Proizvodnja dronova - gdje je tu Adria region

Dronovi, vrijednosti od nekoliko stotina do najviše 2.000 dolara, vrijedniji su i ubojitiji nego krstareće rakete ili tenkovi, vrijednosti i do 15 miliona evra. Ukrajinski napad dronovima na ruske strateške avione-bombardere, parkirane nekoliko hiljada kilometara daleko od Ukrajine, iznenadila je ne samo rusku vojsku već cijeli svijet. Ova operacija, u kojoj su tajno kamionom do vojnih aerodroma dovezeni rojevi vojnih bespilotnih letjelica i pušteni da napadnu, pokazala je koliko je proteklih godina, pa i u ratu u Ukrajini, promenjena tehnologija ratovanja.

To je dramatično podiglo značaj razvoja tehnologije dronova za odbrambeni sektor pa pojedini poznavaoci prilika čak tvrde "da one zemlje koje ne budu mogle da proizvedu svoje dronove, biće vazalne države". I dok eksperti za ovu oblast ukazuju da u industriji dronova već deset godina traje trgovinski rat između SAD i Kine, zemlje Adria regiona sve više ulaze u svjetsku trku u nabavci, ali i proizvodnji bespilotnih letjelica za vojne svrhe.

Crna Gora planira razvoj svojevrsnih dronova-đetića

Odnedavno i Crna Gora ulazi u ovu trku, potpisujući sa jednom američkom kompanijom pismo namjera o pokretanju proizvodnje i izvozu bespilotnih letjelica. Prema navodima dokumenta koji je krajem maja usvojila Vlada Crne Gore, prva serija dronova biće poklonjena Ukrajini, a cilj cijele proizvodnje je da unaprijedi "vojsku u odnosu na NATO, podrži odbrambene potrebe Ukrajine, kao i poziciju Crne Gore kao pouzdanog snabdjevača najsavremenije odbrambene opreme na globalnom tržištu".

Kada će početi proizvodnja svojevrsnih dronova-đetića zasad nije poznato, ali se u dokumentu, koji će potpisati potpredsjednik crnogorske vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Gjeloshaj i direktor kompanije By Light professional IT services Robert J. Donahue, navodi da će sporazum sa do 15 miliona dolara podržati i američka administracija predsjednika Donalda Trumpa.

Ovaj novac su SAD već namijenile za Vojsku Crne Gore, a prema očekivanjima ugovor o investiciji bi trebalo da bude potpisan u septembru, dok se Crna Gora obavezuje da će pripremiti zakone za proizvodnju i izvoz vojnih komponenti i opasnih materija.

Osim toga, plan je i da Vlada Crne Gore finansijski podrži podizanje proizvodnog pogona za bespilotne sisteme sa kompanijom By Light i njenim partnerom 4WINDS, pri čemu će biti testirani, ne samo vazduhoplovni dronovi, već i podvodni.

Srbija, Hrvatska i Slovenija znatno uvećavaju ulaganja u vojne kapacitete

Zemlje u Adria regionu, naročito Srbija, Hrvatska i Slovenija, posljednjih godina znatno uvećavaju svoja ulaganja u vojne kapacitete, uključujući i kupovinu dronova. Hrvatska je za 67 miliona evra kupila šest dronova Bayraktar TB 2 koje proizvodi turska kompanija Baykar Makina, dok je Srbija nabacila, osim brojnih domaćih dronova različitih mogućnosti, i šest kineskih velikih dronova CH-95, šest nešto manjih kineskih dronova CH-92H, 10 izraelskih dronova Orbiter za potrebe izviđanja i navođenja, kao i na stotine malih kompercijalnih dronova namijenjenih za izviđanje i navođenje.

Međutim, u Adria regionu se sve više razvija domaća proizvodnja, koja se uglavnom zasniva na komponentama zapadne proizvodnje, ali u slučaju Srbije i kineske.

