Srbija i Hrvatska su zemlje koje će ove godine morati da se zaduže najviše u odnosu na svoj bruto domaći proizvod u cijelom Adria regionu. Ipak, kako su stvari krenule, pristup ovih država u mnogo čemu se razlikuje.
Krajem januara stigla je novost da će Hrvatska nakon više odgađanja ipak izdati takozvane "narodne obveznice", odnosno dužničke hartije od vrijednosti koje će prvo biti ponuđene stanovništvu, a tek onda institucionalnim investitorima. Sa druge strane, Srbija je desetak dana prije toga prodala dolarske evroobveznice vrijedne 1,75 milijardi dolara na međunarodnom tržištu.
Da bi korak koji je Hrvatska napravila bio blagotvoran i za srpsko tržište kapitala, navodi i Nenad Gujaničić iz brokersko-dilerskog društva Momentum securities.
Pišući o tržištu duga na stranici brokerske kuće, on navodi da bi ovakav primjer mogli slijediti i kreatori domaće ekonomske politike. "Na ovaj način, građani bi se namah dočepali prinosa (zarada) znatno većih u odnosu na kamate u bankama, dok bi tržište kapitala dobilo prijeko potrebno 'vještačko disanje'", navodi Gujaničić.
Kuponska stopa iznad tri odsto
Pristup za koji se odlučila Hrvatska više je orijentisan ka individualnim ulagačima, odnosno stanovništvu. Kako su naveli iz hrvatske vlade, prvi od dva kruga upisa obveznica počeće 22. februara, a planirani obim prodaje je oko milijardu evra.
Ova faza otkupa će se završiti prvog marta, a dva dana nakon toga, institucionalnim ulagačima biće ponuđene obveznice koje nisu prodate u prvoj fazi.
"Obveznica će biti dvogodišnje ročnosti uz godišnji kamatni prinos iznad tri odsto, a cilj kraćeg roka dospijeća je da se građanima pruži mogućnost ulaganja usklađena s dosadašnjim preferencijama uz maksimalno ograničenje negativnih tržišnih rizika", piše u zaključku vlade Hrvatske. Minimalan ulog je 500 evra.
"Još jednom bih volio da podstaknem sve one građane koji planiraju da participiraju u ovom izdanju, da to čine ukoliko obveznicu planiraju da drže do isteka roka dospijeća", rekao je nakon objave vlade ministar finansija Hrvatske Marko Primorac.
Krivica na obje strane
Problem u Srbiji je što se većina ljudi koji steknu višak novca odlučuje da kupi nekretninu ili deponuje novac u banku uz prilično skromnu kamatu.
Kako navodi Gujaničić, oročavanje novca u banci do 2027. godine može vam donijeti kamatu od najviše tri odsto, dok je prinos na evroobveznice te ročnosti više nego dvostruko veći.
"Svako drugo tržište bi veoma brzo dovelo do arbitraže u cijeni i približavanju ovih prinosa, ali ovdje to nije slučaj ili barem neće biti u bližoj budućnosti. Prije svega zbog slabe edukovanosti deponenata, ali i koncepcije države kojoj je u prikupljanju kapitala mnogo jednostavnija korespondencija s nekoliko međunarodnih investicionih banaka nego animiranje sopstvenih građana", smatra Gujaničić.
Vladan Pavlović iz kompanije Ipopema securities za Bloomberg Adriju je rekao da je ulaganje u obveznice slično po pitanju rizika, ali trenutno povlači i mnogo viši povrat.
"To je svakako isplativija opcija nego štednja kroz oročeni depozit uz gotovo identično mali rizik", rekao je Pavlović.
Individualni investitori prije izuzetak nego pravilo
Ranije ovog mjeseca, na drugoj aukciji dvanaestogodišnjih državnih obveznica u ovoj godini, Uprava za javni dug Ministarstva finansija uspjela je da proda hartije od vrijednosti u visini od 12,35 milijardi dinara, dok je planirani obim prodaje bio 10 milijardi. Prinos je tom prilikom dostigao 7,1 odsto.
Kako je tom prilikom rekla glavni broker Dunav stockbroker Tijana Jevtić, rast prinosa može se očekivati sve do kraja ove godine. Pa ipak, učešće fizičkih lica na aukcijama dužničkih hartija od vrijednosti ne mijenja se u znatnoj mjeri.
Kako pokazuju podaci Uprave, na aukcijama uglavnom bude prihvaćena jedna ili nijedna ponuda fizičkih lica, za razliku od ponuda iz bankarskog sektora, ili kastodi klijenata.
Da ulagači nemaju motivaciju ili mogućnost da učestvuju u ovim ponudama, dobro oslikava i činjenica da su dvije ponude fizičkih lica posljednji put prihvaćene prije više od 12 mjeseci, na aukciji dvogodišnjih evroobveznica izdatih 26. januara 2022. godine.
Sličnu poruku nosi i Gujaničićev tekst, u kojem se priznaje da je država pokušavala da animira domaće štediše, ali i tvrdi da je za vidljive rezultate potrebna intenzivnija i sveobuhvatnija kampanja.
"Nizak nivo ekonomske i finansijske pismenosti deponente je uglavnom sprečavao da istražuju skromne alternative na domaćem finansijskom tržištu, dok je mnogima od njih u ružnom sjećanju ostala uspomena na Beogradsku berzu i mnoštvo novca protraćenog u korporativnim aferama. Svjetsko tržište kapitala i njegove brojne alternative, pak, dugo će ostati nedokučiva kategorija prosječnom domaćem štediši", zaključuje broker.
- u saradnji sa Duje Jurić, Miro Soldić
.webp){kind=icon}
