćete saznati" u kom obliku će to biti. Ovaj napad je takođe potvrdio u kojoj mjeri i koliko brzo se američko-izraelski i iranski sukob širi cijelim regionom.

 

 

Tržišta se, tradicionalno, lakše nose sa događajem koji je mahnit, ali ograničenog roka trajanja - šok se procjeni, cjene se prilagode i pažnja se iznova usmjerava na osnovne pokazatelje. Međutim, problem poprima drugačiji oblik kada nema jasnog scenarija niti vremenskog okvira. Tada investitori ne kupuju zlato samo zbog trenutnog udara, već zbog straha da bi neizvjesnost mogla da potraje, i zato se u njegovu cijenu ugrađuje dodatna premija rizika.

Paradoks je u tome što zlato raste uprkos smanjenim očekivanjima o skorom smanjenju kamatnih stopa. Istorijski, niže stope su bile glavni "saveznik" metala koji ne nosi prinos. Danas, međutim, geopolitički faktor nadjačava monetarni. Tržište procenjuje da bi Fed mogao da zadrži kamatne stope na povišenim nivoima duže nego što se ranije očekivalo, upravo zbog rizika da rast cijena energije podstakne novi talas inflacije. Ipak, investitori su spremni da prihvate viši oportunitetni trošak držanja zlata (trošak propuštene zarade), jer im je prioritet zaštita od rizika. To objašnjava zašto uobičajena korelacija između realnih prinosa i zlata trenutno slabi.

 

 

 

Zlato se trenutno ne kreće samo u skladu s očekivanjima o kamatnim stopama, već prije svega odražava nivo nervoze na globalnim tržištima. Cijena iznad 5.300 dolara pokazuje da postoji snažna tražnja i da su investitori spremni da na tim nivoima ponovo kupuju. Ako se nastave prilivi u fondove koji ulažu u zlato i ako veliki investitori nastave da ga koriste kao zaštitu u portfeljima, mogući su novi uzleti. Ipak, tržište ostaje osjetljivo: svaka brza deeskalacija sukoba mogla bi da izazove kratkotrajan talas prodaje i korekciju, prije ponovne ravnoteže.

 

Gdje su obveznice u toj priči

Bliskoistočni sukob je dokaz da klasične američke državne obveznice više nisu "sigurna luka" po difoltu: njihova kupovina sada ima smisla ako vjerujete u dve stvari - da inflacija neće ponovo ubrzati i da će Fed smanjiti kamatne stope. Ako se, međutim, posljedice rata preliju na cijene energije i održe inflaciju povišenom, računica se menja. Fiksna kamata ostaje ista, ali realni efekat slabi ako cijene rastu brže nego što je očekivano.

Zato dio investitora traži kompromis - TIPS, američke obveznice koje su vezane za inflaciju. Kod njih se vrijednost glavnice prilagođava rastu potrošačkih cijena, pa investitor dobija zaštitu od inflacije uz sigurnost američkog državnog duga. To se jasno vidi i na tržištu, gde razlika između prinosa na klasične obveznice i TIPS-a raste kada investitori očekuju jači rast cijena. A upravo to se sada dešava - inflacija je ponovo u središtu pažnje.

Međutim, zlato ima nešto što ni TIPS ne može u potpunosti da ponudi. Ono ne zavisi ni od budžeta jedne države, ni od odluka jedne centralne banke. Dok su TIPS i dalje dio američkog finansijskog sistema, zlato je univerzalna imovina bez izdavaoca. U vremenu kada se geopolitičke tenzije produbljuju kao ova sada, i kada raste oprez prema dugoročnim fiskalnim i monetarnim potezima velikih sila, ta vrsta nezavisnosti postaje ključni razlog zbog kojeg investitori biraju metal, a ne papir (hartije od vrijednosti).

 

Alternativni scenario svakako postoji. Brza deeskalacija tenzija mogla bi da smanji premiju rizika i povuče zlato naniže, možda i ispod 5.200 dolara. Ali čak i u tom slučaju, inflatorna i monetarna neizvjesnost vjerovatno bi ograničile prostor za dublji pad. Svaki signal da se sukob produžava ili da cijene energije nastavljaju da rastu ponovo bi aktivirao potražnju za zaštitom. Zato trenutni rast zlata iznad 5.300 dolara ne treba tumačiti samo kao prolazni impuls, već signal nove faze u globalnom vrednovanju rizika.

Kada je kriza deflatorna, tržište kupuje obveznice. Kada je kriza inflatorna, kupuje zlato. Budući da aktuelni sukob investitori čitaju kao inflatorni šok - onda je njihova alokacija kapitala jasna i prednost je na strani zlata.