Bloomberg Businessweek Adria

Iako je do prije par godina rijetko ko uopšte znao da turska proizvodi vojne bespilotne letjelice, od rata u Ukrajini dronovi Bayraktar postali su opštepoznato ime. Na sličan način se kroz nekoliko godina od nepoznatog startupa do jednog od ozbiljnijih imena u evropskoj proizvodnji dronova i njihovih komponenti progurala i osječka Orqa, koja je upravo s Baykarom krajem prošle godine potpisala ugovor prema kojem bi bespilotne letjelice Bayraktar TB2 mogle biti opremljene manjim dronovima hrvatske proizvodnje. Bayraktar bi nosio cijeli roj malih Orqinih dronova koji bi se koristili za izviđanje pa i odbranu matične letjelice.

Osim toga, Orqa je početkom godine sa drugom hrvatskom tvrtkom DOK-ING koja se bavi besposadnim robotima sklopila saradnju u razvijanju manned-unmanned teaming (MUM-T) tehnologija za dvojne namjene, a riječ je o integridanim sistemima koji povećavaju situacijsku svjesnost, ubrzavaju donošenje odluka i štite ljudske živote u najsloženijim okruženjima.

"Dronovi su zapravo leteći roboti, a mi smo razvili cijeli portfelj tehnoloških blokova koji omogućavaju primjenu raznih rješenja. Ti blokovi su onda primjenjivi i u drugim područjima robotike, poput komunikacijskih sistema. Kroz saradnju s DOK-ING-om mi naša rješenja iz vazdušnog domena želimo da transponiramu u kopnenu", objasnio je nedavno za Bloomberg Adria osnivač i CEO Orqe Srđan Kovačević.

"Problem kod daljinski upravljanih zemaljskih vozila je taj što za radio vezu u pravilu treba direktna veza s odašiljačem, odnosno line of sight. To se može riješiti našim dronovima koji služe kao mali sateliti za prenos veze na veće daljine i preko teških terena".

Taj princip prenosa njihovih tehnologija iz vazdušne na kopneni i plovni domen je zapravo dio šire strategije kompanije. Iskorak bi trebalo da bude relativno lagan jer je vazdušna robotika zapravo najkomplikovaniji segment, a Orqa osim razvoja vlastitih sistema želi da stvara i rješenja za druge firme.  

"Naš pristup u početku nije bio da radimo kompletne sisteme, već da izgradimo portfolio svih potrebnih komponenti za njih. Tek kasnije smo se okrenuli proizvodnji zaokruženih sistema, a sad nam je cilj da isto ponovimoi u drugim domenima. Tu pričamo na duže staze. Upravo smo kroz razna partnerstva, poput ovog s DOK-ING-om, došli do prilika da to realizujemo", ističe Kovačević i napominje kako im je i dalje misija postati "dron kompanija broj jedan na svijetu", ali već sada gledaju dalje od toga, jer strateški zaokret prema kopnu i moru vide kao sljedeću fazu razvoja kompanije, nakon što zavladaju nebom.

Korak u tom pravcu su napravili, jer su su većinski vlasnici estonsko-hrvatskog startupa Vegvisir, koji je prije mjesec dana dobio novu narudžbinu australijske vojske za sistem koji posadi oklopnih vozila omogućuje vidljivost bojišta od 360 stepeni i provjeru okruženja bez izlaska iz vozila.

Vegvisirov sistem kombinuje kamere montirane na vozila, VR naočare i prikaz podataka u stvarnom vremenu što posadi omogućujući bolje donošenje odluka u složenim, borbenim situacijama. Njega će ugrađivati i na DOK-ING-ova vozila.

Slovenački prodor

I Slovenija se sa svojim proizvođačima napravila popriličan prodor u ovoj oblasti, prije svega zbog kompanije C-Astral, koja posluje od 2007. godine iz slovenačkog grada Ajdovščina. Njihove bespilotne letjelice koristi i Slovenačka vojska (SV), koja je sa ovom kompanijom sklopila prvi posao 2015. kada je, prema podacima Ministarstva odbrane, platila dobrih 375.000 evra za komplet od tri letjelice, a u međuvremenu je naručila još četiri sistema. Osim toga, SV ima i bespilotnu letjelicu Galeb, koja može da poleti i slijeće vertikalno, "što joj omogućava da djeluje na ratnom brodu Triglav".

Među klijentima kompanije C-Astral su i policijske snage nekih stranih zemalja, poput Filipina i Malezije. U okviru pomoći Ukrajini, Slovenija je poklonila Ukrajini nekoliko aviona C-Astral.

