Kada je Alphabet Inc. početkom ove sedmice izašao na tržište s obveznicom koja dospijeva tek 2126. godine, mnogi investitori su se zapitali da li je riječ o smjelom finansijskom potezu, dugoročnoj viziji ili jednostavno iskorištavanju povoljnih tržišnih uslova. Pozajmiti novac na čak sto godina unaprijed djeluje gotovo nestvarno, naročito kada to radi tehnološka kompanija, a ne država ili infrastrukturni gigant. Ipak, takozvane century bonds (stogodišnje obveznice) su se i ranije izdavale i svaki put kada se pojave, ponovo otvaraju isto pitanje - šta se zaista krije iza ovako dugog duga?
Na prvi pogled, obveznica koja traje duže od radnog vijeka većine institucija, a kamoli pojedinaca, djeluje kao finansijska neobičnost. Međutim, Alphabetova 100-godišnja tranša uklopljena je u mnogo širu sliku. Izdana je u britanskim funtama, s kuponom od oko 6,1 odsto, dok je istovrmeno kompanija emitovala i obveznice u švajcarskim francima i dolarima, u okviru velike emisije namijenjene finansiranju vještačke inteligencije, data centara i infrastrukture. Drugim riječima, iza ove "neobične" obveznice stoji vrlo konkretna investiciona strategija.
Šta su zapravo obveznice i kako funkcionišu?
Da bi se razumjela logika koja stoji iza ove priče, važno je vratiti se korak unazad i podsjetiti se šta su obveznice. One su, u suštini, dug. Kada kupite obveznicu, vi pozajmljujete novac kompaniji ili državi, a ona vam zauzvrat obećava redovne kamate i povrat glavnice na kraju. U tom smislu, obveznice su slične bankarskom kreditu, samo što se novac ne pozajmljuje od banke, već od investitora. Postoje različiti tipovi obveznica, različiti modeli otplate i različiti nivoi sigurnosti, ali suština je ista: povjerenje između izdavaoca i investitora.
Alphabetova obveznica spada u klasične kuponske, neosigurane, senior papire. Ono što je izdvaja jeste ekstremno duga ročnost. U okviru emisije od oko 30 milijardi dolara, kompanija je ponudila više tranši s različitim rokovima, ali je upravo ona s dospijećem za sto godina privukla najveću pažnju. Razlog za to nije samo njen rok, već i poruka koju šalje - Alphabet želi da dio finansiranja obezbijedi praktično za jednu cijelu generaciju.
Zašto funte i švajcarski franak?
Posebno je zanimljivo to što je ova tranša izdata u funtama, dok je dio emisije realizovan i u švajcarskim francima. Razlog za takav izbor ne krije se u valutama, već u investitorima. U Velikoj Britaniji i Švajcarskoj postoji snažna baza penzionih fondova i osiguravajućih kuća koje imaju dugoročne obaveze i kojima su potrebni stabilni prihodi tokom više decenija. Njima su potrebni instrumenti koji mogu da "prate" njihove obaveze. Kada Alphabet izađe na ta tržišta, on praktično dolazi direktno pred prirodne kupce ultra-dugog duga.
Povećanjem duga u više valuta Alphabet diverzifikuje bazu investitora i smanjuje zavisnost od dolarskog tržišta, što je posebno važno u periodu intenzivnih ulaganja u infrastrukturu vještačke inteligencije. Oslanjanjem na globalna tržišta kompanija izbjegava neravnotežu ponude i potražnje koja bi mogla da poveća cijenu zaduživanja.
Uz to, kroz valutne zamjene kompanija može da optimizuje ukupan trošak duga, koristeći povoljnije kamatne uslove na tržištima poput britanskog, dok istovremeno diverzifikuje strukturu finansiranja. Na kraju, prisustvo na više tržišta jača reputaciju kompanije i potvrđuje njen status globalnog emitenta.
Logika emitenta - zašto se dug zaključava na cijeli vijek?
