text size
Tržište umjetnosti vrijedi milijarde franaka godišnje. Sistem procjene autentičnosti star je vjekovima, a i dalje se najvećim dijelom oslanja na jedno: oko stručnjaka. Marie Didier vjeruje da je taj model prevaziđen i gradi kompaniju koja treba da ga zamijeni.
Njena švajcarska kompanija MATIS razvija tehnologiju snimanja kojom se, kako tvrdi, otkriva ono što ljudsko oko nikada nije moglo da vidi. To je tržište procijenjeno na više od 2,2 milijarde franaka godišnje i Didier gleda da na njemu postavi novi standard.
"Poslije pandemije, vidjeli smo veliki pomak ka digitalnim rješenjima na tržištu umjetnosti", kaže Didier. "Zato je danas pravi trenutak da tehnologiju uvedemo kao podršku stručnjacima, ne da bismo ih zamijenili, već da bismo radili zajedno s njima."
Osnova ponude je prenosiva kamera koja snima djela u spektru talasnih dužina nevidljivih ljudskom oku, od ultraljubičastog do infracrvenog zračenja.
"Možemo da idemo od površinskog sloja do dubokih podslikanja", objašnjava Didier. "Iz svjetlosti koju prikupljamo izvlačimo podatke o sastavu materijala, pigmentu i vezivnom sredstvu."
Za razliku od klasične laboratorijske provjere, koja obično zahtijeva rendgensko snimanje ili uzimanje uzoraka, ovo rješenje je prenosivo i ne oštećuje djelo.
"Stručnjak posmatra poteze četkice i upoređuje ih sa katalogom", kaže Didier. "Ali čak i vrlo dobar falsifikat to može da imitira. Sastav pigmenta i ono što se nalazi ispod površine daju dragocjen, skriven podatak, a mi ga otkrivamo pomoću algoritma zasnovanog na fizičkim modelima."
Kompanija je od fonda Venture Kick dobila 150.000 franaka za razvoj proizvoda, nakon što je u ranijoj fazi programa dobila 40.000 franaka. Didier ne ostaje samo na domaćem terenu - probni projekti su već u Muzeju umjetnosti u Sao Paulu, što je prvi korak u širenju na brazilsko tržište.
"Krećemo od tržišta umjetnina visoke vrijednosti kako bismo provjerili uređaj i poslovni model", kaže ona. "Sljedeći korak je forenzika i istraga na mjestu zločina, a potom slijedi provjera novčanica, farmaceutskog mastila i dokumenata."
Aukcijske kuće, osiguravajuća društva, kolekcionari koji uzimaju kredit uz umjetničko djelo kao zalog - svi su dio iste, izrazito rascjepkane mreže i svi su meta strategije Didier.
"Tržište umjetnosti je izuzetno razuđeno", objašnjava ona. "Naša tehnologija ne služi samo aukcijama, već i osiguranju, i kreditima obezbjeđenim umjetničkim djelima. To je poput mobilnog telefona: isti uređaj, a svako ga koristi za nešto drugo. Ne morate biti inženjer ili fizičar da biste razumjeli šta uređaj pokazuje. Imamo jednostavnu kameru i program za obradu podataka, i uložili smo mnogo vremena radeći sa restauratorima da odmah razumiju rezultate."
.webp){kind=icon}