Foto: Peter Giodani  Suosnivač kompanije C-Astral Marko Peljhan

U intervjuu za Bloomberg Adria, suosnivač kompanije C-Astral Marko Peljhan rekao je da je uticaj slovenačkih kompanija u smislu inovacija značajan. Firma je rasla organski, odnosno polako, od svojih početaka u garaži, zajedno sa svojim partnerima, koje on naziva "đavolji momci iz Ajdovščine".

"U Sloveniji tada nije bilo mnogo slobodnog kapitala za ovakve projekte, ali sada je drugačije i strukturisanije", opisuje preduzetnik razliku između osnivanja kompanije za proizvodnju dronova danas i prije više od 15 godina. "Imali smo veoma dobar i lijep proizvod koji smo znali da predstavimo, ali smo, nažalost, zbog kreditne krize bili odsječeni od izvora kapitala".

Između ostalog, kompanija je prošle godine za svoj avion SQA eVTOL dobila nagradu Red Dot za dizajn proizvoda. Dronovi se koriste za nadzor tokom elementarnih nepogoda, traženje nestalih lica, praćenje i optimizaciju poljoprivrednih procesa, geodeziju, praćenje gasovoda, bezbjednost granica, izviđanje i mnoge druge scenarije.

Inače, u tako maloj zemlji kao što je Slovenija, SV ili Ministarstvo odbrane (MORS) igraju veliku ulogu u razvoju odbrambenih preduzeća, kaže Peljhan. Prema njegovoj ocjeni, slovenačko tržište vazduhoplovnih tehnologija, uključujući industriju dronova, vrijedi oko 40 miliona evra.

BiH nema razvijen vojni program borbenih dronova

Bosna i Hercegovina trenutno nema razvijen vojni program borbenih dronova već se unazad nekoliko godina govori o njihovoj nabavci i razvoju.

Safet Mušić, ekspert za sigurnosna pitanja, u razgovoru za Bloomberg Adria objašnjava da u BiH nema proizvođača borbenih dronova, ali postoji nekoliko firmi koje razvijaju ili montiraju komponente poput motora, elektronike, senzora i struktura za dronove firmama u regionu. U budućnosti, kako kaže, BiH ima potencijal da bude dio regionalnog lanca snabdijevanja, ali i to zahtijeva podršku države, razvoj kadrova i strateške industrijske politike.

Depositphotos

S druge strane, Srbija nabavlja kineske dronove, ali i pravi sopstvene različitih veličina i performansi. Mušić ističe srpski dron Pegaz, koji je već u operativnoj upotrebi Vojske Srbije i u serijskoj proizvodnji.

"To je taktička bespilotna letjelica srednjeg dometa za napade danje i noću, izviđanje i nadzorne misije te označavanje ciljeva. Razvio ju je beogradski Vojnotehnički institut, a proizvodi ga pančevačka Utva, podružnica državne obrambene kompanije Yugoimport SDPR. Tehnologija izrade uvezena je iz Kine, s time da su Srbi rekonstruirali prototip, a Kinezi projektirali elektroničku opremu i avioniku", ističe Mušić i dodaje da su obje strane radile na računarskim simulacijama leta i laboratorijskom istraživanju ugradnih komponenti kako bi Utvini inženjeri stekli potrebna iskustva koja su im nedostajala u projektiranju i izradi drona.

Što se tiče nabavki napadačkih dronova, Srbija se oslonila na kinesku tehnologiju i sopstvene kapacitete proizvodnje. Nabavila je šest kineskih velikih dronova CH-95, koji može da ostane u vazduhu oko 20 časova sa plafonom leta od 8000 metara, uz nošenje dvije rakete FT-8C dometa do osam kilometara. Osim toga, Vojska Srbije ima i šest nešto manjih kineskih dronova CH-92H sa plafonom leta oko 5000 metara i naoružanim sa po dvije rakete FT-8D dometa do pet kilometara. Osim toga, iz inostranstva Srbija je nabavila i 10 izraelskih dronova Orbiter za potrebe izviđanja i navođenja, ali i na stotine malih kompercijalnih dronova namijenjenih za izviđanje i navođenje.