Iz ugla emitenta, 100-godišnja obveznica predstavlja gotovo idealan instrument - ako tržišni uslovi to dozvole. Ona omogućava kompaniji da kapital zaključa na ekstremno dug period, čime već danas rješava dio finansiranja za naredne decenije, bez potrebe da se ponovo izlaže tržišnim ciklusima za deset ili dvadeset godina. Time se istovremeno smanjuje i rizik refinansiranja, jer Alphabet izbjegava scenarij u kojem bi se u budućnosti mogao naći u nepovoljnom okruženju s visokim kamatama i ograničenim pristupom kapitalu.
Dodatno, sama činjenica da tržište prihvata dug s dospijećem od 100 godina ima snažan reputacioni efekat, jer takve emisije mogu realizovati samo kompanije koje investitori smatraju izuzetno stabilnim i pouzdanim. U kontekstu velikih ulaganja u vještačku inteligenciju, data centre i računarstvo, ovakav model finansiranja obezbjeđuje Alphabetu dugoročnu "finansijsku municiju" za sljedeću fazu rasta.
Bloomberg
Ko kupuje obveznicu koja dospijeva 2126?
Ovdje dolazimo do jedne od ključnih zabluda početnika - pretpostavke da većina investitora planira da drži obveznicu do dospijeća. U praksi, tipični kupci ovakvih instrumenata su institucije s dugoročnim obavezama, poput penzionih fondova i osiguravajućih društava, kojima je važniji stabilan i predvidiv novčani tok tokom narednih 30, 40 ili 50 godina nego ono što će se desiti za jedan vijek.
Istovremeno, značajan dio potražnje dolazi i od investitora koji igraju na kretanje kamatnih stopa, budući da kod 100-godišnjih obveznica i relativno mali pad prinosa može da generiše izuzetno veliku kapitalnu dobit, jer njihova cijena reaguje znatno snažnije nego kod kraćih ročnosti. Konačno, dodatni faktor je i ograničena ponuda - ovakvih instrumenata ima malo, pa kada se na tržištu pojavi ime poput Alphabeta, interesovanje investitora često višestruko nadmaši raspoloživu količinu.
Skrivena opasnost - ekstremni kamatni rizik
Ipak, iza atraktivnog kupona krije se i najveći rizik - ekstremna osjetljivost na kamatno okruženje. Kod 100-godišnjih obveznica, pomjeranje prinosa od samo jedan procentni poen može da promijeni cijenu obveznice značajno. To znači da investitor može pretrpjeti ozbiljan gubitak čak i ako kompanija posluje besprijekorno. Dovoljno je da globalne kamate porastu i vrijednost papira pada.
Istorijski kontekst - kako su prošle prethodne stogodišnje obveznice?
Kada se Alphabetov potez uporedi s istorijskim primjerima, slika postaje još jasnija. Coca-Cola Company, IBM i Motorola Solutions su već izdavali 100-godišnje obveznice. Njihovi kuponi su se kretali između pet i sedam odsto, a prinosi su tokom vremena značajno varirali. Često su se te obveznice trgovale ispod nominale, ne zato što su kompanije bile slabe, već zato što su se promijenili tržišni uslovi.
To dovodi do zaključka da kod obveznica s jako dugim rokom dospijeća, kamatni rizik često nadmašuje kreditni. Čak i najbolja firma na svijetu ne može da zaštiti investitora od gubitka ako se prinosi pomjere protiv njega.
Iako Alphabet ima znatno bolji kreditni rejting od uporedivih kompanija, njegova kamata nije proporcionalno niža, što pokazuje da je obveznica ponuđena po razumnom kuponu, pa čak i uz blagu premiju. S obzirom na snažnu tražnju i poređenje s drugim stogodišnjim izdanjima, može se zaključiti da je ponuđeni kupon mogao biti i za nijansu niži.
Šta stogodišnje obveznice Alphabeta zaista poručuju tržištu?
U tom svjetlu, Alphabetova 100-godišnja obveznica dobija svoju pravu dimenziju. Za kompaniju, ona predstavlja način da dugoročno finansira tehnološki razvoj. Za tržište, ona je dokaz da institucionalni investitori i dalje imaju snažan apetit za kvalitetan dug. A za investitore, ona je podsjetnik da visoki kupon ne znači automatski sigurnost, već složenu kombinaciju rizika i očekivanja.
Šta su obveznice i kako one funkcionišu možete naučiti na platformi Bloomberg Adrija edukacije.
.webp){kind=icon}
