Dok su sve oči uprte u to koliko još mogu da rastu akcije kompanija povezanih s vještačkom inteligencijom, malo ko obraća pažnju na signal koji je i 2008. godine prvo upozorio da se ispod površine nešto lomi - tržište obveznica. Investitori se danas prepiru da li je AI balon blizu pucanja, da li su valuacije previsoke i dokle može trajati ovaj ciklus, ali signali koji dolaze iz duga ostaju u drugom planu. A upravo tamo se trenutno odvija jedan od najzanimljivijih fenomena, koji se posljednji put pojavio neposredno pred veliku finansijsku krizu.
Kako funkcionišu korporativne obveznice
Kada kompanija želi da finansira svoj daljnji razvoj, izgradnju infrastrukture ili velike tehnološke projekte, ona često ne izdaje nove akcije, već se zadužuje. Jedan od glavnih načina za to su korporativne obveznice, jer im omogućavaju da do kapitala dođu povoljnije nego putem klasičnih bankarskih kredita.
Kupovinom obveznice, investitor praktično pozajmljuje novac kompaniji. Zauzvrat dobija kamatu, takozvani kupon i povrat glavnice na dan dospijeća, ako je riječ o kuponskim obveznicama koje su najzastupljenije na tržištu. Cijena takve obveznice se mijenja na tržištu u zavisnosti od kamatnih stopa, ponude i potražnje i procjene rizika. Bitna stvar za razumijevanje obveznica je odnos između njihove cijene i prinosa, jer kada prinos raste, cijena pada, i obrnuto.
Za razliku od državnih obveznica, koje se smatraju relativno sigurnim, korporativne nose dodatni rizik. Razlog za to je što kompanija može imati loše poslovanje, pad prihoda ili čak bankrot, dok je kod država takav scenario znatno rjeđi, jer one imaju mnogo veće mogućnosti da servisiraju svoje obaveze. Zbog toga investitori od kompanija zahtijevaju veću kamatu.
Zašto su spreadovi ključni signal
Spread predstavlja razliku između prinosa na korporativnu i državnu obveznicu sličnog roka dospijeća. On je, praktično, cijena rizika. Njegova visina zavisi i od kreditnog rejtinga kompanije, jer će firme s višim rejtingom moći da se zadužuju uz niže kamate, bliže državnim obveznicama, dok će rizičniji izdavaoci morati da ponude znatno veći kupon.
Kada su investitori oprezni, spreadovi rastu, odnosno investitori zahtijevaju veću nagradu za neizvjesnost. Kada su optimistični, spreadovi se smanjuju jer su investitori spremni da prihvate manju kompenzaciju, smatrajući da su rizici trenutno niski i da je povrat ulaganja gotovo siguran.
Danas se upravo to dešava. Korporativne obveznice imaju prinose znatno niže nego što se inače očekuje. Tržište gotovo da ne pravi razliku između "vrhunskog" i "prosječnog" kredita.
To znači da investitori, u potrazi za prinosom, sve manje razmišljaju o tome koliko su zaista plaćeni za rizik koji preuzimaju, dok im istovremeno oportunitetni trošak raste, jer propuštaju priliku da uz sličan nivo rizika ostvare veće prinose. Niska kamata ne znači automatski da je obveznica fer vrednovana, već često odražava interes kompanije da se zaduži što jeftinije, koliko god to tržišna potražnja dozvoljava.
Razlog za to leži u upravo pomenutoj ogromnoj potražnji za prinosom. Investitori su navikli da love svaki dodatni procentni poen prihoda, odnosno glad za stabilnim novčanim tokovima nije nestala. Korporativni dug, posebno onaj velikih tehnoloških kompanija, doživljava se kao gotovo jednako siguran, ali nešto isplativiji, uprkos sve češćim upozorenjima da bi upravo taj sektor mogao biti prenapuhan, što stvara svojevrstan paradoks. U takvom okruženju, kompanije dobijaju priliku da se zadužuju izuzetno jeftino.
Signal euforije: stogodišnji dug
Jedan od najjasnijih pokazatelja trenutnog raspoloženja na tržištu jeste nedavna emisija 100-godišnje obveznice kompanije Alphabet Inc. Riječ je o dugu koji dospijeva tek za jedan vijek - instrumentu koji vezuje kapital investitora za čitavu generaciju. Uprkos tome, interesovanje je bilo ogromno. Alphabet je svoju 100-godišnju obveznicu izdao uz kupon od oko 6,1 posto, svega oko 0.7 procentnih poena iznad britanskih državnih obveznica, što je izuzetno nizak spread za dug koji dospijeva tek za jedan vijek. Kod kompanije Oracle Corporation snažna potražnja potvrđena je činjenicom da je kompanija bez poteškoća prikupila čak 25 milijardi dolara plasiranjem obveznica, uprkos rastu duga povezanog s AI investicijama.
Kako tržište duga hrani AI ekspanziju
Niski spreadovi i jeftino zaduživanje imaju direktan uticaj na razvoj AI sektora. Kompanije mogu da grade data centre, kupuju čipove i šire infrastrukturu bez velikog finansijskog pritiska. Trošak kapitala je nizak, a dostupnost sredstava velika.
Na taj način, tržište obveznica postaje nevidljivi motor tehnološke ekspanzije. Dok investitori na berzi kupuju akcije zbog rasta profita, drugi dio tržišta finansira taj rast po rekordno povoljnim uslovima.
Dok god se očekivanja o budućem rastu ostvaruju, sistem funkcioniše bez problema. Međutim, ako monetizacija AI uspori, ako potražnja oslabi ili ako se profitne marže ne razviju kako se očekuje, čak i relativno nizak dug može postati opterećenje. U tom trenutku, investitori koji su danas prihvatali minimalnu premiju za rizik mogli bi naglo promijeniti raspoloženje. Spreadovi bi se proširili, cijene obveznica pale, a finansijski pritisak na kompanije bi se brzo povećao.
Lekcija iz 2008. godine
Sličan obrazac viđen je i pred finansijsku krizu 2008. godine. Tada su spreadovi takođe bili neuobičajeno niski, jer je tržište vjerovalo da je sistem stabilan. Kada je prvi ozbiljan šok pogodio ekonomiju, ta ravnoteža se raspala gotovo preko noći. Rizik, koji je godinama bio potcijenjen, odjednom je postao preskup.
Današnja situacija ne mora nužno voditi ka istom ishodu. Globalni finansijski sistem je otporniji, regulativa je stroža, a bilansi mnogih kompanija zdraviji. Ipak, činjenica da se rizik ponovo cijeni veoma jeftino ne može se ignorisati. Kada su razlike između kvalitetnih i slabijih izdavalaca minimalne, tržište postaje izuzetno osjetljivo na negativna iznenađenja.
Alarm je upaljen - da li će investitori obratiti pažnju na njega?
Današnje tržište korporativnih obveznica se sve manje može posmatrati kao sigurno utočište, a sve više kao pokazatelj kolektivnog optimizma. Investitori ne kupuju zato što su svi rizici pažljivo analizirani, već zato što vjeruju da će rast potrajati, iako postoje jasni znaci da se pojedini segmenti tržišta ponašaju kao u fazi balona, gdje se visok rizik prihvata uz relativno niske prinose. Dok god ta vjera traje, sistem funkcioniše.
Dok se rasprave o AI balonu vode uglavnom na tržištu akcija, obveznice već sada šalju jasan signal - pokazujući da su investitori spremni da prihvate sve manju nagradu za sve veći rizik. A istorija pokazuje da takvi periodi rijetko traju zauvijek.
.webp){kind=icon}