Vrabac, Komarac, Osica i Gavran

Vojna industrije Srbije već neko vrijeme radi na proizvodnji domaćih FPV dronova, to jest malih kamikaza dronova kojim se upravlja preko džojstika tako da operater ručno navodi dron na metu, koju vidi pomoću kamere ugrađene u dronu. Proizvedena su FPV dronovi Komarac 1, 2 i 3, koji se razlikuju po nosivosti protivoklopne bojeve glave koja može da bude od 50mm do 150mm. Ovi dronovi za jednokratnu upotrebu, u zavisnosi od naoružanja koje nose, koštaju od nekoliko stotina evra do hiljadu evra.

Osim Komarca, u Srbiji se proizvodi i kamikaza dron Osica, dometa oko 20km, kao i dron Gavran, koji sa pogonom elektro motora ima domet 50 kilometara, a nosi bojevu glavu od 6 kg koja ima probojnost 1000 mm čeličnog oklopa. Kako navode u Ministarstvu odbrane Srbije, izviđački dronovi Vrabac se proizvode isključivo od dijelova iz Srbije i ovaj dron ima radijus dejstva od 25 kilometara. Vojska Srbije dosad ima više od 50 ovakvih dronova, koji mogu biti i lako naoružani, a nabavila je i nekoliko hiljada Komaraca, nekoliko stotina Osica, a očekuje se i kupovina na hiljade FPV dronova IKA-KAM, kao i domaći dronovi IKA-bombarder.

"Ono što je promijenilo način ratovanja su, po meni, ti FPV dronovi koji su mali, jeftini i postoje već jako dugo čak i kao sport, budući da postoji liga ljudi koji manuelno voze te male droniće koristeći specijalizovane naočare. To je ono što se pokazalo u suštini najefikasnije", istakao je nedavno za Bloomberg Businessweek Adria Ninoslav Adžibaba iz američko-izraelskog startupa Easy Aeriala, koji su pokrenuli stručnjaci iz Srbije.

Prije 10 godina Ivan Stamatovski i Ninoslav Adžibaba iz Srbije su sa kolegom Idom Gurom iz Izraela odlučili da pokrenu startup, koji će razvijati autonomne i visoko automatizovane dronove. Da se globalizovani ekonomski poredak dijeli na dva dijela – američki i kineski – osnivačima startupa Easy Aerial bilo je jasno još tada pa su firmu osnovali u SAD gdje imaju i proizvodnju, dok im je razvoj u Srbiji.

"Napravili smo taj streteški potez da postanemo američki proizvođači dronova ne bi li nekako uspjeli da napravimo nešto što je konkurentno na svjetskom tržištu na kojem su kineski dronovi, bar po tehnologiji, sada apsolutno dominantni", kaže regionalni menadžer i glavni softverski arhitekta Easy Aerial-a, dodajući da je još prije 10 godina počelo odvajanje SAD i Kine po pitanju lanaca dostavljača, koje je sada došlo do "ekstremno visokog nivoa". "Sada se u Americi ne mogu podavati dronovi koji imaju čipove iz Kine ili neke druge čipove koji nisu odobreni od američkih vlasti. Postoji liste dronova koje mogu da koriste vladine instituacije u SAD-u, ali te liste se drži i industrija".

Iako Easy Aerial uveliko sarađuje sa američkim Ministarstvom odbrane i Vojskom SAD-a, ova kompanija ne razvija napadačke dronovske sisteme već samo one koji se bave osmatranjem i automatizovanim prikupljanjem podataka. Čak i to što su američka kompanija nije ih zaštitilo od rigoroznih američkih kontrola u kojem se svaki novi model drona rastavlja na sastavne dijelove i povjerava porijeklo svakog i najmanjeg čipa.

"Podjele su izuzetno velike i zbog toga zemlje iz Adria regiona, izuzev Hrvatske i Slovenije koje su u EU i NATO-u, slabo šta mogu da traže na američkom i evropskom tržištu dronova i uopšte visokoteholoških proizvoda", objašnjava on i ističe da su u Adria regionu u ovom polju pravi lideri hrvatska kompanija Orqa i slovenački C-Astral. "Ostali u regionu zbog toga uglavnom prodaju na Bliskom istoku".

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar