text size
Svemirska ekonomija više nije tržište koje se prvenstveno oslanja na državne programe i velike naučne misije. Komercijalne kompanije danas čine najveći dio industrije, dok se novac sve više usmjerava ka satelitskim komunikacijama, proizvodnji infrastrukture, odbrani i tehnologijama koje podatke iz orbite pretvaraju u komercijalne usluge.
Prema najnovijem izvještaju Evropske svemirske agencije (engl. European Space Agency - ESA), svjetski "downstream" dio svemirskog tržišta - komunikacije, posmatranje Zemlje i satelitski navigacioni sistemi - vrijedio je oko 490 milijardi eura u 2025. godini. "Upstream", koji obuhvata proizvodnju svemirskih letjelica i usluge lansiranja, vrijedio je još oko 75 milijardi eura. Ukupno se, dakle, vrijednost tržišta procjenjuje na otprilike 565 milijardi eura, pri čemu je težište na podacima i orbitalnoj infrastrukturi - ne na lansiranju raketa.
Ovo se ugrubo poklapa s procjenom platforme za praćenje satelita i svemirskog otpada u realnom vremenu Orbital Radar, koja navodi da je svemirska ekonomija lani vrijedila 626 milijardi dolara, dok je, recimo, američka neprofitna organizacija Space Foundation za 2024. procijenila ukupnu svemirsku ekonomiju na 613 milijardi dolara.
To je industrija u kojoj se odnos između države i privatnog kapitala brzo mijenja. ESA navodi da su javna ulaganja država širom svijeta prošle godine blago pala i iznosila 119 milijardi eura, a da je privatno ulaganje u svemirske kompanije poraslo za 60 posto, pri čemu je rast u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) dostigao čak 177 posto. Evropske svemirske kompanije privukle su 1,4 milijarde eura privatnog kapitala - za osam posto manje nego godinu ranije, ali i dalje je to drugi najveći godišnji iznos do sada.
Kina je 2014. otvorila sektor za privatna ulaganja, a od tada je nastao veliki broj kompanija koje razvijaju rakete, satelite i druge svemirske tehnologije. Prošlogodišnji izvještaj Međunarodnog instituta za strateške studije (engl. International Institute for Strategic Studies - IISS) navodi da u Kini posluje više od 500 komercijalnih svemirskih kompanija, dok je ulaganje u sektor tokom 2024. premašilo 15 milijardi juana, što je za gotovo 40 posto više nego godinu ranije.
Privatne investicije u svemirske poduhvate širom svijeta u 2025 | Space Economy Report, European Space Agency, 2026.
Uopćeno, struktura kapitala pokazuje da investitori sve manje finansiraju svemirske poduhvate samo na osnovu dugoročnog tehnološkog obećanja. Novac se usmjerava prema kompanijama koje imaju jasniji put do prihoda, ugovore s državama i velikim industrijskim kupcima ili tehnologiju koja može da se koristi u više tržišta. Drugim riječima, manje se finansira ideja da će svemir jednog dana postati veliko tržište, a više kompanije koje već mogu pokazati kako će na tom tržištu zaraditi.
Podaci BryceTecha pokazuju da je u startupe iz svemirskog sektora tokom 2024. uloženo 7,8 milijardi dolara. SAD je privukao četiri milijarde dolara, a Kina 1,9 milijardi. Posebno je značajno što je 69 kompanija prikupilo svoj prvi krug finansiranja, dok je 1,4 milijarde dolara otišlo u runde serije A - najviše od 2021. godine.
Još izraženiji pomak vidi se tokom 2026. godine. Prema indeksu Seraphim Space, privatne investicije u "spacetech" (svemirska tehnologija) kompanije dostigle su osam milijardi dolara samo u prvom kvartalu - dvostruko više od prethodnog tromjesečja. U 12 mjeseci zaključno s prvim kvartalom u sektor se slilo 18,8 milijardi dolara, dok je prosječna vrijednost transakcije porasla sa 35 na 68 miliona dolara.
SpaceX pokazuje gdje je novac
Bloomberg
Najbolji primjer te promjene je SpaceX. Kompanija više nije samo proizvođač raketa i pružalac usluga lansiranja. Prema njenom prospektu za izlazak na berzu, prihod SpaceX-a dostigao je 18,7 milijardi dolara u 2025. godini, u odnosu na 14 milijardi godinu ranije. Od toga je segment u vezi sa satelitskom povezanosti, u kojem je Starlink, donio 11,4 milijarde dolara, dok je svemirski segment ostvario 4,1 milijardu dolara.
Brojevi su važni u pogledu toga gdje se danas nalazi poslovna vrijednost svemirske ekonomije. Rakete su infrastruktura koja omogućava ulazak u orbitu, ali najveći i stabilniji prihodi mogu nastati tek kada sateliti počnu pružati usluge korisnicima na Zemlji.
To je i razlog zbog kojeg se komercijalno tržište sve više pomjera ka komunikacijama, posmatranju Zemlje i obradi podataka. Pomenuti Orbital Radar predviđa se da će do 2040-ih godina svemirska ekonomija premašiti iznos od bilion dolara. McKinsey i Svjetski ekonomski forum ranije su iznijeli očekivanje da bi vrijednost mogla dostići 1,8 biliona dolara već do 2035. Rast, prema toj analizi, neće dolaziti samo iz tradicionalnog svemirskog sektora, već i iz drugih industrija koje koriste satelitske podatke i usluge.
Očekuje se da će primjena svemirskih tehnologija u narednoj deceniji rasti brže od svjetskog nominalnog bruto domaćeg proizvoda | Future of Space Economy research, McKinsey & Company, 2024
U takvim okolnostima, granica između svemirske i tehnološke industrije se sve više gubi.
Jedan od primjera je direktna komunikacija satelita s mobilnim telefonima. Deloitte, recimo, projektira da će kompanije samo tokom 2026. godine potrošiti između šest i osam milijardi dolara na kapacitete za "direct-to-device" (direktna veza s uređajima) usluge, uz više od 1.000 satelita sposobnih za takvu komunikaciju do kraja godine. Istovremeno, analitičari upozoravaju da poslovni modeli i način monetizacije ovog tržišta još nisu u potpunosti dokazani.
Za postojeće telekomunikacijske kompanije to znači novu konkurenciju, ali za proizvođače satelitskih komponenti znači potencijalno šire tržište. Što je više satelita, konstelacija i misija, veća je potreba za standardiziranim komponentama koje se mogu proizvoditi u većim serijama.
Kapital se sve više vezuje za odbranu
Drugi veliki pokretač ulaganja je odbrana. ESA navodi da je oko 80 posto institucionalne potražnje u "upstream" dijelu evropskog svemirskog tržišta u 2025. bilo povezano s odbranom. Evropski svemirski budžeti porasli su za 12 posto, na 13,5 milijardi eura, što je prvi dvocifreni rast u posljednjih pet godina.
Razvoj konkurentnosti Evrope u "upstream" segmentu svemirskog tržišta | Space Economy Report, European Space Agency, 2026.
I privatni kapital prati tu tendenciju. Evropski institut za svemirsku politiku (engl. European Space Policy Institute - ESPI) navodi da su kompanije koje posluju u oblastima sigurnosti i odbrane činile oko 30 posto ukupnih ulaganja u evropske svemirske startupe tokom 2024. i 2025. godine.
U SAD-u je trend još izraženiji. Reuters je prošle godine izvijestio da je ulaganje u svemirske startupe u drugom kvartalu 2025. dostiglo 3,1 milijardu dolara, pri čemu je 65 posto kapitala otišlo u runde serije B i C. To znači da investitori nisu finansirali samo rani razvoj tehnologije, već sve više kompanije koje su već u fazi širenja poslovanja.
Jeftiniji odlazak u orbitu mijenja računicu
Jedan od ključnih razloga zbog kojih se ovaj poslovni model uopće širi jeste pad troškova lansiranja. Space Foundation navodi da je u prvoj polovini 2025. godine izvedeno 149 lansiranja, odnosno jedno lansiranje na približno svakih 28 sati. SpaceX je sam izveo 81 lansiranje i time činio više od polovine ukupnog broja. McKinsey u zasebnoj objavi ističe da bi prihodi od komercijalnih lansiranja i lansirnih kapaciteta mogli porasti na 32 milijarde dolara do 2035. godine, dok bi nove teške i višekratno upotrebljive rakete mogle smanjiti trošak po kilogramu tereta za oko 40 posto između 2023. i 2035. godine.
Niža cijena pristupa orbiti mijenja ekonomiju čitavog lanca. Ako je lansiranje jeftinije i dostupnije, kompanijama je lakše razvijati manje satelite, slati veći broj jedinica u orbitu i standardizirati dio proizvodnje. To otvara prostor i za kompanije koje ne proizvode čitave satelite, već pojedinačne sisteme i komponente. U ovoj niši svoj put krče i malobrojne firme iz Adria regije, poput, recimo, srpskog Taran Aerospacea ili slovenskog SkyLabsa, koje su prepoznale da ne moraju biti novi SpaceX da bi učestvovale u rastu tržišta - dovoljno je da se nametnu u dijelu lanca u kojem postoji rastuća potražnja.
