Kada je Ursula von der Leyen 19. januara u Davosu najavila "novu eru za evropske startupe", poruka je bila jasna: Evropa se želi ponašati kao jedinstveno tržište, a ne kao skup od 27 birokratski zapečaćenih država. EU Inc - službeno nazvan 28. režim - trebalo bi da omogući osnivanje kompanije online, za 48 sati, uz jedan set pravila koji važi širom Unije.
Ambicija je velika. Problem je što između političke najave i stvarne implementacije stoji dobro poznati evropski labirint: nacionalni interesi, sindikalni pritisci i institucionalna, što je već jednom sahranilo gotovo identičnu ideju.
Ideja koja se vraća iz fioke
Ovo nije prvi pokušaj. Evropska komisija je još 2008. godine predložila Societas Privata Europaea - evropsku privatnu kompaniju koja bi zaobišla nacionalne administrativne prepreke. Inicijativa je zvanično ugašena 2014, nakon godina prepucavanja oko radničkih prava, poreza i korporativnog upravljanja. Drugim riječima: Evropa se tada složila da je problem stvaran, ali ne i da je spremna da ga riješi.
EU Inc pokušava ponovo, ovaj put s fokusom na startupe i inovativne firme. Plan, barem na papiru, zvuči gotovo revolucionarno za evropske prilike: registracija za 48 sati, jedan centralni portal, simbolični kapital od jednog eura i mogućnost poslovanja u svih 27 članica pod jedinstvenim pravilima. Za američke i azijske investitore, Evropa bi napokon izgledala kao tržište - a ne kao pravni haos.
EU Inc zapravo pokušava preuzeti dio američkog recepta: jednu jurisdikciju, jedinstven pravni okvir i jasnoću za investitore. Međutim, startupi ne napuštaju Evropu samo zbog spore registracije kompanije. Mnogo češće odlaze zbog kompleksnog i neujednačenog poreskog sistema, visokih doprinosa i regulatorne nesigurnosti - pitanja koja EU Inc, barem za sada, ne rješava.
Depositphotos
Uredba ili direktiva: sitnica koja mijenja sve
Ključni tehnički detalj krije se u pitanju koje već sada dijeli Brisel: hoće li 28. režim biti uredba ili direktiva. Razlika je presudna. Uredba važi direktno u svim državama članicama. Direktiva se prevodi u nacionalno zakonodavstvo - što u praksi znači 27 varijanti iste ideje i povratak fragmentacije na mala vrata.
Poslovna zajednica insistira na uredbi. Sindikati i dio država članica dižu crvenu zastavu. Njihov strah je socijalni damping: scenarij u kojem kompanije biraju pravni okvir s najnižim troškovima rada, zaobilazeći modele poput njemačke ili skandinavske kodeterminacije, gdje zaposleni imaju predstavnike u upravnim odborima. Ako se ta vrata otvore, Evropa dobija dvoslojno tržište rada i politički problem mnogo veći od startupa.
Još veći izazov je to što oblasti koje EU Inc treba obuhvatiti - korporativno pravo, insolventnost, radni odnosi i porezi - ostaju u nadležnosti nacionalnih država. Drugim riječima, Komisija traži od 27 vlada da se dobrovoljno odreknu dijela kontrole. Historija pokazuje da se takvi zahtjevi u Briselu rijetko završavaju čistim pobjedama.
Evropski parlament je inicijativu podržao, ali uz niz zaštitnih ograda. Poruka je jasna: pojednostavljenje da, deregulacija po svaku cijenu - ne. Svaka nova ograda, međutim, povećava rizik da se projekt pretvori u još jedan kompromis koji postoji samo na prezentacijama.

Komisija planira zakonski prijedlog predstaviti u prvom kvartalu 2026. Idealan scenarij podrazumijeva početak primjene 2027. godine. Međutim, u Briselu se i manji kompromisi mjere kvartalima, a ne mjesecima. EU Inc je politički atraktivna ideja, ali njena brzina zavisi od spremnosti članica da se odreknu dijela suvereniteta, što je uvijek spor proces.
Ako se EU Inc desi, šta to znači za Adria regiju?
Za Hrvatsku i Sloveniju, kao članice Unije, pristup EU Inc režimu bio bi direktan. U teoriji, startup iz Zagreba ili Ljubljane mogao bi bez dodatnih prepreka poslovati u Njemačkoj ili Francuskoj.
U praksi, međutim, obje zemlje i dalje nemaju razvijen ekosistem rizičnog kapitala koji bi takvu prednost pretvorio u stvarnu konkurentsku snagu.
Za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, EU Inc je zasad politička poruka, ne operativni alat. Regija ovu reformu posmatra kroz prozor - bez pristupa jedinstvenom režimu dok članstvo ostaje nedovršen proces.
EU nudi Reform and Growth Facility - šest milijardi eura za Adria regiju u periodu od 2024. do 2027. - ali taj novac ne rješava suštinski problem: startupi iz regije i dalje se ne mogu registrirati kao evropske kompanije.
Zato će najambiciozniji osnivači i dalje birati London ili Delaver, gdje su pravila jasna i kapital dostupan. EU Inc može pojednostaviti tržište za članice, ali za Zapadni Balkan zasad ostaje simbol, a ne infrastruktura.
Ako EU Inc završi kao još jedna forma koja lijepo izgleda na papiru, Evropa propušta priliku da ozbiljno konkurira SAD-u i Kini u trci za tehnološki kapital.
U suštini, EU Inc je pokušaj da se zaustavi tihi odlazak kapitala i talenata prema SAD-u, gdje jedan pravni okvir i duboko tržište kapitala već decenijama funkcioniraju kao magnet. Ako Evropa ne ponudi podjednako predvidivo okruženje, startupi neće čekati institucionalnu harmonizaciju - već će se preseliti tamo gdje je sistem jednostavniji.