To, međutim, ne znači da je svemirska industrija postala tržište na kojem je dovoljno ponuditi jeftin proizvod. Naprotiv, kod komponenti koje treba da rade godinama u orbiti cijena je često tek jedna od stavki. Mnogo važniji su pouzdanost, masa, mogućnost testiranja i dokaz da je proizvod već radio u realnim svemirskim uslovima.
"Cijena u svemirskim tehnologijama ne igra ulogu. Čak ako je nešto jeftino, smatra se nepouzdanim", rekao je u izjavi za Bloomberg Adria TV Srđan Kostić, osnivač i izvršni direktor inženjerske i proizvodne firme koja razvija komponente i sisteme za avio i svemirsku industriju Taran Aerospace.
Za dobavljače u tom smislu postoji svojevrsna prepreka za ulazak. Komponenta mora proći niz testova prije nego što dobije najviši nivo tehničke spremnosti, napomenuo je Kostić. Još vredniji dokaz za kupca je takozvani "space heritage" - iskustvo koje hardver dobija tek nakon što je stvarno poletio i radio u svemiru. Pad cijene lansiranja stoga nije važan samo zato što smanjuje trošak same misije - on manjim firmama omogućava da ranije dođu do dokaza da njihova tehnologija funkcionira u orbiti.
Prema njegovim riječima, cijena slanja kilograma tereta raketom Falcon 9 može biti oko 22.000 eura, odnosno oko 27.000 eura kada se uključi logistika i posredovanje. Takva računica je višestruko povoljnija nego ranije, što mijenja dinamiku ulaska manjih kompanija u svemirski sektor, pri čemu veći broj misija povećava pritisak na dobavljački lanac.
Šansa za regionalne igrače
Kostić kaže da je upravo brzina isporuke postala jedna od prilika za manje proizvođače. U jednom od aktuelnih projekata, Taran Aerospace proizvodi hardver za japanskog kupca za takozvani "fit check", odnosno element kojim se provjerava geometrijska kompatibilnost satelita. "Drugim ponuđačima je trebalo šest mjeseci, nama je trebalo šest sedmica da to proizvedemo", kaže Kostić, ističući da je dugo čekanje na komponente trenutno jedan od problema svemirske industrije.
On također napominje da jedna kompanija sama ne može izgraditi industriju, ukazujući na to da treba razmišljati u pravcu specijalizacije. "Nemoguće je da jedna firma usavrši sve komponente. Jednostavno je potrebno više kompanija koje se bave određenim komponentama", kaže on.
Ovakva podjela rada, prema njegovom mišljenju, zahtijeva pristup tehnologijama i znanju koji su već razvijeni na drugim tržištima. Tu vidi prostor za saradnju sa ESA, kroz koju kompanije iz manjih evropskih tržišta mogu doći do konkretnih projekata i iskustva potrebnog za razvoj sopstvenih proizvoda.
Depositphotos
"ESA je pogodna zato što može pružiti konkretne projekte i znanje kroz te projekte, može biti praktično transfer tehnologije prema nama", kaže Kostić. Prema njegovom viđenju, cilj takve saradnje nije samo učešće u pojedinačnom projektu, već stvaranje ekosistema ovdašnjih kompanija koje će kasnije moći razvijati i prodavati sopstvene proizvode. "Ili to ili da dovedemo kompanije koje neće samo napraviti satelit i naplatiti uslugu, već i osigurati transfer tehnologije."
Kao primjer iz regije navodi Hrvatsku, koja je posljednjih godina počela razvijati sopstvene kapacitete u svemirskoj industriji. "Hrvatska je poslala svoj prvi satelit. Strahovito brzo napreduje sada u osvajanju svemirskih tehnologija, gdje imaju IT sektor koji gura, gdje imaju i mašinski sektor koji gura, dobijaju ESA-ine projekte", kaže Kostić.
Podsjetimo, Hrvatska je od 2023. godine evropska država saradnica ESA, dok je Slovenija od 2025. punopravna članica. Ostale države Adria regije zasad nemaju formalni status u okviru ove organizacije. Prošlog mjeseca, Srbija je potpisala sporazum s NASA-om i time zvanično pristupila svemirskom programu Artemis, ali će za konkretne poslove biti potrebno povezivanje sa svjetskim partnerima i ispunjavanje njihovih tehničkih standarda.
- U pisanju teksta pomogao Stefan Dević.
.webp){kind=icon}
